Poslovni broj: Usž-4677/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., koju zastupa odvjetnik Igor Radelić, Zagreb, Dragutina Domjanića 3, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB:95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363-03/23-12/9, urbroj: 531-03-4-23-2 od 9. listopada 2023., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, OIB:61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-355/2024-10 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-355/2024-10 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/23-12/9, urbroj: 531-03-4-23-2 od 9. listopada 2023. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363-02/23-009/217,urbroj: 251-10-32-1/003-23-2 od 24. ožujka 2023. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja zabranjuje se tužiteljici raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računu kod banke do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama, na ime dospjelog neplaćenog komunalnog doprinosa, prema ovršnom rješenju tog ureda, klasa: UP/I-363-02/08-08/435, urbroj: 251-13-31-08-6 od 21. svibnja 2008.

2. Tužiteljica u žalbi navodi da je komunalni doprinos određen radi izgradnje zamjenske građevine koja nikad nije izgrađena niti je dobivena građevinska dozvola za istu pa provedba ovrhe radi naplate komunalnog doprinosa predstavlja stjecanje bez osnove. Ističe da ona ne osporava zakonitost rješenja o utvrđivanju komunalnog doprinosa već navodi da njena obveza ne postoji iz razloga što nikad nije izdana građevinska dozvola, a zbog koje su određeni navedeni komunalni doprinosi. Tužiteljica je tražila da se tuženik i Grad očituju da li je ikad dobivena građevinska dozvola, a taj dokazni prijedlog je odbijen bez razloga zbog čega predlaže uvažiti žalbu te usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela doneseno je pozivom na odredbu članka 83. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20. – dalje: ZKG) kojim je propisano da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuju opći odnosi između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

6. Ovdje se ovršava rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, klasa: UP/I-363-02/08-08/435, urbroj: 251-13- 31-08-6 od 21. svibnja 2008. koje je prema potvrdi na istom postalo izvršno odnosno pravomoćno 31. srpnja 2018. Tim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, u obrocima kako je to tužiteljica u tom postupku, prema obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja, i zatražila, i to za gradnju zamjenske stambene građevine u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zk. č. br. 1685/15 k. o. [katastarska općina] staro u iznosu od 86.471,10 kn.

7. Tužiteljica naprijed navedeno ni ne dovodi u sumnju, ali smatra da nije bilo mjesta donošenju predmetnog rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa navodeći da građevinsku dozvolu nikada nije dobila odnosno da građevina nije izgrađena. Međutim, odredbom članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19. – dalje: OPZ) propisano je da se žalbom na rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. tog Zakona ne može pobijati zakonitost ovršne isprave. Kako iz navoda tužiteljice proizlazi da ista u suštini osporava zakonitost rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa, a koja obveza je tužiteljici utvrđena pravomoćnim i izvršnim rješenjem od 21. svibnja 2008., koje je ovdje izvršni naslov, to se takvi prigovori sada, u ovom postupku izvršenja ne mogu s uspjehom isticati. Naime, bez stavljanja izvan snage navedenog pravomoćnog rješenja o utvrđivanju obveze komunalnog doprinosa nije moguće ocijeniti nezakonitim rješenje tijela prvog stupnja i tuženika pa kako tužiteljica nije dokazala da bi ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi stavljena izvan snage to je osnovano prvostupanjski sud pobijanom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice.

8. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila budući da se, a imajući u vidu mjerodavne odredbe OPZ-a, u postupku izvršenja ne mogu s uspjehom isticati prigovori koji se odnose na zakonitost rješenja koje se ovdje izvršava, a za koje rješenje tužiteljica ne dostavlja dokaz da bi bilo stavljeno izvan snage.

9. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić