Poslovni broj: Usž-4493/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Sanjin Jurmić, Rijeka, Slavka Krautzeka 84b , protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-944-01/24-01/04, urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 14. studenoga 2024., radi donošenja dopunskog rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-410/2025-12 od 8. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-410/2025-12 od 8. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-944-01/24-01/04, urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 14. studenoga 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, klasa: UP/I-943-06/24-01/2, urbroj: 2198-17-03-01/3-24-2 od 6. lipnja 2024. Tim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja tog istog tijela, klasa: UP/I-944-07/12-01/13, urbroj: 2198-02-03-3-17-61 od 14. srpnja 2017.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je rješenjem tijela prvog stupnja 14. srpnja 2017. u točki I. naloženo Gradu Zadru da ovlašteniku prava na naknadu, ovdje tužitelju, isplati iznos od 286.799,90 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja dok je točkom II. odlučeno da protekom roka iz točke I. tog rješenja Grad Zadar dužan ovlašteniku prava na naknadu isplatiti osim glavnice i zakonsku zateznu kamatu određenu zakonskim propisima. Tužitelj je podnio prijedlog za nadopunu rješenja s ciljem da se kamata odredi na način da bude podobna za izravnu naplatu, odnosno da se odredi od kojeg se točno dana kamata računa. Smatra da je rješenje od 14. srpnja 2017. moralo predstavljati ovršnu ispravu na temelju koje se takva zatezna kamata može isplatiti, a ovakvim rješenjem nije moguće provesti ovrhu zbog čega je tražbina u pogledu zatezne kamate neodređena i neodrediva. Predlaže presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka i sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I- 944-07/12-01/13, urbroj: 2198-02-03-3-17-61 od 14. srpnja 2017. naloženo Gradu Zadru isplatiti na ime naknade za deposedirano zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelju iznos od 286.799,09 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja. Točkom II. izreke obavezan je Grad Zadar protekom roka iz točke I. tog rješenja ovlašteniku prava na naknadu isplatiti, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu određenu zakonskim propisima. Točkom III. izreke naloženo je Gradu Zadru naknaditi tužitelju troškove pravnog zastupanja. Naprijed navedeno rješenje tijela prvog stupnja, povodom žalbe Grada Zadra, rješenjem tuženika od 24. listopada 2017., poništeno je u točki III. izreke te je tim rješenjem ujedno riješeno da je Grad Zadar obvezan isplatiti na ime troškova pravnog zastupanja tužitelju iznos od 34.375,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja tog rješenja do isplate, a u preostalom dijelu to prvostupanjsko rješenje ostalo je neizmijenjeno.
7. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIizv-27/2017 od 6. lipnja 2018. odbijena je tužba tužitelja Grada Zadra izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja tuženika u kojem postupku je ovdje tužitelj, kao zainteresirana osoba, sudjelovao. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-802/19 od 12. lipnja 2019. žalba izjavljena protiv navedene presude je odbijena.
8. Tužitelj smatra da ovdje ima mjesta donošenju dopunskog rješenja na način da se mijenja točka II. izreke rješenja od 14. srpnja 2017., a glede pripadajuće zakonske zatezne kamate.
9. Naime, odredbom članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.
10. I po ocjeni ovog Suda ovdje nema mjesta primjeni naprijed navedene odredbe ZUP-a budući je rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. srpnja 2017. odlučeno o svim pitanjima u vezi s tom upravnom stvari. Naime, dopunskim rješenjem ne može se mijenjati dispozitiv prije donesenog rješenja, već se taj dispozitiv može samo dopuniti s određenom novom točkom koja je važna i nedostaje u prije donesenom rješenju, o čemu se ovdje ne radi. Naime, prvostupanjskim rješenjem, čiju dopunu tužitelj traži, riješeno je o svim pitanjima u toj upravnoj stvari pa tako i o zateznoj kamati, kojem rješenju tužitelj nije prigovarao budući da iz spisa predmeta proizlazi da je žalbu protiv istog podnio Grad Zadar koji je i bio tužitelj u upravnom sporu budući da nije bio zadovoljan rješenjem tuženika od 24. listopada 2017. U tom sporu tužitelj je sudjelovao, kao zainteresirana osoba. Tužitelj je navedene prigovore, ulaganjem žalbe kao redovnog pravnog lijeka, trebao iznositi u tom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, koje prigovore, kao što je već navedeno nije iznosio budući da žalbu protiv rješenja tijela prvog stupnja od 14. srpnja 2017. (koje je postalo pravomoćno), nije podnio iako je u tom postupku aktivno sudjelovao.
11. Konačno, osnovano tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe da točka II. izreke rješenja od 14. srpnja 2017. nije neodređena već je odrediva. Također, tuženik je istaknuo da je prvostupanjsko tijelo na traženje žalitelja potvrdilo da je prvostupanjsko rješenje od 14. srpnja 2017. u odnosu na točku I. izreke i točku II. izreke postalo pravomoćno 12. lipnja 2019. i ovršno 28. lipnja 2019., tj. protekom roka od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, a to je od 28. lipnja 2019. kada je rješenje postalo izvršno, da je dužnik Grad Zadar pored glavnice, ako istu nije isplatio do 28. lipnja 2019. dužan od navedenog dana pa do isplate platiti i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj zakonom.
12. Slijedom navedenog, osnovano je zaključio prvostupanjski sud da se osporeno rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
