Poslovni broj: Usž-4804/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik, Mladen Meničanin, odvjetnik u Puli, Flanatička 11/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2161/2024-7, od 30. rujna 2025. na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2161/2024-7, od 30. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/19, URBROJ: 531-03-4- 24-2, od 26. studenoga 2024. te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361-05/18-06/2019, URBROJ: 2163-18-06/11-23-7, od 16. studenoga 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu, izgrađenu na katastarskoj čestici [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] .
2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako u osporenoj presudi uopće nisu navedene činjenice koje je ona tijekom spora iznosila, kao ni način na koji je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice. Navodi kako se građevina koja se nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] na istom mjestu nalazila i prije 21. lipnja 2011., a koja okolnost jasno proizlazi iz fotografija koje je dostavila u spis. Dodaje da je u tom smislu tražila da se u postupku koji je prethodio osporenom rješenju saslušaju predloženi svjedoci, provede uviđaj na licu mjesta, kao i vještačen je sporne okolnosti, ali da je prvostupanjski sud takvo izvođenje dokaza bezrazložno odbio. Predlaže Sudu da usvoji njenu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – u daljnjem tekstu Zakon) .
8.1. Člankom 2. stavkom 1. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
8.2. Člankom 2. stavkom 2. Zakona određeno je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
9. U ovom predmetu nije sporno kako građevina za koju tužiteljica traži rješenje o izvedenom stanju nije nedvojbeno vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na DOF5/2011), u smislu članka 2. stavka 1. Zakona. Isto tako Sud ne nalazi spornim ni da ta građevina nije vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., ili da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, u smislu članka 2. stavka 2. Zakona.
10. Bez obzira na ovu okolnost prvostupanjski upravni sud, kao i upravna tijela, razmotrila su osnovanost tvrdnje da predmetna granja nije vidljiva zbog okolnosti da je u vrijeme aerofotogrametrijskog snimanja 21. lipnja 2011., bila obrasla gustim raslinjem, a što tužiteljica dokazuje prilaganjem fotografija. Cijeneći takvu tvrdnju, prvostupanjski sud je, kao uostalom i tuženik, istu ocijenio neosnovanom i suprotnom materijalnim dokazima spisa. Ova ocjena utemeljena je na logičkom tumačenju stanja vidljivog na nizu fotografija i to DOF5/11, DOF/14-16, DOF5/18, DOF5/20, a koje kroz vrijeme od skoro deset godina prikazuju istu lokaciju. I dok DOF5/11 i DOF/14-16, pokazuju predmetnu lokaciju obraslu raslinjem, odlučno je zapravo stanje na DOF5/18 i DOF5/20, a od kojih prva fotografija pokazuje lokaciju bez raslinja, ali i bez izgrađenog objekta, a što je notorno nemoguće ukoliko bi se na istoj lokaciji nalazio objekt izgrađen prije 21. lipnja 2011. te nastavno na DOF5/20, potpuno vidljivu gradnju, a za koju se traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Imajući opisano stanje na umu Sud iz materijalne dokumentacije priložene spisu utvrđuje kako je gradnja za koju se izdavanje rješenja o izvedenom stanju traži, izvedena nakon što je snimljen DOF5/18 i prije no što je snimljen DOF5/20, ali svakako nakon 21. lipnja 2011.
11. U odnosu na prigovore tužiteljice iznesene tijekom ovog upravnog spora, odnosno tijekom upravnog postupka koji mu je prethodio, Sud, a s obzirom na gore navedeno utvrđenje i njegove razloge, ocjenjuje kako se izvođenjem predloženih dokaznih radnji, odnosno saslušanjem svjedoka, očevidom na licu mjesta pa čak i vještačenjem, temeljno činjenično stanje ne može drukčije utvrditi. Stoga Sud ne nalazi povredu procesnih određenja ZUS-a, imajući pri tome na umu određenje iz članka 49. stavka 4. ZUS-a.
12. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
