Poslovni broj: Usž-2760/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Žnidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 34, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-756/2023-3 od 7. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 756/2023-3 od 7. svibnja 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/85, URBROJ: 531- 07-01-02/03-22-2 od 12. svibnja 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točku I. i III. rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/I-363-03/19-002/1314, URBROJ: 251-13-31-1/007-21-10 od 11. veljače 2021. a kojim je naloženo tužiteljici platiti komunalnu naknadu za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 1. siječnja 2016.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II -363-03/21- 03/85, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 12. svibnja 2022. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točku I. i III. rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/I-363-03/19-002/1314, URBROJ: 251-13- 31-1/007-21-10 od 11. veljače 2021. a kojim je naloženo tužiteljici platiti komunalnu naknadu za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 1. siječnja 2016.

III. Poništavaju se točke I. i III. rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/I-363-03/19-002/1314, URBROJ: 251-13-31- 1/007-21-10 od 11. veljače 2021. a kojim je naloženo tužiteljici platiti komunalnu naknadu za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 1. siječnja 2016.

IV. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-756/2023-3 od 7. svibnja 2024. u preostalom dijelu.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-03/85, URBROJ: 531- 07-01-02/03-22-2 od 12. svibnja 2022. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-03/85, URBROJ: 531-07-01- 02/03-22-2 od 12. svibnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/19-002/1314, URBROJ: 251- 13-31-1/007-21-10 od 11. veljače 2021.

1.2. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 11. veljače 2021. donesenim u ponovnom postupku, u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica dužna na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 182,00 m[2] , koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], platiti za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 31. prosinca 2010. iznos od 1,44 kn po m[2] mjesečno, što iznosi 262,08 kn mjesečno, odnosno 3.144,96 kn godišnje, odnosno sveukupno 4.455,36 kn; za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 13. lipnja 2019. iznos od 0,48 kn po m[2] mjesečno, a što iznosi 87,36 kn mjesečno, odnosno 1.048,32 kn godišnje, odnosno sveukupno 8.861,19 kn te za razdoblje od 14. lipnja 2019. pa nadalje iznos od 1,44 kn po m[2] mjesečno, što iznosi 262,08 kn mjesečno, odnosno 3.144,96 kn godišnje. Točkom II. izreke određeno je da je tužiteljica dužni iznos komunalne naknade do dostave rješenja dužna platiti na račun tuženika najkasnije do petnaestog dana sljedećeg mjeseca, a daljnje mjesečne iznose do petnaestog dana u mjesecu za protekli. Točkom III. izreke određeno je da je tužiteljica dužna platiti i zakonske kamate ako se utvrđeni iznos komunalne naknade za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do dostave ne plati u roku iz točke II., kao i ako se mjesečni iznosi nadalje ne plate u roku iz točke II.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Između ostalog ističe prigovor zastare. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-363-03/19-002/1314, URBROJ: 251-13- 31-1/007-21-10 od 11. veljače 2021. doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/19-03/59, URBROJ: 531-09-2-1-19-2 od 23. svibnja 2019. poništeno ranije prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I -363- 03/2009-57/1992, URBROJ: 251-13-01/01-2009-01 od 11. rujna 2009. te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak;

- da je rješenjem od 11. veljače 2021. u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica dužna na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 182,00 m[2] u [adresa], platiti za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 31. prosinca 2010. iznos od 262,08 kn mjesečno; za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 13. lipnja 2019. iznos od 87,36 kn mjesečno te za razdoblje od 14. lipnja 2019. pa nadalje iznos od 262,08 kn mjesečno, uz daljnje obveze i upozorenja u točkama II. i III. izreke tog rješenja ;

- da je tuženik KLASA: UP/II-363-03/21-03/85, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 12. svibnja 2022. potvrdio prvostupanjsko rješenje od 11. veljače 2021., koje rješenje tuženika je sud ocijenio zakonitim.

6. Istaknuti prigovor zastare je djelomično osnovan.

7. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-zpz 3/2023-7 od 18. srpnja 2023. zauzeo pravno stajalište kako slijedi: „(…) Odredbom čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11. - dalje: ZKG), kao i odredbom čl. 100. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20. - dalje: ZKG/18), u bitnom je propisano da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. toga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, po shvaćanju ovog suda, odredbama čl. 23. st. 5. ZKG i 100. st. 3. ZKG/18, primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja (tako i ovaj sud u presudi broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020.) (…)“.

7.1. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da nije nastupila zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa nadalje.

8. Međutim, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje do 31. prosinca 2015.

9. Naime, prema odredbi članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ), zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja javnog davanja, zastarijeva za šest godina računajući od dana kad je zastara počela teći. Budući da prema odredbi članka 108. stavak 2. OPZ-a zastara prava i obveze nadležnog javnopravnog tijela na utvrđivanje obveze plaćanja javnog davanja počinje teći istekom godine u kojoj je nastala obveza, to proizlazi da je za utvrđivanje obveze nastale nakon 1. siječnja 2016., zastara počela teći 1. siječnja 2017. pa do dana donošenja drugostupanjskog rješenja od 12. svibnja 2022. zastara nije nastupila.

9.1. Slijedom navedenog, za utvrđivanje obveza nastalih do 31. prosinca 2015. zastara je najkasnije počela teći 1. siječnja 2016. te je istekom 31. prosinca 2021. nastupila zastara prava na njihovo utvrđivanje.

10. Treba reći da tužiteljica u tužbi nije osporavala da bi bila obveznik plaćanja komunalne naknade, ni odlučne činjenice u pogledu površine predmetnog prostora, koeficijenta namjene, koeficijenta zone, već je tvrdila da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje obveze plaćanja komunalne naknade.

11. Kraj takvog stanja stvari, budući da osim djelomično prihvaćenog prigovora zastare tužiteljica ne iznosi prigovore koji bi bili od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, pobijanu presudu, rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje ocjenjuje djelomično nezakonitim, pa je valjalo na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), odlučiti kao u izreci ove presude (točke I., II. i III. izreke). U preostalom je dijelu valjalo odbiti žalbu tužiteljice te u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu (točka IV. izreke).

12. S obzirom na način na koji je odlučeno u žalbenom postupku, odnosno da je tužiteljica djelomično uspjela u upravnom sporu, to je ovaj Sud primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora (točka V. izreke).

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković