Poslovni broj: Usž-773/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Pogrebno poduzeće Zagreb d.o.o., Zagreb, Pavla Radića 9, OIB 58389924351, kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 6, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB 22874515170, radi obustave inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1551/2023-6 od 28. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1551/2023-6 od 28. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-342-22/22-01/25, URBROJ: 530-03-2-12-23-2 od 14. lipnja 2023. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Lučke kapetanije Rijeka, Odjela za inspekcijske poslove, KLASA: 342-22/18-01/384, URBROJ: 530-04-5-2-22-19 od 4. svibnja 2022., kojim je obustavljen postupak inspekcijskog nadzora luke otvorene za javni promet lokalnog značaja – luke Selce, pod upravljanjem Županijske lučke uprave Crikvenica, zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za daljnje vođenje tog postupka.

2. Protiv presude prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga propisanih zakonom. Smatra da je od strane prvostupanjskog suda izostala sudska kontrola i ocjena zakonitosti odluke tuženika. Pobijanom presudom arbitrarno su prihvaćeni razlozi iz obrazloženja odluka drugostupanjskoga i prvostupanjskoga tijela, uz opasku da okolnost da (eventualno) za dio lučke građevine nije izdan akt za gradnju ne predstavlja sama po sebi razlog za klasificiranje takve luke opasnom za plovidbu. Pri tom sud nije našao shodno razložiti što bi to po njegovom stajalištu predstavljao akt za gradnju niti da li je ili nije za predmetni dio lučkih građevina uopće izdan akt za gradnju. Poziva se na odredbu članka 136. stavka 1. Zakona o gradnji , koja propisuje da se izgrađena građevina, odnosno rekonstruirana građevina može početi koristiti, odnosno staviti u pogon te se može donijeti rješenje za obavljanje djelatnosti u toj građevini prema posebnom zakonu, nakon što se za tu građevinu izda uporabna dozvola. S tim u vezi, postavlja se pitanje kako, prema stajalištu suda i tuženika, ne postoji opasnost po sigurnost plovidbe na jednoj javnoj građevini - luci od lokalnog značaja, kada niti jedno nadležno tijelo u pogledu dijelova te luke kojim Županijska lučka uprava Crikvenica upravlja i koristi kao nautički i komunalni dio luke, nikada nije izdalo, čak štoviše ranije je poništilo, temeljne akte kojima se potvrđuje da ti dijelovi luke ispunjavaju sve zakonom propisane pretpostavke za njihovu uporabu bez opasnosti po život i zdravlje ljudi i nastupanje štete za imovinu. Smatra da već sama ta činjenica ukazuje da, u konkretnom slučaju, ne može biti govora u prilog zaključku kako ne postoji opasnost po sigurnost plovidbe. Kontrola sigurnosti plovidbe jeste temeljna djelatnost hidrograđevinske inspekcije tuženika, što jasno proizlazi iz zakonodavnih odredbi koje je tužitelj citirao kako u svojoj prijavi tako i nastavno tijekom upravnog postupka ii predmetnog upravnog spora. Da u pogledu predmetnih dijelova luke ne postoje građevinska ni uporabna dozvola, a niti zakonom propisana tehnička dokumentacije kojom se garantira tehničko-sigurnosni nivo, proizlazi i iz razloga navedenih obrazloženjima odluka tijela prvog i drugog stupnja, a u konačnici i iz obrazloženja priložene pravomoćne presude istoga suda, posl.br.: 7 Us- I-904/2022- 15 od 26. listopada 2022. godine. To što građevinska inspekcija Državnog inspektorata, unatoč činjenici što i sama priznaje da za predmetne dijelove luke ne postoje građevinska ni uporabna dozvola, a niti druga zakonom propisana tehnička dokumentacija, nije smatrala shodnim pokrenuti upravni postupak, ni u kojem slučaju ne otklanja dužnost da, sukladno toj spoznaji, hidrograđevinska inspekcija poduzme dužni inspekcijski nadzor te donese zakonom propisane odluke i mjere. Smatra da već sama činjenica da u Republici Hrvatskoj postoji luka, dakle javna građevina čiji dijelovi se koriste za pristajanje i vezivanje plovnih objekata, ukrcavanje i iskrcavanje putnika, plovidbu te na kojima se naplaćuje vez i brodska ležarina, iako prema priznanju same građevinske inspekcije i hidrograđevinske inspekcije dijelovi te luke nisu legalno sagrađeni niti u pogledu istih postoji zakonom propisana tehnička dokumentacija, ukazuje da je riječ o postupanju opasnom po život i imovinu ljudi, odnosno protupravnom postupanju, kojemu niti jedna maritimna studija, niti hidrografska studija niti registar ne može dati ikakav drugi značaj. Konačno, osporava obrazloženje suda da nema svojstvo stranke u predmetnom postupku, slijedom čega da upravna tijela nisu imala uporišta u pozitivnim zakonskim odredbama za donošenje osporavanih rješenja. Iz navedenih razloga, predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika, podredno, isto oglasiti ništetnim. Ujedno potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnome ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupan jsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Rješenjem tuženika potvrđeno je rješenje prvostupanjskog tijela kojim je, temeljem članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21., dalje: ZUP), obustavljen postupak inspekcijskog nadzora zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za daljnje vođenje tog postupka.

7. Međutim, prema podacima spisa predmeta, proizlazi da se ovdje radi o postupku pokrenutom po predstavci tužitelja, podnesenoj sukladno odredbi članka 42. ZUP-a, kojom je propisano da će, kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke/druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa. Stoga je prvostupanjsko tijelo, temeljem odredbe članka 42. stavka 3. ZUP-a, o razlozima za nepokretanje inspekcijskog postupka po predstavci tužitelja trebalo odlučiti donošenjem obavijesti, u kojem slučaju tužitelj ima pravo na podnošenje prigovora sukladno odredbi članka 42. stavka 4. ZUP-a, odnosno pravo na podnošenje žalbe na rješenje o prigovoru i nastavno pravo na pokretanje upravnog spora, sukladno odredbi članka 122. ZUP -a.

8. Kraj takvog stanja stvari, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u predmetnom postupku ima svojstvo podnositelja predstavke iz članka 42. ZUP-a, a ne svojstvo stranke. Stoga je o predstavci tužitelja pogrešno odlučeno primjenom odredbe članka 46. ZUP-a, jer se tom zakonskom odredbom štiti pravo stranke u postupku, dok se o pravu građana na predstavku i daljnjem putu pravne zaštite u upravnom postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti (o čemu se ovdje radi), odlučuje primjenom odredbe članka 42. u vezi članka 122. ZUP-a.

9. Neovisno o naprijed navedenom, valja ukazati da navedeni procesni propusti upravnih tijela nisu rezultirali povredom prava tužitelja da bude upoznat sa razlozima za nepokretanje inspekcijskog nadzora, odnosno povredom prava na daljnju pravnu zaštitu pred upravnim tijelima i upravnim sudom.

10. Presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost zaključka upravnih tijela da, u konkretnom slučaju, ne postoje uvjeti za pokretanje inspekcijskog nadzora luke Selce. Naime, i prema ocjeni ovog Suda, iz relevantnih činjenica utvrđenih u pravilno provedenom nadzoru po predstavci tužitelja, proizlazi da predmetna luka udovoljava uvjetima sigurnosti plovidbe i pomorskog prometa, odnosno svim uvjetima propisanima Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke (“Narodne novine”, broj: 110/04.), kako je to detaljno obrazloženo rješenjem tuženika.

11. Pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja u odnosu na sigurnost predmetne luke sa osnova maritimnih propisa nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima , kojima se sigurnost luke za plovidbu pokušava dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s evantulano bespravnom izgradnjom pojedinih dijelova luke. Naime, činjenica bespravne gradnje pojedinih dijelova luke, sama za sebe, ne znači da bi takva luka ujedno bila opasna za sigurnost plovidbe. Nadzor zakonitosti gradnje u nadležnosti je građevinske inspekcije, pa u tom smjeru istaknute prigovore tužitelj može iznositi pred tim tijelom u postupku koji je, prema podacima spisa predmeta, u tijeku također po predstavci tužitelja.

12. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drugačije odluke, to ovaj Sud ne nalazi osnove za usvajanje žalbe.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić