Poslovni broj: Usž-4317/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Župe sv. Antuna Padovanskog, Gornji Kosinj, Gornji Kosinj 34, OIB: 03245640660, koju zastupa opunomoćenik Andro Marijanović, odvjetnik iz Zagreba, Dalmatinska 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-468/2024-7 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-468/2024-7 od 8. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-350-05/23-01/000228, URBROJ: 531-08-2- 2-24-0005 od 26. veljače 2024. (točka I. izreke) te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole dovršenog rješenjem tuženika, KLASA: UP/I- 350-05/18-01/000140, URBROJ: 531-06-1-1-1-19-0010 od 15. siječnja 2019. (točka 1. izreke), odbijen je prijedlog tužiteljice za prekid tog postupka do donošenja odluke o prijedlogu za obnovu postupka procjene utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj koji je okončan rješenjem nekadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. (točka 2. izreke) te je odbijen prijedlog tužiteljice da tuženik sam odluči o procjeni utjecaja na okoliš hidroenergetskog sustava Kosinj kao o prethodnom pitanju (točka 3. izreke).
3. Tužiteljica pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole propisan u članku 123. stavku 2. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP). U bitnom, navodi da je u izreci rješenja Ministarstva zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. (točka A.1. podtočka 57.) koja je sastavni dio pobijane lokacijske dozvole, navedena mjera zaštite okoliša u vidu premještanja posmrtnih ostataka, nakon čega je Općina Perušić donijela Odluku o stavljanju groblja izvan uporabe, KLASA: 363- 01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20-1 od 28. prosinca 2020., koja je u tom dijelu premještanja posmrtnih ostataka ukinuta presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 102/2021 od 30. listopada 2023. godine. Smatra da Odluka Općine Perušić predstavlja samostalnu pravnu cjelinu o kojoj ovisi donošenje lokacijske dozvole pa da su, time što je ta Odluka djelomično ukinuta, ostvareni uvjeti za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole. Smatra pogrešnim navod prvostupanjskog suda da tužiteljica nije priložila pravomoćnu odluku nadležnog tijela kojom je u bitnim točkama odlučeno drugačije u pogledu pitanja koje bi bilo prethodno u ovoj pravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, ovom Sudu predlaže usvojiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev, a podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje pri svim dosadašnjim navodima te posebno ističe da je netočna tvrdnja tužiteljice da je lokacijska dozvola od 15. siječnja 2019. donesena na temelju Odluke Općine Perušić od 28. prosinca 2020., s obzirom da je lokacijska dozvola izdana gotovo dvije godine prije citirane Odluke. Smatra da ne postoje razlozi za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, budući da je i dalje na snazi rješenje Ministarstva zaštite okoliša, KLASA: UP/I-351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., o prihvatljivosti utjecaja na okoliš, a tužitelj uz svoj prijedlog za obnovu postupka lokacijske dozvole nije dostavio drugačiju odluku u odnosu na prihvatljivost opisanog zahvata za okoliš. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za obnovu postupka izdavanja predmetne lokacijske dozvole.
7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je lokacijskom dozvolom, KLASA: UP/I-350-05/18-01/000140, URBROJ: 531-06-1-1-1-19-0010 od 15. siječnja 2019., utvrđeno, između ostalog, da je za opisani zahvat u prostoru, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike donijelo rješenje, KLASA: UP/I 351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018., o prihvatljivosti zahvata za okoliš, koje također prileži spisu predmeta tuženika.
7.1. Tim rješenjem utvrđeno je da je namjeravani zahvat prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu uz primjenu, zakonom propisanih i tim rješenjem utvrđenih, mjera zaštite okoliša i mjera ublažavanja negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže (A) te praćenja stanja okoliša i ekološke mreže (B) . Jedna od tih mjera jest i mjera zaštite naselja i stanovništva, prema kojoj je, prije punjenja akumulacije, potrebno preseliti posmrtne ostatke s groblja u Gornjem Kosinju i Mlakvi, s prostora akumulacije na drugo groblje ili novo groblje na području iste ili druge jedinice lokalne samouprave, a prema odluci državnog tijela nadležnog za komunalno gospodarstvo i uz suglasnost lokalne zajednice, nasljednika i potomaka (točka I. izreke rješenja, podtočka A.1., Mjere zaštite naselja i stanovništva, podtočka 57.).
8. Nadalje, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari Odluka Općine Perušić o stavljanju groblja izvan uporabe, KLASA: 363-01/20-01/76, URBROJ: 2125-08-1-20- 1 od 28. prosinca 2020., koja je, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-102/21-11 od 30. listopada 2023., ukinuta u dijelu članka 1. navedene Odluke, koji se odnosi na započinjanje aktivnosti premještanja posmrtnih ostataka, jer je odluka u tom dijelu protivna članku 8. stavku 2. Zakona o grobljima („Narodne novine“, broj: 19/98., 50/12. i 89/17).
9. Nasuprot shvaćanju tužiteljice, iz lokacijske dozvole ne proizlazi da se temelji na rješenju bilo kakvog prethodnog pitanja u smislu članka 55. stavka 1. ZUP -a pa već iz tog razloga nisu ostvareni uvjeti za obnovu postupka propisani člankom 123. stavkom 2. točkom 3. ZUP-a, na koje se poziva tužiteljica. To stoga jer je pitanje prihvatljivosti za okoliš prethodno izdavanju lokacijske dozvole utvrdilo nadležno javnopravno tijelo, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te je podnositelj , već uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, sukladno članku 127. stavku 2. točki 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19. i 67/23.), priložio rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i/ili ekološku mrežu Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I 351-03/16-02/133, URBROJ: 517-06-2-1-1-18-21 od 14. svibnja 2018. godine. Drugim riječima, zakonom je propisano da je, za konkretni slučaj, uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole potrebno dostaviti rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš pa se u postupku izdavanja lokacijske dozvole ovo rješenje koristilo kao dokaz, a ne kao prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. ZUP-a.
10. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je u trenutku donošenja ovdje osporavanog rješenja tuženika još uvijek bilo na snazi rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i/ili ekološku mrežu od 14. svibnja 2018., protiv kojeg je tužiteljica također podnijela prijedlog za obnovu postupka. Stoga, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole po bilo kojoj osnovi propisanoj člankom 123. ZUP-a, niti je ovaj Sud našao da su ostvareni razlozi ništavosti lokacijske dozvole (članak 128. stavak 1. točke 1. - 6. ZUP-a) na koje razloge Sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 47. stavku 3. ZUS-a.
11. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi bili od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu pa, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora.
13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
