REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-62/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RUBOR d.o.o., iz Zagreba, Draganići 14, OIB 36381825173, koje zastupa opunomoćenik, Alan Muhvić Pintar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi usklađenja izvedenog stanja s rješenjem o postavljanju otvorene terase, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3917/2023-10, od 17. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3917/2023-10, od 17. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/21-05/110, URBROJ: 531-07-1- 3-2/3-23-2, od 31. svibnja 2023. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-04/21-06/461, URBROJ: 251-13-81-5/008-21-04, od 4. studenoga 2021., a kojim rješenjem se nalaže tužitelju uklanjanje nedostatka u postavljanju i usklađenje tog postavljanja s ranijom dozvolom o postavljanju montažno -demontažne nadstrešnice, učvršćene u podest terase ugostiteljskog objekta „CHEVOS“ u Zagrebu, Adamićeva ulica 1, na način i u rokovima naznačenim tim rješenjem.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako prvostupanjski upravni sud isključivo arbitrarno ponavlja utvrđenja tuženika da se radi o postavljanju nadstrešnice suprotno rješenju gradskog upravnog tijela, bez da je taj navod analizirao ili doveo u vezu s ostalim dokazima u spisu, a posebno s dokazima koje je on predočio. Ukazuje kako je tijekom upravnog spora, odnosno i tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju, u spis dostavio rješenje iz kojeg je vidljivo kako je ishodio odobrenje za postavljanje nadstrešnice te da je predmet upravnog spora isključivo usklađenje stvarnog stanja s tim rješenjem. Iz ovog razloga drži potpuno nejasnim temeljem koje okolnosti je prvostupanjski upravni sud zaključio da nije ishodio rješenje o postavljanju nadstrešnice, čime smatra da je taj Sud propustio odlučiti o stvarnom predmetu provedenog upravnog spora i prethodno provedenog upravnog postupka. S tim u vezi ističe kako je ono o čemu je Sud trebao odlučiti, bilo je li tužitelj bio ovlašten na bočne strane zakonito postavljene nadstrešnice postaviti klizne stijene i time zatvoriti prostor terase. U odnosu na to pitanje tužitelj ukazuje na članak 28. stavak 7. Pravilnika o načinu i uvjetima postavljanja te vanjskom izgledu kioska, pokretnih naprava i privremenih građevina, s kojim u vezi ističe da klizne stijene, koje su postavljene uz terasu, nisu fiksna konstrukcija koja bi činila prostor terase zatvorenim. Isto tako dodaje kako su bočne stranice bile postavljene i ranije, dok je ugostiteljske usluge u tom prostoru obavljao njegov prednik, ali i kako su one postavljene radi zaštite od sunca i atmosferilija sve sukladno članku 24. Pravilnika, iz kojeg razloga zaključuje da nije postupio protivno članku 42. istog. Predlaže Sudu da usvoji njegovu žalbu i poništiti pobijanu presudu, uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, ali iz drugih razloga no to što to utvrđuje ovaj Sud.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 44. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17. – u daljnjem tekstu Odluka) i člankom 28. Pravilnika o načinu i uvjetima postavljanja te vanjskom izgledu kioska, pokretnih naprava i privremenih građevina ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 16/15., 9/16., 19/16., 3/17., 18/17. i 24/18. – u daljnjem tekstu Pravilnik).
8.1. Člankom 44. Odluke određeno je da način i uvjete za postavljanje te vanjski izgled kioska, pokretnih naprava, otvorenih terasa i montažno-demontažnih nadstrešnica pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove, uz mišljenje gradskoga upravnog tijela nadležnog za promet, gradskoga upravnog tijela nadležnog za uređenje javnih gradskih prostora i gradskoga upravnog tijela nadležnog za zaštitu spomenika kulture i prirode.
8.2. Člankom 28. stavkom 7. Pravilnika propisano je da bočne vertikalne strane nije dopušteno zatvarati najlonom ili drugim materijalom, odnosno fiksnom konstrukcijom ili napravom, vertikalnim nadovezivanjem na montažno-demontažnu nadstrešnicu.
