Poslovni broj: Usž-3637/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-967/2025-2 od 1. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-967/2025-2 od 1. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba tužitelja, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. U žalbi, u bitnome, drži da je tužba odbačena s arbitrarno obrazloženim razlozima, a dokaz arbitrarnosti izvodi iz članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), odnosno nalazi u činjenici da sud nije dokazao da tuženik nije javnopravno tijelo, tj. nije dokazao da je tuženik subjekt privatnog prava na kojeg se članak 18. stavak 1. ZUP-a ne primjenjuje. Smatra da je sud trebao oglasiti ništavim pojedinačni interni upravnopravni akt, kojim je pokrenut postupak provođenja savjetovanja s javnošću za Zakon o upravljanju i održavanju zgrada u trajanju od 30 dana u periodu od 19. veljače do 20. ožujka 2024. putem aplikacije e-Savjetovanja, iz razloga što je tim aktom, tužitelju nepoznati počinitelj, počinio kazneno djelo opisano u članku 303. stavku 1. Kaznenog zakona. Predlaže ovom Sudu da postupi po službenoj dužnosti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj je podnio prigovor tuženiku radi neizdavanja obavijesti o tijeku postupka u svezi provedenog postupka savjetovanja s javnošću za Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, pozivajući se na članak 156. ZUP-a, dok je tužba podnesena radi propuštanja tuženika da u roku propisanom člankom 122. stavkom 3. ZUP -a riješi njegov prigovor, zbog čega tužitelj smatra da su ostvarene pretpostavke za vođenje upravnog spora.
6. Suprotno žalbenim prigovorima, ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da u konkretnom slučaju ne postoje procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora.
7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj prigovara u vezi postupanja službene osobe tuženika u jednom stadiju postupka donošenja propisa, konkretno Zakona o upravljanju i održavanju zgrada.
8. Prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom predmetu ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbe članka 2. ZUP-a te je tužbu osnovano odbacio pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a , kojom je propisano da će sud odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora.
8.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku donošenja zakona, a ne o odlučivanju o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposrednom primjenom propisa kojima je uređeno neko upravno područje, a u smislu odredbe članka 3. ZUS-a.
9. Osim toga, valja ukazati da se ovdje ne radi ni o postupanju javnopravnog tijela iz članka 156. ZUP-a, kako to pogrešno smatra tužitelj. Ovo iz razloga što se u postupku donošenja zakonskih propisa ne radi o postupanju iz područja upravnog prava za koje je predviđena zaštita prava podnošenjem prigovora, kao redovnog pravnog lijeka. Stoga se, u konkretnom slučaju, ne radi ni o propuštanju javnopravnog tijela (što tuženik jeste) da donese odluku o prigovoru sukladno odredbi članka 122. ZUP-a, pa time niti o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravnosudska zaštita u slučaju šutnje uprave.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
