Poslovni broj: Usž-206/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽA iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1280/2024 od 7. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1280/2024 od 7. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2728, URBROJ: 251-02- 01/001-24-3 od 8. siječnja 2024.
2. Navedenim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/355, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-03 od 27. listopada 2023. kojim je tužiteljici kao roditelju ŽAK prestala novčana pomoć za roditelja odgajatelja s danom 30. rujna 2023.
3. Tužiteljica u podnesenoj žalbi uvodno obrazlaže da je pravomoćnim rješenjem iz 2016. utvrđeno da njezino dijete ima pravo na novčanu naknadu do navršene 15. godine života, a da je Gradonačelnik novim rješenjem iz 2022. retroaktivno ukinuo navedeno pravo njezinog djeteta i smanjio ga na 7 godina starosti bez ikakve zakonske osnove, a što da je protivno Ustavu RH, Zakonu o općem upravnom postupku kao i svim temeljnim načelima pravne države. Budući da Gradonačelnik nema ovlasti zadirati u pravomoćno rješenje iz 2016. godine, smatra da je rješenje iz 2022. ništetno. Osim toga, smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe članka 3., 5., 19. i 49. Ustava RH kao i da je povrijeđeno načelo pravomoćnosti iz ZUP -a te načelo legitimnih očekivanja, odnosno pravne sigurnosti. Nadalje obrazlaže da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela jednakosti pred zakonom budući da je u bitno identičnom predmetu donesena presuda Upravnog suda u korist stranke, odnosno poništeno je rješenje Gradonačelnika. U tom smislu upućuje na dostavljenu fotografiju javne objave punomoćnika stranaka u istovjetnim predmetima. Prigovara da je osporena presuda nedostatno obrazložena jer je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev bez analize instituta pravomoćnosti, ignorirao je protek vremena niti je otklonio istaknute ustavne povrede, a nije proveo ni vještačenje, uvid ni ispitivanje okolnosti. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti osporenu presudu, poništiti rješenje iz 2022. i osnažiti rješenje iz 2016. kojim je utvrđeno da njeno dijete ima pravo na naknadu do 15. godine života.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom prvostupanjskom presudom nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
7. Ovaj Sud prvenstveno ističe da je obrazloženje osporene prvostupanjske presude u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a, pri čemu je prvostupanjski sud prilikom odbijanja tužbenog zahtjeva vrednovao pravno relevantne prigovore tužiteljice. Naime, sud prema ustaljenoj sudskoj praksi nije dužan u obzir uzimati i obrazlagati sve navode tužiteljice, već isključivo one pravno relevantne, a čemu je, po ocjeni ovog Suda, udovoljeno u konkretnom slučaju. Osim toga, neosnovan je navod tužiteljice da je prvostupanjski sud odbio provesti njene predložene dokaze budući da iz sadržaja upravne tužbe nesporno proizlazi da tužiteljica niti nije imala drugih dokaznih prijedloga, osim uvida u pobijano rješenje tuženika, a čemu je prvostupanjski sud udovoljio jer je odluku donio temeljem uvida kako u sudski spis tako i spis tuženika koji, između ostalog , sadrži i predmetno osporeno rješenje.
8. Osporenom prvostupanjskom presudom ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je tužiteljici u pravilno i zakonito provedenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrđen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja sukladno odredbi članka 7. stavak 1. alineja 1. te stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22, dalje: Odluka/22).
9. Navedenom odredbom Odluke/22 propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina kao i da nadležno upravno tijelo o prestanku prava odlučuje po službenoj dužnosti.
10. Kako prema podacima spisa predmeta, ponajprije sadržaja prvostupanjskog upravnog rješenja od 27. listopada 2023., proizlazi da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila novčanu pomoć, dana 14. prosinca 2018., navršilo 7. godina, a koju činjenicu tužiteljica niti ne osporava, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja sukladno citiranoj odredbi članka 7. Odluke/22, a koje stajalište osnovano ocjenjuje zakonitim prvostupanjski sud u osporenoj presudi.
11. Prigovori tužiteljice kojima u suštini osporava zakonitost rješenja o usklađenju prava na novčanu pomoć s odredbama Odluke/22 ne mogu se s uspjehom isticati u konkretnom slučaju. Naime, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da je pravomoćni upravni akt iz 2016. kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja zamijenjen novim pojedinačnim upravnim aktom od 17. svibnja 2023. kojim je utvrđeno novo trajanje i opseg navedenog prava, odnosno provedeno je usklađenje predmetnog prava s odredbama Odluke/22. S obzirom da je navedeno prvostupanjsko rješenje o usklađenju prava na novčanu pomoć od 17. svibnja 2023. nesporno postalo pravomoćno jer je tuženik odbio rješenjem od 31. srpnja 2023. prigovor izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, a upravni spor nije pokrenut, to se u ovom sporu ne može propitivati novi pravni režim pravomoćno uspostavljen rješenjem od 17. svibnja 2023., a na temelju kojeg, a u skladu s odredbama Odluke/22, su donesena upravna rješenja čija se zakonitost ocjenjuje u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Kako tužiteljica nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost osporene prvostupanjske presude, pri čemu ovaj Sud ne nalazi razloge propisane odredbom članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), kao ni istaknute ustavne povrede, to nema osnove za usvajanje žalbe.
13. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