9. U ovom predmetu nije sporno kako tužitelj ima dozvolu za postavljanje terase na otvorenom prostoru. Za ovaj Sud nije sporno ni kako tužitelj ima dozvolu za podstavljanje nadstrešnice nad istom. Stoga se u suštini spor uspostavlja oko zakonitosti određenja tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela, jesu li bočne klizne stijene, a koje su po navodu tužitelja bile postavljene i prije no što je on u tom prostoru počeo obavljati usluge, postavljene u skladu s rješenjem Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/2020-001/2328, URBROJ: 251-13- 31-1/015-21-14, od 12. veljače 2021., a koje rješenje prileži spisu tuženika.
10. Uvidom u naprijed navedeno rješenje, Sud utvrđuje kako istim nije predviđena mogućnost zatvaranja prostora između terase i nadstrešnice, iz kojeg razloga je takva montaža protivna tom rješenju, ali i određenju iz naprijed citirane odredbe Pravilnika . Stoga Sud osnovanim uzima određenje iz mišljenja Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za korištenje i zakup javnih površina, reklame i uređenje javnih gradskih prostora, Odsjeka za uređenje javnih gradskih prostora, KLASA: 363-02/16-018/894, URBROJ: 251-13-33/202-16-4, od 3. studenoga 2016., a u kojem je podcrtano navedeno da zatvaranje bočnih stranica nije dozvoljeno. Stoga Sud zakonitim ocjenjuje postupanje komunalnog redara u ovom predmetu.
11. U odnosu na prigovore tužitelja Sud navodi kako nije točno da klizne stijene koje se fiksiraju na nekoj lokaciji nisu fiksna konstrukcija. Naime, razlika mobilnog i fiksnog je u primarnoj namjeni stvari koja se promatra i bez obzira da li se ona koristi protivno svojoj primarnoj namjeni. Tako je mobilna ona stvar koja nije fiksirana na nekoj lokaciji, čime joj je bitna osobina mogućnost nevezanog kretanja, npr. mobilna kućica, mobilna dizalica ili vlak. Suprotno ovom smisao fiksne stvari je da njena bit služi upravo nekom prostoru, da je na njemu montirana i s njim čini funkcionalnu cjelinu, primjerice tračnice vlaka. Stoga Sud nalazi da se fiksiranjem kliznih pomičnih stijena u nadstrešnicu, odnosno terasu, bočne stijene uspostavljaju fiksiranom cjelinom. I izvan navedenog Sud ukazuje tužitelju kako se sukladno odredbama pravilnika vertikalne strane terase ne smiju zatvarati čak ni najlonom, odnosno ni drugim materijalnom, ni vertikalnim nadovezivanjem na nadstrešnicu, a što tada zacijelo znači ni fiksiranjem drugih konstrukcija od čvršćeg materijala.
12. U odnosu na prigovore tužitelja kako je predmetna konstrukcija izvedena po njegovom predniku, kao i da je ona napravljena radi zaštite od atmosferilija, Sud navodi kako osobnost subjekta koja je konstrukciju postavila, kao i razlog njenog postavljanja, ne utječe na usklađenost postavljenog s izdanim dozvolama.
13. U odnosu na prigovor u kojem je navedeno kako je prvostupanjski upravni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, čime je posljedično izašao iz okvira tužbenog zahtjeva, Sud ukazuje kako je tužbeni zahtjev u ovom upravnom sporu usmjeren prema ocjeni zakonitosti osporenog rješenja te je Prvostupanjski sud upravo odlučivao u postavljenim granicama. Pogrešno razumijevanje Prvostupanjskog suda o elementu konstrukcije čije se usklađenje traži ne utječe na ovlast ovog suda iz članka 135. stavka 1. ZUS-a da odbije žalbu kao neosnovanu i kada razlozi zbog kojih se presuda pobija pa tada i oni procesne naravi, ne utječu na donošenje drukčije odluke.
14. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
15. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
