REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2250/2024-5

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GSP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Daniela Popović, odvjetnica u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 51, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 938/2023-3, od 16. veljače 2023. na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-938/2023-3, od 16. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/22-26/237, URBROJ: 531-07- 01-03/09-22-6, od 21. rujna 2022., kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova tog dijela upravnog spora. Istom presudom naloženo je tužiteljici da zainteresiranoj osobi naknadi troškove dotadašnjeg dijela upravnog spora u iznosu od 498,00 eura.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje i promet, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-350-05/19-007/323, URBROJ: 251-10-21-2/004-22-21, od 23. ožujka 2022., a kojim rješenjem je ozakonjena završena slobodnostojeća stambena zgrada, kao zahtjevna građevina, na način i u dimenzijama kako je to navedeno i opisano izrekom tog rješenja.

2. Tužiteljica u svojoj žalbi pobija navedenu presudu smatrajući kako je prvostupanjski sud propustio u obzir uzeti ranije građevinske dozvole, a sukladno kojima je navedeno da investitori mogu izgraditi prilaz garažama, kao i potporni zid . Smatra kako je upravo temeljem takvih dozvola, odnosno takvih određenja i imajući na umu članak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama , propušteno ozakoniti zajedno sa zgradom i te dijelove te da iz tog razloga nisu bila potrebna dva odvojena postupka ozakonjenja. Mišljenja je da prostor u potkrovlju površine 74 m2 nije neuređen prostor te da je trebao biti sastavnim dijelom ozakonjenja , kao i da su prostorije u podrumu u suprotnosti sa podatcima sadržanim u vlastovnici objekta , iz kojeg razloga navodi kako snimka izvedenog stanja ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Ukazuje kako po njenom stavu građevina nije mehanički stabilna te da su puknuća na temeljima zgrade i građevini postojala i prije velikog potresa u Zagrebu, a što zasigurno nije poboljšalo mehaničku stabilnost građevine. Smatra i kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, u dijelu dopuštenosti legalizacije u odnosu na broj etaža i to jer je prostornim planom propisano da se u podsljemenskoj zoni u Zagrebu, mogu graditi najviše do tri nadzemne etaže, pri čemu zakon ne omogućuje ozakonjenje galerije. Predlaže poništiti pobijanu presudu, kao i rješenja o izvedenom stanju.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru navodi kako mu je potpuno nejasan razlog zbog kojeg tužiteljica vodi ovaj upravni spor, budući da je ona jedna od suvlasnica predmetne stambene zgrade kojoj je u interesu da uspije u postupku ozakonjenja. Stoga je mišljenja da tužiteljica uopće ne razumije pravnu narav ovog spora, ali i da je prvostupanjski sud i bez obzira na to nerazumijevanje detaljno otklonio njene prigovore. Ističe kako je okolnost da je u zemljišnim knjigama izvršen upis zabilježbe pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju potpuno nova činjenica, iznesena tek u žalbi, ali i potpuno irelevantna za ovaj spor, budući je eventualno pogrešan upis u zemljišnim knjigama, stvar zemljišno knjižnog suda i kao takva izvan dosega ovog upravnog spora. Predlaže Sudu da odbije žalbu izjavljenu protiv prvostupanjske presude, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 73. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

7. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

8. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – u daljnjem tekstu Zakon).

8.1. Člankom 5. stavkom 2. Zakona propisano je da se na nezakonito izgrađenoj zgradi može, protivno prostornom planu, ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je zadnja potkrovlje, osim ako odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije određen veći broj etaža.

8.2. Člankom 5. stavkom 3. Zakona propisano je da se Odlukom iz stavka 2. ovoga članka, koja se primjenjuje samo u postupku ozakonjenja zgrada, određuje veći broj etaža za nezakonito izgrađene zgrade unutar i/ili izvan građevinskog područja.

9. Razmatrajući naprijed citirane odredbe Sud zaključuje kako je zakonom određeno da se „protivno prostornom planu“, dakle u situaciji koja je situacija ovog predmeta, mogu ozakoniti najviše dvije etaže, ali i da se Odlukom može odrediti i veći broj etaža, dakle ponovno protivno prostornim planovima.

9.1. Člankom 1. Odluke o broju etaža koje se mogu ozakoniti na nezakonito izgrađenoj zgradi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 14/12. – u daljnjem tekstu Odluka), a kao specijalnim podzakonskim propisom iz naprijed citiranog članka Zakona, propisano je da se Odlukom, u postupku ozakonjenja zgrade koji se provodi na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, određuje broj etaža koje se mogu ozakoniti na nezakonito izgrađenoj zgradi protivno prostornom planu i broj etaža zgrade koje se mogu ozakoniti na područjima na kojima je prostornim planom predviđena gradnja zgrada, ali nije propisan broj etaža.

9.2. Člankom 2. Odluke određeno je da se, na nezakonito izgrađenoj zgradi, može protivno prostornom planu, ozakoniti najviše tri (3) etaže od kojih je treća etaža potkrovlje, ako se takva zgrada nalazi unutar i izvan građevinskog područja.

10. Nije sporno, a što i sama tužiteljica navodi, kako je konkretno područje u zoni stambene namjene za koju je propisano do najviše tri nadzemne etaže. Imajući ovakvo određenje na umu i na isto primjenjujući naprijed citirani članak 2. Odluke Sud zaključuje kako je dopušten zahtjev zainteresirane osobe za legalizacijom, budući da je ranijom građevinskom dozvolom, Broj: UPO/I-05/13-9960/2 -1970, od 21. srpnja 1970, dozvoljena gradnja katnosti - suteren, prizemlje, prvi kat i potkrovlje, dakle 3 etaže i potkrovlje, dok zgrada čija je legalizacija predmet ovog spora ima dvije etaže više, a koje su izvedene protivno prostornom planu.

11. U odnosu na žalbene prigovore, Sud navodi kako predmet ovog upravnog spora ne može biti valjanost različitih upisa u zemljišnim knjigama. Isto tako Sud navodi kako je postupak legalizacije vezan uz dispoziciju podnositelja te izostavljeni dijelovi zgrade koji bi se mogli ili trebali legalizirati, a za koje zahtjev nije podnesen, notorno ne mogu biti predmetom ocjene javnopravnih tijela. Konačno, Sud navodi i kako spisu predmeta prileži Izjava ovlaštene stručne osobe iz 2017. godine, a sukladno kojoj proizlazi da izvedena stambena zgrada ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, pri čemu postojanje skrivenih nedostataka takvom izjavom nisu obuhvaćeni. Budući da se tužiteljica u svojoj žalbi ne poziva na dokaze koji bi ukazivali na netočnost takve izjave, Sud izjavu ovlaštene osobe uzima za vjerodostojnu.

12. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu Sud, temeljem članka 79. stavka 1. ZUS-a, ocjenjuje neosnovanim, jer razlozi odgovora na žalbu ne navode ništa izvan dotadašnjih utvrđenja, a što bi prema ocjeni Suda bilo relevantno za rješavanje ovog spora. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

13. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić