Poslovni broj: Usž-4374/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Jurčević, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, OIB: 36162371878, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-335/2025-7 od 21. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-335/2025-7 od 21. kolovoza 2025. u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.250,00 eura u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja koj im je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor i odbijen, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog spora.

2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije odlučno to što je tuženik poništio osporeno rješenje povodom prijedloga za obnovu, a ne povodom tužbe kojom je pokrenut upravni spor. Ovdje je odlučno da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu u cijelosti jer je poništio osporeno rješenje. Slijedom navedenog tužitelj nije imao pravni interes da se upravni spor vodi. U vrijeme podnošenja tužbe, u veljači 2025. godine tužitelj nije znao da će tuženik u lipnju 2025. godine poništiti osporeno rješenje. Podnošenje tužbe je bilo opravdano jer je tužbom po tužitelja otklonjena nepovoljna situacija. Sud je odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova onemogućio i ograničio njegovo pravo na pravni lijek i ustavno pravo na sudsku kontrolu pojedinačnih akata upravnih vlasti. Upućuje na odredbe članka 147. stavka 4. i stavka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. -dalje: ZUS). Upućuje na drugačiju praksu Upravnog suda u Zagrebu i Upravnog suda u Splitu. Na ovaj način se notorna greška tuženika fakturira građaninu (tužitelju) te u tom pogledu upućuje na presude Europskog suda za ljudska prava. Predlaže uvažiti žalbu , poništiti prvostupanjsko rješenje i da Sud sam otkloni nedostatke i riješi upravnu stvar ili da Sud poništi rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da nije točan navod tužitelja da mu je jedini dostupan pravni lijek protiv osporenog rješenja od 16. siječnja 2025. bio upravni spor. Naime, imao je mogućnost tražiti ukidanje klauzule pravomoćnosti na odlukama prekršajnog suda i nakon što isto ishodi, mogao je zatražiti obnovu upravnog postupka. Tužitelj je uz prijedlog za obnovu priložio rješenje Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. lipnja 2025. iz kojeg je vidljivo da je ukinuta klauzula pravomoćnosti s presude istog suda, poslovni broj: Pp-934/2024-6 od 11. travnja 2024. Povodom tog prijedloga tuženik je donio rješenje od 30. lipnja 2025. kojim je dopustio obnovu i poništio rješenje kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Tim rješenjem tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za obnovu. Do obustave spora nije došlo zbog toga što je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom i nije došlo do poništavanja rješenja zbog tužbenih navoda, već jer je u drugom postupku ukinuta klauzula pravomoćnosti na prekršajnoj odluci. Prijedlog za obnovu postupka mogao je podnijeti i bez da je pokrenuo upravni spor pa je neosnovano traženje troška zbog obustave spora. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u dijelu pobijanom žalbom i u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

6. Prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema stavku 6. istog članka ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

7. Prema podacima spisa, tužitelj je 21. veljače 2025. podnio tužbu prvostupanjskom sudu kojom je zatražio poništavanje rješenja tuženika od 16. siječnja 2025. kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.

8. Tuženik je u podnesku od 23. srpnja 2025. naveo da je rješenjem o obnovi upravnog postupka, KLASA: UP/I-211-03/24-07/2883, URBROJ: 511-12-19-25-13 od 30. lipnja 2025. poništeno navedeno rješenje tuženika od 16. siječnja 2025. kojim je tužitelju ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Ovo iz razloga jer je rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp Prz-133/2025-2 od 2. lipnja 2025. ukinuta klauzula pravomoćnosti s presude tog istog suda, broj Pp-934/2024-6/2022-5 od 11. travnja 2024., a temeljem koje je tužitelju bilo evidentirano 6 negativnih prekršajnih bodova.

9. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj opravdano pokrenuo spor u kojem je tražio poništavanje navedenog rješenja tuženika, a tuženik je nakon pokretanja upravnog spora poništio to rješenje i tako u suštini postupio po tužbenom zahtjevu tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud upravni spor obustavio.

10. S obzirom na izloženi ishod spora, na temelju odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a, tužitelju pripada pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora.

11. Polazeći od činjenice da je predmetni upravni spor iniciran zbog poništavanja rješenja tuženika, a u tijeku spora je to učinjeno, stekli su se zakonski uvjeti za obustavu spora, pri čemu tužitelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova.

12. Stoga je ovaj Sud poništio osporeno rješenje u osporenom dijelu i sam odlučio o troškovima spora dosudivši tužitelju naknadu troška sastava tužbe i žalbe.

13. Naime, tužitelj je tražio naknadu troška za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura. S obzirom na činjenicu da je u predmetnom upravnom sporu tužba podnesena po opunomoćeniku odvjetniku, to tužitelju valja priznati naknadu troška sastava tužbe u skladu sa zahtjevom tužitelja i to na temelju Tbr. 27. točke 1. alineje 2. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 138/23.), te također naknadu troška sastava žalbe (Tbr. 27.3) u zatraženom iznosu od 1.250 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 2.250,00 EUR.

14. Pri tome ovaj Sud nije ocijenio opravdanim trošak tužitelja za sastav podneska od 9. lipnja 2025. kojim je obavijestio prvostupanjski upravni sud da je Općinski prekršajni sud u Splitu donio rješenje od 2. lipnja 2025. Prema ocjeni ovog suda isti nije bio ni nužan ni potreban, a time ni opravdan. Naime, predmetni upravni spor je obustavljen zbog naknadnog poništavanja rješenja tuženika, a pri tom za obustavu spora nije bio relevantan navod tužitelja, pa nije riječ o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Naime, istim tužitelj nije utjecao na ishod spora pa trošak sastava toga podneska nije opravdan trošak, i stoga ovaj Sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za priznavanje toga troška tužitelju. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom dijelu je odbijen (točka III. izreke ovoga rješenja).

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a i članka 144. stavaka 1. i članka 147. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner