Poslovni broj: Usž-4181/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KG iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-872/2024 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-872/2024 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj ica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/24-014/27, urbroj: 251-02- 01/001-24-3 od 9. siječnja 2024., te je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/23-014/2011, urbroj: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023., te odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova postupka. Rješenjem prvostupanjskog tijela utvrđeno je da je tužiteljici prestala novčana pomoć u skladu s odredbom članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22).

2. Tužiteljica je protiv presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu prvenstveno postavljajući zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima povodom ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka obzirom da nije primijenio/nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima pri čemu se poziva na odredbu članka 89. stavak 3. ZUS-a. Ističe da je sud na ročištu dana 6. ožujka 2025., zakazao slijedeće ročište za dan 13. ožujka 2025., te da između navedenih datuma nije protekao rok od 15 dana čime je počinjena procesna povreda. Nadalje, navodi da tužiteljici nije dostavljen spis tuženika pa joj nije dana mogućnost izjašnjavanja a da je podneskom od 20. rujna 2023., zatražila uvid u spis upravnog postupka. Nadalje, ističe da iz osporenog upravnog akta ne proizlazi o kojem je točno pravnom lijeku odnosno kojem prigovoru tužiteljice odlučeno u upravnom postupku iz razloga što je podnijela prigovor na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (SG GZ br. 25/22) na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Sud smatra da se odredbama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, 25/22-dalje Odluka/22) ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa međutim da se nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarena prava na novčanu pomoć. Tužiteljica smatra da upravni akt nije donesen u propisanom roku, odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. Tužiteljica ukazuje i na članak 13. ZUP-a. Ističe da je na raspravi od 6. ožujka 2025., isticala prigovor da osporeni akt nije potpisan od za to ovlaštene osobe, te da je predloženo grafološko vještačenje. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja U-III-1757/2021 od 4. listopada 2023., kao i na presudu ovog Suda, poslovnog broja K25/2024 od 28. listopada 2024., vezano za zakonitost odluke koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 5. listopada 2023., koja je ocijenjena nezakonitom smatrajući da je i Odluka tuženika kojom se uređuje materija roditelja odgojitelja iz istog razloga nezakonita slijedom čega treba primijeniti zakon, a ne nezakoniti opći akt. Predlaže poništiti osporenu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvenstveno u odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzećem sudaca ovog Suda navedenih u žalbi treba reći da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice Suda, poslovnog broja 29 Su-524/2025-32 od 12. prosinca 2025., dok je u odnosu na predsjednicu suda odlučeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV 409/2025 od 18. prosinca 2025. na način da je zahtjev odbijen.

6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) ovaj Sud ne nalazi osnovanim niti jedan žalbeni prigovor tužiteljice poradi kojeg bi osporena presuda bila nezakonita.

7. Ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužiteljice glede povrede odredbi ZUS-a u vezi pozivanja na ročište, obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 23. srpnja 2025. godine te je upravo na tom ročištu određeno da će se presuda objaviti dana 30. srpnja 2025. godine, što je u skladu s odredbom članka 121. stavak 1. ZUS-a.

8. Nadalje, a u odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice o nemogućnosti uvida u spis tuženika treba reći da na ročištu od 23. srpnja 2025. godine tužiteljica nije imala primjedbi na sadržaj zapisnika koji je potpisala bez primjedbi, a opunomoćenici tužiteljice je omogućen, na istom ročištu, uvid u spis.

9. Nadalje, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 31. listopada 2023. godine utvrđen prestanak novčane pomoći tužiteljici, pozivom na odredbu članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Osporenim rješenjem tuženika prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela je odbijen kao neosnovan.

9. Proizlazi da je u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljica tužbu podnijela protiv osporenog rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela, te je prvostupanjski upravni sud osporenom presudom osporeni akt tuženika ocijenio zakonitim uz obrazloženje kakvo je već dano u osporenoj presudi, te tužiteljica neosnovano smatra da iz navedenog obrazloženja nije razvidno o kojem se prigovoru točno radi.

10. Ovaj Sud napominje da je Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje prvostupanjskog tijela i tuženika bila predmetom ocjene zakonitosti te da su presudom Suda poslovnog broja: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. godine odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, koja presuda je potvrđena i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (br: U-III-1744/2023 od 21. studenoga 2023.).

11. Glede daljnjih prigovora tužiteljice da osporeni akt nije donesen u za to Odlukom/22 propisanom roku treba reći da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni, instruktivni rok, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s Odlukom/22, pri čemu se pravilno ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta koja je i donesena 27. veljače 2023. godine pa stoga proizlazi da za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije niti smjelo postupati po istoj, odnosno donositi pojedinačne akte. (K143/2022 od 12. prosinca 2022.).

12. Nadalje, neosnovanim ovaj Sud nalazi daljnji prigovor tužiteljice da se akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo ulaganjem izvanrednih pravnih lijekova i u slučajevima propisanim zakonom, te da Odluka/22 nije zakon pa se na njoj ne može niti temeljiti osporeno rješenje tuženika. Pritom treba skrenuti pozornost na odredbu članka 130. ZUP-a kojom je propisano da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog i ako je to dopušteno zakonom. Navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona te pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od tog zakona, već samo zakonom. Ukoliko je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta, rješenje se smije ukinuti, ako je to dopušteno propisom, odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Bilo bi protivno svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog djelokruga.

13. Treba reći da u situaciji u kojoj je neko pravo (ovdje se čak ne radi o pravu, nego o novčanoj pomoći) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava, odnosno davanje neke druge benificije je isključivo izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga u takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje benificija predstavlja propis, a što vrijedi za sve izmjene i dopune, kao i ukidanje takvog općeg akta. Također, na temelju članka 2. stavak 1. ZUP-a upravna stvar određena je i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

14. Ovaj Sud ocjenjuje da osporavanim Odlukama nije povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa te je ovaj Sud u svojoj presudi poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. istakao da je Sud u ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nesporno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnos i modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, pa nije našao da bi Odluka/22 i skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti. Naposljetku, donošenjem Odluke/22 postupljeno je u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude poslovnog broja: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. godine, te je donositelj kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke.

15. Glede prigovora tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze, kao na primjer grafološko vještačenje treba reći da sud pri odlučivanju nije vezan prijedlozima stranaka niti u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrđivati u smislu odredbe članka 49. stavak 4. ZUS-a. Prvostupanjski upravni sud je ocijenio predložene dokaze nepotrebnim s čime je ovaj Sud suglasan.

16. Slijedom svega navedenog trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a u odnosu na zatraženi trošak spora, kao pod točkom II. izreke, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze