Poslovni broj: Usž-3409/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-529/2024-10 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje točka I. izreke presude i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-529/2024-10 od 5. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/463, URBROJ: 443-02-02-17-24-36 od 29. veljače 2024. Točkom II. je poništeno dopunsko rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-04-17- 24-50 od 18. listopada 2024., a točkom III. je naloženo tuženiku nadoknadit i tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, uz zakonske zatezne kamate koje teku na način određen točkom IV. izreke. Rješenjem, istog suda, odbačen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u odnosu na rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-02-17-24-36 od 29. veljače 2024.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 29. veljače 2024. naređeno je tužiteljici, kao vlasnici, u roku od 15 dana ukloniti kuću visine prizemlja, s natkrivenim trijemom, sveukupne tlocrtne površine 57,00 m2, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez potrebne izvršne građevinske dozvole (točka 1.), pri čemu je upozorena da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1., uz daljnja utvrđenja i upozorenja precizirana daljnjim točkama izreke.

2. Tužiteljica je protiv točke I. presude i rješenja izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude su nejasni i međusobno proturječni, odnosno sud uopće ne iznosi razloge o odlučnim činjenicama te je sukladno tome počinjena bitna povreda pravi la upravnog sudskog postupka. Postupanje prvostupanjskog suda nedvojbeno predstavlja nedopuštenu arbitrarnost u postupanju prilikom donošenja osporavane odluke. Nadalje navodi da je pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u svezi sa svojim pravima ili obvezama. Radi se o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Osporava da se u konkretnom predmetu radi o građevini za čiju gradnju bi trebalo ishoditi građevinsku dozvolu. Citirajući odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o gradnji navodi da se navedena odredba ne odnosi na pokretnu napravu/opremu/konstrukciju pa tako niti na pokretnu/mobilnu kućicu. Obzirom da se u konkretnom predmetu ne može raditi o građevini, već o pokretnoj/mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, već je kao gotova konstrukcija postavljena na nosače/kotače koji se nalaze ispod kućice, to je nezakonito naređeno uklanjanje, pri čemu se poziva na odluke ovog Suda poslovni broj Usž-4527/18 od 17. travnja 2019., Usž-1829/19 od 31. listopada 2019. i Usž-3333/2023 od 13. ožujka 2024. te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz 33/2019 od 13. ožujka 2024 i U-zpz-20/2019 od 16. siječnja 2024.

2.1. Osporava da je uopće investitor bilo kakve gradnje obzirom da sama okolnost što je vlasnica zemljišta, ne znači ujedno i da je investitor, kao i nadležnost tuženika, navodeći da je nejasno utvrđeno da li se radi o šumskom ili poljoprivrednom zemljištu, smatrajući da je nadzor trebala izvršiti šumarska inspekcija.

2.2. Nadalje, tvrdi da je predmetna pokretna konstrukcija/mobilna kućica postavljena u vrijeme važenja Odluke o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana

- Dignano od 6. kolovoza 2009., a iz koje Odluke je razvidno kako nije bilo zabranjeno postavljenje mobilnih kućica niti drugih pokretnih objekata na poljoprivredno zemljište.

2.3. Navodi da prvostupanjski sud ne iznosi niti jedan razlog i ne obrazlaže zakonitost postupanja tuženika prilikom svrstavanja „nepostojeće građevine“ u skupinu 3.a građevina prema Zakonu o gradnji, a pri čemu se poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broja: Usž-4119/24 od 5. veljače 2025.

2.4. Zaključno upućuje na članak 1. Protokla br. 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava prema kojoj „svaka fizička osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva“, a intervencije države moraju biti zakonite, legitimne i razmjerne, međutim da je u konkretnom predmetu tužiteljici naloženo uklanjanje mobilne kućice bez jasnog pravnog temelja, nisu provedeni dokazi, odluka se temelji na proizvoljnom tumačenju, a tuženik i prvostupanjski sud su zanemarili kontekst i svrhu postavljanja mobilnih objekata. Poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava za koje smatra da su primjenjive u konkretnom predmetu. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja uz obvezu tuženiku nadoknaditi trošak upravnog spora, uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.

6. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da je u ponovljenom postupku tj. nakon što je presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-1301/2023-4 od 12. siječnja 2024., poništeno rješenje tuženika o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-03-12-23-1 od 3. svibnja 2023. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, viši građevinski inspektor 1. veljače 2024. ponovno proveo inspekcijski nadzor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovdje tužiteljice . Tom prilikom je utvrđeno da je, na predmetnoj lokaciji, izvan građevinskog područja naselja Mandriol, u zoni označenoj kao zaštitna šuma oznake "Š2" zatečena kuća visine prizemlja s natkrivenom trijemom, sveukupne površine 57,00 m2. Uvidom u dokumentaciju Grada Vodnjana, Upravnog odjela za uređenje, komunalni sustav, gradnju i zaštitu okoliša, utvrđeno je kako za navedenu gradnju nije izdana izvršna građevinska dozvola. Spisu predmet prileži zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru kao i fotografije zatečenog stanja iz kojih je jasno vidljivo da je predmetna građevina postavljena na betonskoj podlozi.

7. Tužiteljica žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, izvan građevinskog područja već smatra, da se radi o mobilnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, već je kao gotova konstrukcija postavljena na nosače/kotače, stoga da za istu nije bila dužna ishoditi akt za građenje.

8. Međutim, imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje, spisu predmeta priležeće fotografije te opis izvedenih radova, ovaj je Sud suglasan s utvrđenjem da se ovdje, suprotno žalbenim navodima, radi upravo o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točka 11. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.). Prema toj odredbi građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

9. U konkretnom je predmetu, riječ o sklopu nastalom građenjem, obzirom da iz spisu predmeta priležećih dokaza jasno proizlazi da je prethodno opisana građevina postavljena na nezakonito izgrađenu betonsku podlogu te da ista predstavlja građevinu u smislu navedene zakonske odredbe. Slijedom navedenog je za njezinu gradnju i prema ocjeni ovog Suda bilo potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju. Ovdje se napominje da kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nije od utjecaja pozivanje na odluke ovog Suda na koje se tužiteljica poziva u žalbi, budući da u tim predmetima iako se radilo o mobilnim kućicama, radilo se o različitim podlogama na koje je kućica postavljena (Usž-3333/2023-pomični betonski bloketi i sl.) Stoga, nije riječ o istoj činjeničnoj osnovi, stoga iste nisu primjenjive na konkretan predmet.

10. Kako se, dakle, radi o građevini, to je neosnovan i žalbeni prigovor da tuženik nije nadležan postupati u ovoj upravnoj stvari jer se nadležnost građevinskog inspektora proteže na sve oblike gradnje i građevinskih radova, kako to proizlazi iz članka 25. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (“Narodne novine”, broj: 115/18., 117/21., 67/23., dalje: ZDI).

11. Kraj činjenice da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja tužitelj ica bila zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, neodlučni su žalbeni navodi kojima osporava da nije investitor predmetne građevine, jer je prema odredbi članka 113. stavka 1. točke 1. ZDI, u provođenju inspekcijskog nadzora, građevinski inspektor ovlašten rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku, uklanjanje građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole.

12. Nadalje, neosnovano tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud 15. svibnja 2025. održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisi osnovani, jer su tuženik, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

12.1. Osim navedenog, pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u konkretnom slučaju nije povrijeđeno s obzirom da to pravo nije apsolutno već je podložno ograničenja koje može propisati država radi zaštite javnog interesa, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno mjerodavnim odredbama zakona kojim se uređuju gradnja i obavljanje inspekcijskog nadzora građenja. S obzirom da je predmetna gradnja tužiteljice izvršena protivno prisilnim propisima, činjenice konkretnog slučaja mogu se podvesti pod dopušteno ograničenje mirnog uživanja vlasništva radi zaštite javnog interesa.

13. Žalbene navode dane u smjeru da je gradnja dozvoljena Odlukom o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana - Dignano od 6. kolovoza 2009. pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da ista nije od utjecaja na drugačije rješenje ovoga spora budući da se građenju građevine može pristupiti samo na temelju izvršne ili pravomoćne građevinske dozvole, a ne na temelju Odluke o agrotehničkim mjerama.

14. Prigovorima kojima osporava da je riječ o građevini iz 3.a skupine, također nisu dovedena u sumnju u prethodno navedena utvrđenja obzirom da je ovdje riječ o rješenju kojim se nalaže uklanjanje građevine, a ne o rješenju o izvršenju tog rješenja.

15. Kraj činjenice da je tužiteljica u međuvremenu sama uklonila sporne građevine te je postupak izvršenja obustavljen rješenjem tuženika KLASA: UP/I -362- 02/23- 02/463, URBROJ: 443-02-04-17-24-55 od 27. studenog 2024., kao i da je sad predmetni postupak pravomoćno okončan, to je i po ocjeni ovog Suda, valjano osporenim rješenjem, podneseni prijedlog za određivanje odgodnog učinka odbačen .

16. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o trošku (točka II.) izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. obzirom da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić