Poslovni broj: Usž-4210/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, Kralja Zvonimira 19, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi propuštanja donošenja odluke, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-311/2025-6 od 11. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-311/2025-6 od 11. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu pobijajući ga u cijelosti zbog bitne povrede odredba upravnog spora. U razlozima žalbe navodi da je, nakon tuženikovog odgovora na tužbu, tužiteljica podneskom od 27. svibnja 2025., sastavljenim od strane odvjetnika, nedvosmisleno povukla tužbu, a čime je jasno odredila po kojoj osnovi predlaže okončanje spora. Pojašnjava da je, u tom slučaju, sukladno izričitoj dispoziciji tužiteljice spor trebalo obustaviti temeljem odredbe članka 101. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. Upire na nezakonitost točke I. izreke pobijanog rješenja obzirom da je trebalo postupiti po zahtjevu tužiteljice i spor obustaviti (samo) na temelju članka 100. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, obzirom da zbog povlačenja tužbe u obzir više nije mogla doći primjena članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
2.1. Pozivom se na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4532/2024 od 15. siječnja 2025. i Usž-1817/2025 od 8. svibnja 2025. pojašnjava da je spor trebalo obustaviti temeljem odredbe članka 101. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, a da u takvoj situaciji, sukladno odredbi članka 147. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima tužiteljica nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Slijedom navedenog predlaže poništiti pobijano rješenje u cijelosti, obustaviti predmetni spor te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je tužba u predmetnom sporu podnesena radi „šutnje uprave“, odnosno da je u vrijeme podnošenja iste prošao rok koji je više nego dvostruko duži od zakonskog roka za odlučivanje o žalbi. Pojašnjava da je tužba dostavljena tuženiku 2. travnja 2025., a da je tek protekom više o 30 dana od dana podnošenja tužbe tuženik odlučio o žalbi. Slijedom navedenog smatra da je tužba u vrijeme podnošenja bila potrebna i u skladu sa zakonskim propisima. Obzirom da je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, to je, po ocjeni tužiteljice, u cijelosti opravdana točka II. rješenja kojom je tuženiku naloženo plaćanje troška upravnog spora tužiteljici. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. i U-III- 2291/2018 od 19. lipnja 2018., navodeći da je riječ o identičnoj situaciji kao u konkretnom predmetu, a slijedom čega predlaže odbiti ža lbu i potvrditi pobijano rješenje u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni spor pokrenut tužbom podnesenom prvostupanjskom upravnom sudu 27. ožujka 2025. radi „šutnje uprave“, odnosno radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja odluke tuženika povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Grada Osijeka, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-05/24-30/000239, URBROJ: 2158-1-17-02-01/6-24-0004 od 13. studenoga 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje uporabne dozvole. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio rješenje (KLASA: UP/II-361-05/24-02/206, URBROJ: 531-03-25-4 od 13. svibnja 2025.), kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice, a slijedom čega je „šutnja“ tuženika prestala.
7. Obzirom da je tuženik, nakon podnošenja tužbe, udovoljio tužbenom zahtjevu, na poziv prvostupanjskog suda u smislu odredbe članaka 100. stavka 1. ZUS-a, tužiteljica se, podneskom od 27. svibnja 2025., putem opunomoćenika, očitovala na način da povlači predmetnu tužbu te da potražuje troškove spora. Uzimajući u obzir da su u nastupili razlozi iz odredbe članka 101. stavka 1. ZUS-a (tužiteljica povukla tužbu), kao i iz članka 103. stavka 1. ZUS-a (tuženik tijekom spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu), prvostupanjski je sud točkom I. osporenog rješenja, pozivom na odredbu članka 106. stavka 1. točka 2. ZUS-a, obustavio spor, a točkom II. izreke tužiteljici dosudio zatraženi trošak sastava tužbe.
8. Upirući na činjenicu da je tužiteljica izričito povukla tužbu, tuženik smatra da je predmetni spor valjalo obustaviti temeljem odredbe članka 101. stavka 3. ZUS -a, a u kojem slučaju bi, sukladno odredbi članka 147. stavka 5. ZUS-a tužiteljica trebala snositi troškove spora.
9. Međutim, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, kao i recentna stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluka broj: U-III-4598/2022 od 29. listopada 2025.) zauzeta u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj Sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbi upravnog spora time što je unatoč činjenici što je tužba povučena nakon postupanja po tužbenom zahtjevu, tužiteljici dosudio naknadu troškova spora.
10. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci istaknuo da se zadaća sudova ne smije svesti na mehaničku interpretaciju odredbi ZUS -a bez obraćanja dovoljno pažnje na posebne okolnosti slučaja. U konkretnom predmetu, spor je pokrenut zbog „šutnje uprave“, odnosno propuštanja tuženika da u zakonskom roku odluči o žalbi tužiteljice. Budući da u trenutku podnošenja tužbe odluka tuženika nije bila donesena (donesena je tek nakon pokretanja spora), proizlazi da je pokretanje upravnog spora bilo osnovano.
11. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, odbijanje zahtjeva za naknadu troškova u situaciji kada je stranka povukla tužbu isključivo zato što je javnopravno tijelo tek nakon podnošenja tužbe postupilo po njezinu zahtjevu, predstavljalo bi arbitrarno ograničenje prava na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Cilj pravila o snošenju troškova kod povlačenja tužbe je sprječavanje neopravdanog pokretanja sporova, što ovdje nije slučaj jer je tuženik svojom pasivnošću prisilio tužiteljicu na traženje sudske zaštite.
12. Slijedom navedenog, iako je tužiteljica formalno povukla tužbu nakon što je tuženik Sudu dostavio rješenje doneseno tijekom trajanja spora, takvo povlačenje je izravna posljedica udovoljenja tužbenom zahtjevu tijekom spora. Stoga se na ovaj slučaj ne može primijeniti opće pravilo da stranka koja povuče tužbu uvijek snosi troškove, već tužiteljica ima pravo na naknadu troškova koji su bili nužn i za pokretanje spora radi zaštite njezinih prava.
13. Kako navodi žalbe tuženika ne dovode u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja, a koje je u skladu s ustavnosudskom praksom o nužnosti izbjegavanja pretjeranog formalizma u tumačenju procesnih odredbi na štetu pristupa sudu, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
