REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1639/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja MEGALANT d.o.o., Samobor, Ulica Hrvatskih branitelja 7, OIB: 72039951870, kojeg zastupa punomoćnik Alem Rufati, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Rufati j.t.d. iz Zagreba, protiv prvo tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici i drugo tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvo tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 i drugo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885 da solidarno plate tužitelju Megalant d.o.o. OIB: 72039951870 iznos od 35.245,02 EUR sa zateznim kamatama od 18. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvo tuženoj i drugo tuženiku da solidarno nadoknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.973,35 EUR sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je putem javne dražbe u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu stekao vlasništvo nad nekretninom upisanom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišno knjižni odjel Jastrebarsko, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], u naravi pašnjak, ukupne površine 24043 m2 na temelju rješenja o dosudi od 20. rujna 2024. Nakon upisa prava vlasništva, tužitelj je saznao da je postupak izvlaštenja dovršen dvije godine prije donošenja rješenja o dosudi i da je naknada za izvlaštenje isplaćena stečajnom dužniku. Iako su sud i stečajni upravitelj bili upoznati sa činjenicom da je na nekretnini zabilježen postupak izvlaštenja, isti su propustili utvrditi da je postupak dovršen te su tužitelju prodali nekretninu koja je izvlaštena. Rješenjem o izvlaštenju koje je donijela Zagrebačka županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za imovinsko pravne poslove, Ispostava Jastrebarsko prihvaćen je prijedlog drugo tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za potpuno izvlaštenje nekretnine, ali rješenje nije dostavljeno zemljišnoknjižnom sudu na provedbu, odnosno nije poslan prijedlog za upis prava vlasništva prvo tuženika. Iako je rješenjem o izvlaštenju u točki 7. izreke naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Jastrebarskom upis zabilježbe zabrane raspolaganja predmetnom nekretninom unutar roka od sedam godina od dana pravomoćnosti rješenja te je točkama 8. i 9. rješenja naložen i upis, isto nikada nije dostavljeno Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Jastrebarskom. Predmetni upis do dana donošenja rješenja o dosudi nije izvršen. S obzirom da se radi o nekretnini izvan prometa, stečajni sud je bio dužan to utvrditi prije prodaje nekretnine putem javne dražbe. Poziva se na odredbu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti i na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19, 155/23) kojom je propisano da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. S obzirom da donositelj rješenja o izvlaštenju nikada nije dostavio rješenje na provedbu, propuštanjem dostave tužitelju je nastala šteta, jer je to dovelo do prodaje nekretnine. Ističe da je postupak izvlaštenja zabilježen u zemljišnim knjigama 1. listopada 2021. pod brojem Z-25513/2021, pa su sud i javnopravna tijela bila upoznata sa činjenicom da je postupak u tijeku, ali nikada nisu utvrdili da je postupak dovršen, iako su to mogli učiniti. Tužitelj je za dovršetak postupka izvlaštenja mogao saznati tek po kupnji nekretnine, jer je u tom trenutku nastao pravni interes za uvidom u spis i dostavu podataka o postupku izvlaštenja. Tužitelj je pristao na kupnju nekretnine za koju je postupak izvlaštenja u tijeku, jer je očekivao da će po dovršetku postupka naknada za izvlaštenje pripasti njemu, ali je postupak izvlaštenja u trenutku prodaje već bio dovršen, a sud, javnopravno tijelo i drugo tuženik nisu poduzeli radnje kojima bi spriječili prodaju nekretnine. Ističe da su predmetom prodaje bile dvije čestice, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] koje su se prodavale skupno, a da je postupak izvlaštenja bio zabilježen samo u odnosu na jednu od njih, k. č. br. [katastarska čestica], ali je tužitelj, pored k. č. br. [katastarska čestica] morao kupiti i k. č. br. [katastarska čestica]. Iz navedenog jasno proizlazi da je zbog propusta suda i javnopravnog tijela prodana nekretnina koja je stvar izvan prometa, odnosno neotuđivo vlasništvo RH, da je sud isto morao znati, da je javnopravno tijelo bilo dužno zabilježiti zabranu otuđenja (jednako kao što je bio zabilježen i postupak izvlaštenja) te da je tužitelj zbog takvog postupanja platio nekretninu koja bez obzira na upis u zemljišnim knjigama nije i ne može biti njegovo vlasništvo. S obzirom da je rješenjem o izvlaštenju predmetna nekretnina procijenjena na iznos od 265.553,60 kn / 35.245,02 EUR, a koji iznos predstavlja isplaćenu naknadu za izvlaštenje, tužitelju je u navedenom iznosu prouzročena šteta, za koju je, sukladno odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave odgovorna Republika Hrvatska. Drugo tuženik je društvo čiji je predmet poslovanja propisan odredbom čl. 82. st. 3. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23), a to je, između ostalog, rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta. Iako je rješenje o izvlaštenju doneseno na prijedlog drugo tuženika te je u točki 8. rješenja navedeno da će temeljem pravomoćnog rješenja o potpunom izvlaštenju, a na prijedlog drugo tuženika, zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Jastrebarskom izvršiti uknjižbu izvlaštene nekretnine kao vlasništvo Republike Hrvatske drugo tuženik nije dostavio rješenje o izvlaštenju radi provedbe upisa u zemljišnim knjigama. S obzirom da je jedna od osnovnih djelatnosti drugo tuženika rješavanje imovinskopravnih odnosa potrebnih za građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta isti je bio dužan izvršiti upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske kako bi spriječio daljnje raspolaganje nekretninom. Tuženici nisu prijavili ni svoje izlučno pravo u stečajnom postupku. Smatra da iz navedenog jasno proizlazi da je propuštanjem suda i javnopravnog tijela za koje je odgovorna prvo tužena te propuštanjem drugo tuženika tužitelju prouzročena šteta, jer je isti kupio nekretninu koja je neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, a za što su tuženici znali i morali znati. Vrijednost zemljišta je procijenjena rješenjem o izvlaštenju pa tužitelj potražuje iznos naveden u tom rješenju iako je cijena nekretnina u međuvremenu porasla.

2. Prvo tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, a prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, jer tužba nije istovjetna sa podnesenim zahtjevom za mirno rješenje spora i jer je prema zemljišno knjižnom stanju nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. upisana kao vlasništvo tužitelja. U odnosu na tužbu zahtjev za mirno rješenje spora nije istovjetan s činjeničnim navodima tužbe kojima je proširena odgovornost Republike Hrvatske na rad tijela državne uprave tj. Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Jastrebarsko zbog propusta dostave rješenja o izvlaštenju na provedbu nadležnom zemljišno knjižnom odjelu dok je zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj podnio zbog rada stečajnog upravitelja i suda pozivajući se na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. U postupanju Trgovačkog suda u Splitu u stečajnom postupku broj St-648/2022 nije bilo radnji ili propusta koji bi se mogli podvesti pod nezakonit ili nepravilan rad suda. Stečajni postupak otvoren je rješenjem od 27. siječnja 2023. te su istim sukladno odredbi čl. 129. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15, 104/17 i 36/22) pozvani izlučni vjerovnici u roku od 60 dana od dana objave rješenja ne mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova obavijestiti stečajnog upravitelja pisanim podneskom o svom izlučnom pravu, a prema izvješću stečajnog upravitelja u navedenom roku nije zaprimljena obavijest o izlučnom pravu na predmetnoj nekretnini. Sud nije dužan provjeravati razlikuje li se zemljišnoknjižno stanje od izvanknjižnog stanja, a predmetna nekretnina bila je navedena i u popisu predmeta stečajne mase, koji je sukladno odredbi čl. 221. Stečajnog zakona sastavio stečajni upravitelj, jer je u trenutku otvaranja stečaja bila upisana kao vlasništvo stečajnog dužnika. Predmetna nekretnina bila je opterećena razlučnim pravom pa je sud sukladno odredbi čl. 247. Stečajnog zakona donio rješenje o prodaji od 1. prosinca 2023. i zaključak o prodaji od 27. ožujka 2024., a javnu dražbu provodila je Financijska agencija povodom zahtjeva za prodaju nekretnine u stečajnom postupku od 28. ožujka 2024. podnesenog od strane stečajnog upravitelja. U zahtjevu za prodaju stečajni upravitelj je pod opisom naznaka prava koja ne prestaju prodajom naznačio postupak izvlaštenja u korist Republike Hrvatske na kčbr. [katastarska čestica] za ukupno 3470 m2, a što je naznačila i Financijska agencija, Regionalni centar Split u pozivu na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi od 21. lipnja 2024. Sukladno rješenju o dosudi od 29. rujna 2024., zaključku od 18. listopada 2024. i potvrde o pravomoćnosti rješenja o dosudi zemljišnoknjižni odjel u Jastrebarskom izvršio je uknjižbu prava vlasništva na tužitelja. Prema svemu navedenom stečajni sud je postupao sukladno odredbama Stečajnog zakona. Postupak izvlaštenja provodio je Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za imovinsko pravne poslove, Ispostava Jastrebarsko po čijem nalogu je izvršena zabilježba postupka izvlaštenja u zemljišnim knjigama. Zabilježba pokretanja postupka ima učinak da odluka donesena pred drugim sudom ili tijelom povodom pokrenutog postupka djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka evidentiran u zemljišnoknjižnom sudu sukladno čl. 90. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama. S obzirom na to da je upis zabilježbe postupka izvlaštenja bio vidljiv u zemljišnoj knjizi, tužitelj je bio upoznat sa pravnim posljedicama iste. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj predmetne nekretnine (opterećenu i neopterećenu česticu) kupio na drugoj javnoj dražbi za iznos od 179.100,00 EUR odnosno za 14.400,00 EUR manje od procijenjene tržišne vrijednosti.

3. Drugo tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je položaj tužitelja posljedica njegovog propusta i pogrešnih očekivanja, jer je u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana zabilježba postupka izvlaštenja prije pokretanja stečajnog postupka. Navod tužitelja da prije predaje ponude za kupnju sporne nekretnine nije mogao dobiti obavijest o statusu postupka izvlaštenja nije točan. Stranka u upravnom postupku je svaka osoba koja radi zaštite svojih prava ima pravo sudjelovanja u postupku pa je tužitelj imao pravni interes za traženje informacije od upravnog tijela. Također, Hrvatske ceste d.o.o. su obveznik davanja podataka prema Zakonu o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju može postojati odgovornost stečajnog upravitelja i stečajnog suda (posljedično prvo tuženika), jer su dopustili da se kao dio stečajne mase vodi zemljište koje nije u vlasništvu stečajnog dužnika odnosno jer su proveli prodaju nekretnine čiji vlasnik nije stečajni dužnik.

4. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je istaknuo da visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 35.245,02 EUR predstavlja naknadu za izvlaštenje koja je plaćena stečajnom dužniku. Ističe da je tužitelj u stečajnom postupku kupio dvije čestice koje su se prodavale zajedno. Na jednoj od te dvije čestice koje su se zajedno prodavale bio je zabilježen postupak izvlaštenja, odnosno da je postupak izvlaštenja u tijeku. Dakle, tužitelj je znao za postupak izvlaštenja, ali je neopterećenu česticu mogao kupiti samo zajedno s opterećenom i znao je da će mu nekretnina biti oduzeta, odnosno izvlaštena, ali je računao na naknadu za izvlaštenje. Tužitelj je u stečajnom postupku na temelju rješenja o dosudi od 20. rujna 2024. kupio predmetnu nekretninu i kada se obratio nadležnom tijelu - Upravnom odjelu Zagrebačke županije da stupi u postupak izvlaštenja kao novi vlasnik nadležno tijelo ga je obavijestilo da je doneseno rješenje o izvlaštenju i da se tužitelj obrati drugo tuženiku sa upitom je li naknada za izvlaštenje isplaćena jer se isplatom naknade postupak izvlaštenja dovršava. Tužitelj je tek nakon što je kupio nekretninu i pokušao stupiti u upravni postupak saznao da je postupak izvlaštenja dovršen 2022. godine.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 35.245,02 EUR protiv prvo tužene Republike Hrvatske zbog nezakonitog ili nepravilnog rada stečajnog suca u obnašaju sudačke dužnosti odnosno zbog nezakonitog ili nepravilnog obavljanja poslova državne uprave Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Jastrebarsko te protiv drugo tuženika Hrvatske ceste d.o.o. radi propusta dostave rješenja o izvlaštenju na provedbu upisa u zemljišnim knjigama.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u stečajnom postupku kupio dvije čestice, da je u odnosu na jednu česticu bio u zemljišnim knjigama zabilježen postupak izvlaštenja, da su se obje čestice u stečajnom postupku prodavale zajedno putem Financijske agencije na temelju odredbe čl. 247. Stečajnog zakona, da je u utuženom iznosu od 35.245,02 EUR bivšem vlasniku, odnosno stečajnom dužniku isplaćena naknada za izvlaštenje, da je tužitelj za obje čestice ukupno platio iznos od 179.100,00 EUR na temelju rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Splitu od 22. rujna 2024. ukupne površine 24043 m2, a što znači da je za površinu sporne, izvlaštene čestice od 3470 m2 platio iznos od 25.848,00 EUR.

8. Nisu osnovani navodi prvo tužene da bi tužbu valjalo odbaciti, jer da nije istovjetna sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojem tužitelj upire na nepravilan rad suda i stečajnog upravitelja dok u tužbi tvrdi da mu je šteta nastala i zbog rada Zagrebačke županije, jer je iz očitovanja na zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-11 spisa) razvidno da je tužitelj taj zahtjev podnio radi naknade štete u iznosu od 35.245,02 EUR, a koliko potražuje i tužbom, na temelju odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Tužba nije nedopuštena ukoliko je tužitelj dopunio pojedine činjenične navode iznesene u zahtjevu za mirno rješenje spora. U odnosu na navode prvo tužene da tužbu valja odbaciti i zato što je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik sporne nekretnine pa da nema pravni interes za podnošenjem tužbe, valja ukazati da sve i da je tome tako tužitelj bi imao pravni interes za isplatom naknade za izvlaštenje odnosno za isplatom naknade štete u iznosu naknade za izvlaštenje, jer je između stranaka nesporno, a tako proizlazi i iz priloženih isprava, da je nekretnina izvlaštena i da ne pripada tužitelju bez obzira na upis u zemljišnim knjigama. Međutim, tužitelj je tijekom postupka dostavio ažurirani izvadak iz zemljišne knjige za spornu česticu na dan 13. studenog 2025. (list 149 spisa) iz kojeg je razvidno da je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana prvo tužena.

9. Odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

10. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

11. Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava proizlazi da je tužitelj prije sudjelovanja u javnog dražbi putem Financijske agencije odnosno prije kupnje sporne nekretnine bio upoznat sa činjenicom da je u zemljišnim knjigama zabilježen postupak izvlaštenja jednako kao i stečajni sudac. Sud nije imao, a niti je mogao imati druge podatke ili više informacija od onih koje je imao i sam tužitelj, a koje su bile vidljive u zemljišnim knjigama. Ta činjenica bila je naznačena i u zahtjevu za prodaju nekretnine u stečajnom postupku (list 70-71 spisa) i u pozivu na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi (list 72-78 spisa). Sud nije znao niti mogao znati da je postupak izvlaštenja dovršen i da je stečajnom dužniku isplaćena naknada za izvlaštenje prije otvaranja stečajnog postupka, jer ga o tome nitko nije obavijestio, isto ne proizlazi niti iz Izvješća o gospodarskom položaju dužnika i njegovim uzrocima (list 102-132 spisa), a niti je to bilo razvidno uvidom u zemljišne knjige. Sud je odredio prodaju nekretnine stečajnog dužnika prema stanju koje mu je prezentirao stečajni upravitelj i prema zemljišno-knjižnom stanju. Stečajni postupak otvoren je rješenjem od 27. siječnja 2023 (list 133-139 spisa), a naknada za izvlaštenje isplaćena je bivšem vlasniku (stečajnom dužniku) 4. travnja 2022. čime se postupak izvlaštenja smatra dovršenim. U rješenju o otvaranju stečajnog postupka sud je pozvao izlučne vjerovnike da u roku od 60 dana od dana objave tog rješenja na e-oglasnoj ploči sudova obavijeste stečajnog upravitelja pisanim podneskom o svom izlučnom pravu, pravnoj osnovi izlučnog prava te da naznače predmet na koji se njihovo izlučno pravo odnosi, odnosno u obavijesti naznače pravo iz članka 148. Stečajnog zakona. Dakle, sud je postupio u skladu s odredbom čl. 129. st. 1. Stečajnog zakona te su prilikom prodaje nekretnine u stečajnom postupku potencijalnim kupcima odnosno ponuditeljima pa tako i tužitelju bile prezentirane sve činjenice s kojima je bio upoznat i sud. Stoga nije bilo prepreke da sud odredi prodaju u stečajnom postupku sporne nekretnine, jer je prema saznanjima suda bio u tijeku postupak izvlaštenja koji nije bio dovršen, a nekretnina je bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo stečajnog dužnika.

12. Stoga ovaj sud zaključuje da sudac u stečajnom postupku u kojem je prodana sporna nekretnina nije svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti nanio tužitelju štetu pa stoga u smislu odredbe čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja je tužitelju nastala po toj osnovi.

13. Odredbom čl. 37. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine broj 74/14, 69/17 i 98/19) propisano je da izreka rješenja o izvlaštenju sadrži, između ostalog, nalog za upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od sedam godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, nalog za provedbu rješenja o izvlaštenju u zemljišnim knjigama i nalog za brisanje hipoteke, služnosti i drugih stvarnih prava u zemljišnim knjigama. U Zakonu o izvlaštenju ili u nekom drugom propisu nigdje nije određeno odnosno propisano da nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o izvlaštenju ne mora rješenje dostaviti zemljišnoknjižnom sudu na provedbu, a s obzirom da su navedeni nalozi obvezni sastavni dio izreke rješenja o izvlaštenju logično i pravilno postupanje nadležnog tijela koje je donijelo rješenje o izvlaštenju bilo bi da je to rješenje dostavilo zemljišnoknjižnom sudu na provedbu bez odgode.

14. Odredbom čl. 56. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da će se uknjižba prava vlasništva i drugih stvarnih prava na izvlaštenoj nekretnini kao i na nekretnini koja je dana na ime naknade vlasniku nekretnine upisati na zahtjev korisnika izvlaštenja ili vlasnika nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi u iznosu određenom rješenjem o izvlaštenju odnosno dokaza o stjecanju prava vlasništva vlasnika nekretnine na drugoj odgovarajućoj nekretnini.

15. Dakle, prema odredbi čl. 56. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade uknjižba prava vlasništva upisat će se na zahtjev korisnika izvlaštenja na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju i dokaza o isplaćenoj naknadi, ali nalog za upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od sedam godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju zemljišnoknjižnom sudu radi provedbe upisa bilo je dužno dostaviti tijelo koje je donijelo rješenje o izvlaštenju, a to je Zagrebačka županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjek za imovinskopravne poslove, Ispostava Jastrebarsko, a za čiji je rad prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave također odgovorna prvo tužena Republika Hrvatska. Dakle, nepravilan rad navedenog tijela sastoji se u propuštanju dostave rješenja o izvlaštenju bez odgode zemljišnoknjižnom sudu radi upisa zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od sedam godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju odnosno propuštanju dostave naloga za provedbu rješenja o izvlaštenju u zemljišnim knjigama.

16. Uvidom u rješenje o izvlaštenju od 15. veljače 2022. (list 12 – 17 spisa) razvidno je da rješenje sadrži oba naloga, ali je iz dostavne naredbe razvidno da nadležno tijelo koje je rješenje donijelo nije isto dostavilo zemljišnoknjižnom sudu na provedbu. Iz izvatka iz zemljišne knjige za spornu nekretninu (list 149 spisa) razvidno je da je zabilježena zabrana raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od sedam godina i to od 7. ožujka 2022. (a što znači da je rješenje o izvlaštenju tada postalo pravomoćno) na temelju prijedloga od 12. studenog 2025. pod brojem Z-33563/2025. Dakle, nadležno tijelo za čiji rad također prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave odgovara prvo tužena propustilo je odmah po pravomoćnosti navedenog rješenja isto dostaviti zemljišnoknjižnom sudu radi provedbe upisa već je isti proveden tek 13. studenog 2025. (list 145 spisa). Da je nadležno tijelo Zagrebačke županije bez odgode po pravomoćnosti rješenja isto dostavilo zemljišnoknjižnom sudu radi provedbe upisa u zemljišnim knjigama, sud u stečajnom postupku ne bi provodio prodaju iste pa tužitelju ne bi nastala šteta koja se sastoji u neisplati naknade za izvlaštenje za koju je osnovano očekivao prema dostupnim javnim podacima da će ta naknada u iznosu od 35.245,02 EUR biti isplaćena njemu, a ne da je već isplaćena bivšem vlasniku izvlaštene nekretnine.

17. Pogrešno tuženici smatraju da je tužitelj bio dužan voditi računa o tome u kojoj je fazi postupak izvlaštenja u situaciji kada su nadležno tijelo koje je donijelo rješenje o izvlaštenju, a za čiji rad odgovara prvo tužena, i drugo tuženik jednostavnom dostavom pravomoćnog rješenja o izvlaštenju mogli spriječiti prodaju nekretnine u stečajnom postupku odnosno zabludu o tome čini li sporna nekretnina stečajnu masu stečajnog dužnika. Točno je da je tužitelj bio upoznat sa postupkom izvlaštenja jer je ta činjenica bila zabilježena u zemljišnim knjigama i da je znao koje su posljedice toga, ali je osnovano očekivao da će naknada za izvlaštenje biti isplaćena njemu kao vlasniku izvlaštene nekretnine. To je logična i očekivana posljedica postupka izvlaštenja i upravo bi se to dogodilo da postupak izvlaštenja nije već bio dovršen i prije otvaranja stečajnog postupka.

18. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske, vezano na odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete uzrokovane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, u odluci poslovni broj U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. („Narodne novine“ broj 36/07.), u točkama 5., 6. i 7., zauzeo je pravno stajalište prema kojemu je za postojanje javnopravne odgovornosti države za štetu u smislu tadašnjeg članka 13. Zakona o sustavu države uprave („Narodne novine“ broj: 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03. i 79/07.) trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: nezakoniti ili nepravilan rad tijela države uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala podnositeljima i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete podnositeljima (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo).

19. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpe), te da je primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban izraz načela vladavine prava, kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava Republike Hrvatske.

20. Osim toga, Ustavni je sud u svojoj odluci poslovni broj U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000. („Narodne novine“ broj 31/00.) ukazao na okvirni sadržaj načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja ističući da, cit. „u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Sud također napominje da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje“.

21. Pravna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeta u ustavnosudskoj praksi ustanovljuju obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava, koje su dužna uvažavati i poštivati sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom odlučivanja o konkretnom pravnom pitanju, kako je to također naveo Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-3695/2010 od 10. studenog 2011.

22. Dakle, po sustavu objektivne odgovornosti država je odgovorna za svaku štetu koja je posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja državne službe, bez obzira na to postoji li krivnja službene osobe ili te krivnje nema, jer odgovara po principu uzročnosti. Iz navedenog razloga u postupcima radi naknade štete po članku 14. Zakona o sustavu državne uprave sud nije dužan utvrđivati postojanje odnosno razinu krivnje upravnog tijela, već prvenstveno to je li predmetna odluka, za koju se tvrdi da je uzrok štete, bila pravilna i zakonita.

23. U smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti.

24. U konkretnom slučaju nepravilan rad očituje se u propuštanju dostave rješenja o izvlaštenju zemljišno knjižnom odjelu suda radi provedbe upisa u zemljišnim knjigama. Iako u Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade nije izričito propisano da je nadležno tijelo to rješenje dužno dostaviti zemljišnoknjižnom sudu, iz odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o izvlaštenju jasno proizlazi da je to bila dužnost onoga koji je rješenje donio, jer se inače postojanje naloga za upis ukazuje nepotrebnim i suvišnim, a ono to zasigurno nije jer je to obvezni sastojak izreke rješenja.

25. Odgovornost drugo tuženika kao korisnika izvlaštenja sastoji se u propuštanju dostave pravomoćnog rješenja o potpunom izvlaštenju zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Jastrebarskom radi uknjižbe izvlaštene nekretnine kao vlasništva prvo tužene, a što je trebao učiniti na temelju točke 8. izreke rješenja o izvlaštenju i na temelju odredbe čl. 56. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Rješenje o izvlaštenju postalo je pravomoćno 7. ožujka 2022., drugo tuženik kao korisnik izvlaštenja platio je naknadu bivšem vlasniku nekretnine 4. travnja 2022. (list 43 spisa), ali je propustio pravovremeno, a što bi značilo bez odgode, podnijeti zahtjev za uknjižbom prava vlasništva na izvlaštenoj nekretnini, a što je dovelo do toga da se sporna nekretnina prodaje u stečajnom postupku koji je otvoren nakon pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju i uplate naknade za izvlaštenje. Stečajni postupak otvoren je 27. siječnja 2023. (list 133- 140 spisa), a prodaja nekretnine određena je rješenjem od 1. prosinca 2023. (list 141-145 spisa), odnosno nakon pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju i uplate naknade za izvlaštenje, a što znači da pravodobnom dostavom rješenja od strane Zagrebačke županije i drugo tuženika zemljišnoknjižnom sudu tužitelju ne bi nastala šteta kupnjom nekretnine koja je izvan prometa i za koju je već bivšem vlasniku isplaćena naknada za izvlaštenje.

26. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost procjene vrijednosti izvlaštene nekretnine, jer za rješenje odnosa između stranaka nije odlučna vrijednost nekretnine, a niti koliko je tužitelj nekretninu platio u stečajnom postupku nego je odlučno kolika je isplaćena naknada za izvlaštenje, jer je tužitelj, a s obzirom da je prema upisu u zemljišnim knjigama znao za postupak izvlaštenja, osnovano očekivao da će ta naknada biti isplaćena upravo njemu nakon što nekretnina bude izvlaštena.

27. Stoga su ispunjene pretpostavke odgovornosti države za štetu u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, jer je tužitelj dokazao postojanje štete odnosno dokazao je da mu je šteta nastala kao neposredna posljedica nepravilnog obavljanja poslova državne uprave. Također su ispunjene pretpostavke odgovornosti drugo tuženika za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) jer je tužitelj dokazao da mu je šteta nastala i kao neposredna posljedica nezakonitog rada drugo tuženika pa je odlučeno kao u toč. I izreke presude na temelju odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO-a.

28. Tužitelju je šteta nastala u trenutku isplate cijene za izvlaštenu nekretninu osobi koja nije njezin vlasnik odnosno stečajnom dužniku, a svakako kada je postao vlasnikom predmetne nekretnine 18. listopada 2024. jer je tada, da nekretnina već nije bila izvlaštena i da naknada za izvlaštenje nije već bila isplaćena, mogao osnovano zahtijevati isplatu naknade za izvlaštenje od drugo tuženika, pa je njegov zahtjev za isplatom zateznih kamata sud ocijenio osnovanim na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a.

29. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu tuženici dužni nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a o troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

30. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu 30. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu 10. prosinca 2025. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 875,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 199,45 EUR i na presudu u iznosu od 398,90 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova 4.973,35 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.