REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3184/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1.) ŽA iz [adresa].) tužitelja EA, [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Antoniju Bolanči, odvjetniku iz Splita, Hrvatska mornarice 1a , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2910/2024-12 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2910/2024-12 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/933, urbroj: 443-02-03-12- 24-7 od 8. studenog 2024. kojim je naređeno tužiteljima ukloniti građevine u k. o. [katastarska općina], na lokaciji [adresa], otok [adresa], na k.č.z. [katastarska čestica], sve pobliže opisano u navedenom rješenju.

2. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda, pod točkom I. izreke, ukida se odgodni učinak određen rješenjem istog suda, poslovni broj: Us I-2910/2024-5 od 14. veljače 2025. Pod točkom II. izreke rješenje iz točke I. prema strankama ima učinak od trenutka dostave. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke rješenja).

3. Tužitelji su protiv citirane presude i rješenja podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, ističući da je sud odbio izvesti dokaz provođenjem građevinskog vještačenja na okolnosti predložene po tužiteljima, a da o istom nije sadržan razlog u osporenoj presudi. U pogledu zaključka suda o pravu na dom tužitelja ad 2) smatraju da sud nije cijenio navode tužbe o tome da je navedeni tužitelj putem svojih pravnih prednika vlasnikom nekretnine postao značajno prije nego je ista stavljena u poseban režim gradnje kao dio zaštićenog područja upisan u Upisnik zaštićenih prirodnih vrijednosti kao značajni krajobraz, o čemu je sud mogao saslušati tužitelja na ovu okolnost. Osporenom odlukom sud je ukinuo rješenje o odgodnom učinku doneseno 14. veljače 2025. te je navedenim postupanjem pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom da je odredbom članka 42. stavak 6. ZUS-a propisano da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda, a u konkretnom slučaju ovaj upravni spor nije pravomoćno okončan. Navedeno postupanje suda nije zakonito, tim više što tuženik nije izjavio žalbu protiv rješenja o odgodnom učinku. Predlaže osporenu odluku preinačiti, usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti na ponovno raspravljanje sudu prvog stupnja, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude u granicama razloga iznesenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda pravilna i zakonita, te prvostupanjski upravni sud, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Naime, osporena presuda sadrži pravilno i dostatno obrazloženje u smislu članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS).

7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju od strane građevinskog inspektora na predmetnoj lokaciji [adresa], otok [adresa] na [adresa], na nekretnini oznake k.č.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja i u zaštićenom području, pod nazivom Pakleni otoci (upisani u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske – reg. br. [registarska oznaka], kategorija značajni krajobraz) utvrđeno da su tužitelji kao investitori uklonili građevinu u južnom dijelu navedene nekretnine, odnosno da su uklonili ozakonjenu slobodnostojeću jednostavnu zgradu – gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 13,20 x 7,60 m, koja završava ravnom AB pločom krovom, građevinske (bruto) površine 41,35 m², katnosti prizemlje s visinom 2,43 m, te je na njenom mjestu izvedena nova građevina pravokutnog tlocrtnog oblika, tlocrtnih dimenzija cca 14,00 x 8,00 m, visine prizemlja sa kosim krovištem na dvije vode, maksimalne visine vijenca cca 3,60 i maksimalne visine sljemena 5,10 m u odnosu na kotu okolnog terena uz građevinu (očevid 26. rujna 2024.). Nadalje, prilikom provođenja očevida dodatno je utvrđeno da je povodom zahtjeva tužitelja prethodno izdano rješenje o izvedenom stanju od 13. studenog 2013. (pravomoćno 27. prosinca 2013.), sukladno kojem su ozakonjene: 1. završena slobodnostojeća jednostavna zgrada – gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 11,95 x 5,49 m, koja završava ravnom AB pločom krovom, građevinske (bruto) površine 24,95 m², katnosti prizemlja 2,43 m2; 2) završena slobodnostojeća jednostavna zgrada – gospodarske namjene, nepravilnog tlocrtnog oblika dimenzija 13,20 x 7,60 m, koja završava ravnom AB pločom krovom, građevinske (bruto) površine 41,35 m², katnosti prizemlje s visinom 2,43 m, sve izgrađeno na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], otok [adresa], predio [adresa] uklonjena i na istoj izgrađena nova. Prije donošenja osporenog rješenja o uklanjanju nadležni inspektor je utvrdio da za navedenu novoizgrađenu građevinu nije ishođena pravomoćna, odnosno izvršna građevinska dozvola. Tužitelji su se putem opunomoćenika očitovali o utvrđenom inspekcijskim nadzorom na način da su investitori predmetnih građevina za koje da posjeduju rješenje o izvedenom stanju od 13. studenog 2013. te da su 2020. zbog pada bora koji je oštetio nekretninu, istu obnovili na temelju projekta sanacije kojeg da će naknadno dostaviti. Međutim, inspektor je provedenim očevidom i nadzorom utvrdio da su investitori u potpunosti uklonili ozakonjenu građevinu u južnom dijelu predmetne lokacije i na njenom mjestu izveli novu građevinu, čime su počinili povredu odredbe članka 106. stavak 1. i 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 25/19., dalje: ZG).

8. Obzirom na naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, pravilno potvrđeno kao zakonito rješenje tuženika kojim je naređeno uklanjanje predmetne građevine, obzirom da su tužitelji na mjestu prethodno legalizirane građevine po rješenju o legalizaciji iz 2013., nakon što su istu uklonili, izgradili novu građevinu, čime su neprijeporno povrijedili odredbu članka 106. ZG-a pa je slijedom navedenog ostvaren uvjet za postupanje građevinskog inspektora u smislu odredbe članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 15/18., 117/21., 67/23.), odnosno rješenjem narediti tužiteljima kao investitorima i vlasnicima uklanjanje građevine.

9. Tužitelji žalbenim navodima niti ne osporavaju činjenicu izgradnje predmetne građevine bez građevinske dozvole, smatrajući da je u konkretnom slučaju trebalo provesti od strane tužitelja predložene dokaze, odnosno provođenje građevinskog vještačenja na okolnosti predložene po tužiteljima. Glede navedenog prigovora tužitelja skreće se pozornost na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a, prema kojoj odredbi sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, niti je sud u obvezi izvesti predložene dokaze od strane stranaka, tim više što je u konkretnom slučaju provedeni nadzor – očevid proveden od strane višeg građevinskog inspektora, dakle stručne osobe sa potrebnim stručnim znanjima vezano za predmetnu gradnju i primjenu odredbi Zakona o gradnji i Državnom inspektoratu.

10. Pritom se skreće pozornost da je sukladno odredbi članka 49. stavak 2. Zakona o državnom inspektoratu viši građevinski inspektor ovlaštena i stručna osoba za utvrđivanje relevantnih činjenica tijekom provođenja inspekcijskog postupka i donošenja odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

11. Neosnovanim ovaj Sud dalje nalazi i prigovor tužitelja o tome da bi bilo povrijeđeno pravo istih na dom tvrdeći da su putem svojih pravnih prednika postali vlasnikom nekretnina i to prije nego što su iste stavljene u poseban režim gradnje kao dio zaštićenog područja. To stoga što je upravo po zahtjevu tužitelja doneseno rješenje o izvedenom stanju od 13. studenog 2013. koje je pravomoćno i kojim su ozakonjene jednostavne zgrade – gospodarske namjene upravo na predmetnom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], otok [adresa], predio [adresa]. Dakle, iz navedenog proizlazi da nisu ozakonjene stambene zgrade namjene stanovanja, već jednostavne zgrade – gospodarske namjene.

12. Međutim, ovaj Sud ocjenjuje pogrešnom i nezakonitom točku I. i II. izreke rješenja prvostupanjskog suda kojom je ukinuo odgodni učinak određen svojim rješenjem, poslovni broj: Us I-2190/2024-5 od 14. veljače 2025., kojim je isti sud odgodio izvršenje rješenja tuženika o uklanjanju od 8. studenog 2024. do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda, uz obrazloženje da obzirom na utvrđenja iz prvostupanjskog upravnog spora i zaključka istog suda o neosnovanosti tužbenih navoda, nisu ispunjeni uvjeti za održavanjem na snazi naprijed navedenog rješenja suda o odgodnom učinku tužbe, ne nalazeći ujedno mogućnost nanošenja teško popravljive štete tužitelju.

13. Glede naprijed navedenog treba reći da prvostupanjski upravni sud nije imao osnova točkom I. izreke svog rješenja ukinuti odgodni učinak određen svojim rješenjem od 14. veljače 2025., ni zbog činjenice što je rješenjem od 14. veljače 2025. sud sam odredio da odgoda izvršenja traje do pravomoćnog okončanja spora. Stoga činjenica da je prvostupanjski upravni sud ovdje osporenom presudom odlučio o meritumu tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ne predstavlja nastup okolnosti za ukidanje odgodnog učinka tužbe koji je u ovom konkretnom slučaju određen do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora, a pritom treba imati u vidu da odluka prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu ne postaje pravomoćna danom donošenja odluke prvostupanjskog suda, već danom donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske povodom izjavljene žalbe ili pak istekom roka za žalbu ukoliko žalba nije izjavljena, ili odricanjem od žalbe, povlačenjem žalbe, o kojim situacijama se ovdje ne radi. Stoga je, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski upravni sud preuranjeno uklonio odgodni učinak tužbe, na što pravilno ukazuju tužitelji. Međutim, obzirom da je ovaj Sud meritorno odlučio o žalbi tužitelja na način da je žalbu tužitelja protiv presude odbio, to unatoč naprijed navedenom propustu prvostupanjskog upravnog suda nije bilo osnova za poništenjem točke I. izreke navedenog rješenja.

14. Imajući u vidu naprijed navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda u smislu odredbe članka 135. stavak 1. i 128. stavak 4. ZUS-a, kao i odbiti tužitelja sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog dijela spora u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner