Poslovni broj: Usž-4852/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-535/2025-5 od 22. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-535/2025-5 od 22. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice od 25. travnja 2025. (podnesena radi šutnje uprave) pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Tužiteljica je tužbom osporavala propuštanje tuženika da u propisanom roku odluči o njezinoj žalbi radi šutnje uprave od 13. veljače 2025.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na način da nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZUS-a i to napose iz razloga što je sud odbacio tužbu bez održane rasprave. Tvrdi da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti iz odredbe članka 98. ZUS-a budući da je u tužbi tražila održavanje rasprave. Iz tog razloga navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz odredbe članka 126. stavka 3. točka 4. i 5. ZUS-a. Drži i da joj je onemogućeno sudjelovanje u postupku jer da joj prvostupanjski sud uz odgovor tuženika na tužbu nije dostavio spis predmeta (priloge) čime joj je uskraćena mogućnost očitovanja. Nadalje, prigovara da je prvostupanjski sud nije stvarno saslušao zbog čega smatra da joj je narušeno pravo na pravično suđenje. Navodi da tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njezinoj žalbi, a osim toga da nikada ni nije zaprimila neki upravni akt koji bi u izreci utvrdio promjenu odnosno ispravak prezimena. Drži da rješenje prvostupanjskog suda ima manjkavo obrazloženje odnosno da je kontradiktorno jer se sud nije očitovao na sve prigovore. Ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na temelju kojeg je dokaza utvrdio da je prvostupanjsko upravno tijelo rješenje tuženika od 25. studenoga 2024. zaprimilo tek 19. prosinca 2024. Predlaže Sudu poništiti rješenje prvostupanjskog suda te riješiti upravnu stvar. Potražuje trošak sastava žalbe (uvećan za PDV), kao i trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Početno valja reći da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz odredbe članka 126. stavka 3. točka 4. i 5. ZUS-a te tužiteljici nije onemogućio sudjelovanje u postupku već je pobijano rješenje donio na temelju pravilne primjene odredaba ZUS-a. Naime, kako proizlazi iz odredbi ZUS-a, postupanje suda nakon primitka tužbe propisano je odredbom članka 43. ZUS -a te je prvostupanjski sud pravilno prvo utvrđivao jesu li ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora. Budući da je pobijanim rješenjem tužba odbačena pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točka 1. ZUS-a, to nije bilo ni potrebno postupiti po odredbi članka 89. ZUS-a.
6.1. Vezano za to je neosnovan i žalbeni prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud nije „stvarno saslušao“, s obzirom na to je odredbom članka 49. ZUS-a propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, odnosno da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se oni mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Osim toga, tužiteljica u tužbi niti nije predlagala izvođenje dokaza njezinim saslušanjem.
6.2. Nije osnovan prigovor tužiteljice da joj uz odgovor na tužbu nije dostavljen spis upravnog postupka. Navedeno iz razloga što iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena proizlazi da je opunomoćenik tužiteljice 18. lipnja 2025. preuzeo sve priloge dostavljene uz odgovor na tužbu.
6.3. Sud ocjenjuje da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda pravilno i dostatno obrazloženo te u korelaciji s izrekom, stoga donošenjem istog tužiteljici nije povrijeđeno ni pravo na pristup sudu, odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., dalje: Ustav).
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj ica pokrenula upravni spor tužbom od 25. travnja 2025. zbog propuštanja javnopravnog tijela da u propisanom roku odluči o njezinoj žalbi radi šutnje uprave od 13. veljače 2025. Žalbu od 13. veljače 2025. tužiteljica je izjavila zbog toga što od dana donošenja rješenja tuženika od 25. studenoga 2024. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-222-02/24-001/1056, URBROJ: 251-04-21-5-24-6 od 27. rujna 2024. te postupak vraćen na ponovni postupak, prvostupanjsko upravno tijelo nije donijelo odluku.
8. Međutim, budući da iz prijemnog štambilja neprijeporno proizlazi da je rješenje tuženika od 25. studenoga 2024. kojim je predmet vraćen na ponovni postupak, prvostupanjsko upravno tijelo zaprimilo 19. prosinca 2024. (kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud), to u vrijeme podnošenja žalbe od 13. veljače 2025. nisu protekli rokovi za rješavanje iz odredbe članka 101. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 119/21., dalje: ZUP). Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju žalba tužiteljice od 13. veljače 2025. (a time i tužba) svakako preuranjena. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da je do dana podnošenja tužbe upravna stvar već bila riješena.
9. Pogrešno tužiteljica smatra da rok prvostupanjskom tijelu za rješavanje počinje teći od dana donošenja rješenja tuženika, budući da je točkom 2. izreke rješenja tuženika, sukladno članku 117. stavku 2. ZUP-a, određeno vraćanje predmeta na ponovni postupak, slijedom čega prvostupanjsko tijelo može odlučivati tek po zaprimanju rješenja sa spisom predmeta.
10. Slijedom svega izloženog, osnovano je prvostupanjski sud tužbu odbacio.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).
12. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka jer ista sa žalbom nije uspjela (točka II. izreke).
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
