REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-4933/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Berislav Živković, odvjetnik iz Zagreba, Kraljevićeva 8b, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 76767369197 (ranije: Ministarstvo poljoprivrede), radi potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1970/2024-6 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1970/2024-6 od 9. listopada 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/II-034- 08/23-01/1136, URBROJ: 525-04/122-24-2 od 5. ožujka 2024.

III. Poništava se Odluka o odbijanju zahtjeva Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-09/23-02/0202, URBROJ: 343-1201/01-23-002 od 2. listopada 2023. i vraća se predmet tom tijelu na ponovni postupak, u kojem će donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-08/23-01/1136, URBROJ: 525-04/122-24-2 od 5. ožujka 2024. godine.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-09/23-02/0202, URBROJ: 343-1201/01-23-002 od 2. listopada 2023., kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iz provedbe intervencije „Racionalizacija selećeg pčelarstva“ za intervencijsku godinu 2023., zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 5. stavka 10. Pravilnika o provedbi intervencija u sektoru pčelarstva unutar Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. - 2027. („Narodne novine“, broj 24/23., dalje: Pravilnik). Predmetnom odredbom Pravilnika je propisano da svi računi, predračuni i ponude po kojima su plaćeni računi, koji se prilažu uz zahtjev za isplatu, moraju biti izdani i u cijelosti plaćeni u razdoblju od 1. kolovoza tekuće intervencijske godine do trenutka podnošenja zahtjeva za isplatu.

2. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U razlozima žalbe navodi da su nalozi za plaćanje, koji su priloženi uz Zahtjev za isplatu, uplaćeni 15. svibnja 2023. u poslijepodnevnim satima u 17,12 i 17,16 sati u ukupnom iznosu od 8.500,00 EUR-a, a banka je navedenu transakciju provela tek 16. svibnja 2023. u 4,48 sati ujutro, zbog pravila da se nalozi predani nakon 16,20 sati provode sljedeći dan. Tužitelj, odnosno njegov otac, koji je po nalogu tužitelja i izvršio uplatu 15. svibnja 2023., nije znao niti je od ikoga bio upozoren da je upravo 16,20 rok do kojeg se mogu izvršiti uplate da bi bile provedene isti dan. S tim u vezi, navodi da u Pravilniku, niti bi lo kojem drugom aktu prvostupanjskog tijela, nema jasnog i izričitog upozorenja o tome da se uplate moraju izvršiti do 16,20 sati, niti je u banci prilikom uplate na to upozoren platitelj. Drži da nije za očekivati da je prosječan čovjek upoznat s takvim p ravilom. Smatra nerazumljivim obrazloženje rješenja tuženika u dijelu u kojem navodi da je nalog za plaćanje namjera da će nešto biti plaćeno, ali da se taj nalog može i povući, ili ne provesti, ako na računu nema sredstava pa da stoga nalog za plaćanje ne dokazuje da je transakcija konačno i izvršena. To stoga jer u konkretnom slučaju nije jasno zašto bi platitelj tu uplatu povukao, s obzirom da je ona uvjet za dobivanje potpore. Smatra da je tuženik u svojim aktima i dodatnim uputama morao jasno navesti da uplate moraju biti izvršene u banci do 16,20 sati, kako bi bile provedene isti dan, kao bitan uvjet za odobrenje potpore. No sud u postupku uopće nije ni pokušao utvrditi postoji li jasna provedbena uputa za uplatitelje iz koje prosječan čovjek nedvojbeno može zaključiti do kada (u sat i minutu) mora uplatiti traženi iznos zbog posebnih bankarskih pravila o vremenu knjiženja i provođenja uplata pa se pobijana presuda stoga ima smatrati nezakonitom. Slijedom navedenog, predlaže presudu poništiti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za isplatu u okviru intervencije „Racionalizacija selećeg pčelarstva za intervencijsku godinu 2023.“. Administrativnom kontrolom utvrđeno je da zahtjev tužitelja ne udovoljava uvjetima propisanim člankom 5. stavkom 10. Pravilnika, budući da je tužitelj uz zahtjev od 15. svibnja 2023. priložio bankovne naloge za plaćanje računa istog datuma, umjesto potvrda o izvršenim transakcijama. Predmetni nalozi za plaćanje računa od 15. svibnja 2023., izvršeni su dan kasnije, 16. svibnja 2023. godine,

7. Sukladno članku 5. stavku 6. Pravilnika, zahtjevu se prilaže jasno čitljiva preslika pravovaljanog originala plaćenog računa iz stavka 5. ovoga članka, a u slučaju plaćanja transakcijskim računom i jasno čitljiva preslika dokaza o plaćenom računu, na kojem je naznačeno ime i prezime podnositelja zahtjeva, a u slučaju plaćanja internetskim bankarstvom potrebno je priložiti potvrdu banke o izvršenoj transakciji.

8. Odredba članka 177. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) propisuje da, ako se plaća posredovanjem banke ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun vjerovnika, smatrat će se, ako ugovorne strane nisu drukčije odredile, da je dug namiren kad banci, odnosno spomenutoj pravnoj osobi stigne novčana doznaka u korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke, odnosno druge pravne osobe da odobri računu vjerovnika iznos naznačen u nalogu.

9. Kako je tužitelj uz zahtjev priložio naloge za plaćanje spornih računa predane u poslovnici Zagrebačke banke d.d. do dana podnošenja zahtjeva, to, po ocjeni ovog Suda, ne upućuje na postupanje protivno članku 5. stavku 6. Pravilnika, koji samo za slučaj plaćanja internetskim bankarstvom predviđa obvezu prilaganja potvrde banke o izvršenoj transakciji. Stoga se za potrebe ocjene ispunjenja uvjeta propisanih Pravilnikom u konkretnoj upravnoj stvari ima uzeti da su računi plaćeni u trenutku izdavanja naloga za plaćanje, u smislu članka 177. stavka 1. ZOO-a, neovisno o internim pravilima pojedine banke vezano za vrijeme uplate i knjiženja.

10. Slijedom izloženog, po ocjeni Suda, prvostupanjsko tijelo je rješavanju zahtjeva tužitelja pristupilo pretjerano formalistički, još k tome ne iskoristivši svoju ovlast, koja proizlazi iz članka 5. stavka 2. točke 3. Pravilnika, da, s obzirom na potrebu dopune zahtjeva i dokumentacije, pozove podnositelja na dopunu zahtjeva u roku 10 dana od dana zaprimanja obavijesti, slijedom čega bi tužitelj bio u mogućnosti dostaviti dokaz o izvršenim transakcijama.

11. Iako je tužitelj uz žalbu dostavio potvrde o provedenom nalogu za plaćanje od 16. svibnja 2023. i potvrde iz kojih proizlazi da su dana 15. svibnja 2023. Zagrebačkoj banci d.d. upućeni nalozi za plaćanje u korist računa primatelja u ERSTE&STEIERMAERKISCHE BANK d.d. i OTP banci d.d., kao i da je istog dana osigurao sredstva za naplatu, tuženik je također pretjerano formalističkom primjenom prava propustio ocijeniti nezakonitom odluku prvostupanjskog tijela. Tako je tuženik odbio žalbu uz obrazloženje da je nalog za plaćanje namjera da će nešto biti plaćeno te se isti može, primjerice, povući ili ne provesti zbog nepostojanja sredstava na računu, a zbog čega u konačnici nalog za plaćanje ne dokazuje da je transakcija konačno i izvršena, kakav stav je prihvatio i prvostupanjski sud.

12. Po ocjeni Suda, ni prvostupanjski sud mjerodavni propis nije pokušao protumačiti u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja, uvažavajući individualnu pravnu situaciju tužitelja. S tim u vezi je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo načelno pravno stajalište o pretjeranom (ekscesivnom) formalizmu rekavši da pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu (primjerice odluka broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016.).

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao valjanim razloge za odbijanje zahtjeva tužitelja, stoga će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja, uvažavajući pravna shvaćanja i primjedbe Suda izražene ovosudnom presudom.

14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2., u vezi članka 117. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić