Poslovni broj: Usž-1497/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada Petrinje, Petrinja, Ivana Gundulića 2, OIB: 11848400362, protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjeka za gospodarstvo, Sisak, Rimska 28, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Gavrilović d.o.o., Petrinja, Gavrilovićev trg 1, OIB: 83570236060, koju zastupa Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1693/2023-9 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I- 1693/2023-9 od 4. ožujka 2024.

II. Poništava se rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-03/23-01/01, URBROJ: 2176-05- 01/7-23-2 od 29. ožujka 2023.

III. Odbija se žalba zainteresirane osobe Gavrilović d.o.o. izjavljena protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne djelatnosti, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363- 03/22-01/214, URBROJ: 2176-6-07-01/06-22-03 od 18. listopada 2022.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Gavrilović d.o.o. za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjeka za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-03/23-01/01, URBROJ: 2176-05-01/7-23-2 od 29. ožujka 2023. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog zainteresirane osobe za prekid upravnog spora do pravomoćnog okončanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] („Službeni vjesnik Grada Petrinje“, broj: 81/18.) koji se vodi pred ovim Sudom pod brojem Usoz-37/2021.

1.1. Točkom 1. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-01/01, URBROJ: 2176-05-01/7-23-2 od 29. ožujka 2023., djelomično je usvojena žalba zainteresirane osobe. Točkom 2. izreke rješenja poništena je točka 1. b), točka 1. d) te točka 2. izreke rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne djelatnosti, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-03/22-01/214, URBROJ: 2176-6-07-01/06-22-03 od 18. listopada 2022. te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak (točka 3. izreke).

1.2. Točkom 1.b) izreke prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2022. zainteresiranoj je osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti na području 1. zone Grada na dijelu čestica: 716/1, 718, 760, 721, 710, 714, 717 sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 97.520,59 m[2] , u iznosu od 2,70 kn/m u godišnjem iznosu od 263.305,59 kuna, odnosno mjesečnom iznosu od 21.942,13 kuna. Točkom 1. d) izreke tog rješenja zainteresiranoj je osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti na području 2. zone Grada na dijelu čestica: 716/1, 718, 760, 721, 710, 714, 717 sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 49.027,08 m[2] , u iznosu od 2,16 kn/m , u godišnjem iznosu od 105.898,47 kuna, odnosno mjesečnom iznosu od 8.824,87 kuna. Točkom 2. izreke tog rješenja utvrđeno je da je zainteresirana osoba ukupni utvrđeni godišnji iznos komunalne naknade dužna plaćati mjesečno, u iznosu od 131.730,87 kuna, počevši od 1. siječnja 2022., uplatom na žiro račun tužitelja.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih u odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Uvodno iznosi kronologiju upravnog postupka. Navodi da je u upravnom sporu bio sporan način na koji je utvrđena ukupna površine građevinskog zemljišta, odnosno imaju li se dijelovi nekretnine u vlasništvu zainteresirane osobe smatrati građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navodi da su podaci o ukupnoj površini zemljišta koja se nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga zainteresirane osobe kao i o ukupnoj površini poslovnih prostora u kojima obavljaju poslovnu djelatnost unutar ograđenog poslovnog kruga u prethodnim postupcima bili dostavljeni od strane zainteresirane osobe (obveznika). Ističe se da se za predmetnu lokaciju i obveznika od 2014. godine vodi postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade za istovjetne nekretnine. Ukazuje da je zainteresirana osoba uz izjavljenu žalbu protiv rješenja od 12. siječnja 2022. dostavila podatke o površinama zemljišta, koji su potom uzeti u obzir prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2022. Poziva se na niz odluka ovog Suda u kojima je izraženo shvaćanje da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe (npr. Usž-3464/2021-3 od 25. veljače 2022., Usž- 4871/2020-2 od 14. listopada 2021., Usž-2880/2022 od 11. studenoga 2023. i dr.). Navedene presude smatra u suprotnosti s uputom prvostupanjskog suda da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi za svaki prostor unutar kompleksa način njegova korištenja te u tom smislu odrediti obvezu plaćanja komunalne naknade neovisno o tome radi li se o građevinskom zemljištu ili o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Pojašnjava da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu na kojem je izgrađen i ograđen poslovni kompleks u vlasništvu tužitelja. Pozivajući se na odredbu članka 3. stavka 2. točka 9. Zakona o prostornom uređenju, ističe da u slučaju kad je na građevnoj čestici izgrađen objekt, da se ista ne može smatrati neizgrađenim građevinskim zemljištem. Zaključno, navodi da osporeno rješenje tuženika ne sadrži sve zakonom propisane elemente, odnosno da je to rješenje potpisano elektroničkim potpisom, a dostavljeno putem pošte pri čemu smatra da je ispis poništio pravni učinak elektroničkog potpisa. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresirane osobe.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da žalbeni navodi nisu osnovani. Poziva se na presudu ovog Suda Usž-4420/2020-3 od 17. studenoga 2022. za koju tvrdi da je u njoj izraženo shvaćanje da nije osnovano obvezati korisnika prostora na plaćanje nečeg što on ne koristi na način definiran Zakonom o komunalnom gospodarstvu zbog čega je potrebno za svaki prostor unutar kompleksa točno utvrditi način njegova korištenja. Vezano za žalbeni navod tužitelja da rješenje tuženika nije vlastoručno potpisano, ističe da spisu predmeta također prileži primjerak rješenja tuženika potpisan vlastoručnim potpisom mjerodavne osobe te ovjeren službenim pečatom. Predlaže odbiti žalbu.

3.1. Zainteresirana osoba nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prema odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je rješenje tuženika od 29. ožujka 2023., a kojim su poništene točke 1. b), 1. d) i točka 2. izreke prvostupanjskog rješenja od 18. listopada 2022. te u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak. Ovo uz obrazloženje da je pravilno tuženik zaključio da je potrebno za svaki prostor unutar kompleksa utvrditi način njegova korištenja te u tom dijelu odrediti obvezu plaćanja komunalne naknade ovisno o tome radi li se o građevinskom zemljištu ili o neizgrađenom građevinskom zemljištu. Prvostupanjski sud dalje obrazlaže da je također potrebno navesti na koji način je utvrđena ukupna površina predmetnog zemljišta u području 1. zone i 2. zone Grada.

6.1. Prvostupanjskim je rješenjem zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2022. za nekretnine na adresi [adresa], na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica], dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

7. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća gore izloženo tumačenje prvostupanjskog suda i tuženika. Naime, odredbom članka 92. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Isto je bilo propisano i ranijim Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) te je ovaj Sud kroz dugogodišnju stabilnu praksu izrazio shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe.

8. Pri takvom tumačenju citirane odredbe polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnosti da su u pitanju primjerice travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu brojnih odluka ovoga Suda, (na primjer u presudama poslovni broj: Us- 11137/1998. od 20. ožujka 2002., Usž-1941/2017-2 od 10. siječnja 2018., Usž- 899/2020-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/2020-2 od 14. listopada 2021., Usž- 3464/2021-3 od 25. veljače 2022. te Usž-53/2024-3 od 5. veljače 2025.), na koje osnovano ukazuje i tužitelj u žalbi.

9. Kako se predmetne nekretnine u cijelosti nalaze na okupu na adresi [adresa] u [adresa] (dijelom na području 1. zone, a dijelom na području 2. zone grada [adresa] – članak 6. Odluke o komunalnoj naknadi grada Petrinje, „Službeni vjesnik Grada Petrinje", broj: 81/18. i 15/20.) te imajući u vidu da se navedeno cjelokupno zemljište unutar ograđenog kruga može kategorizirati kao građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, to je valjalo poništiti rješenje tuženika te odbiti žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv rješenja Grada Petrinje, Upravnog odjela prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne djelatnosti, Odsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-03/22-01/214, URBROJ: 2176- 6-07-01/06-22-03 od 18. listopada 2022. (točke I., II. i III. izreke presude).

10. Zaključno, vezano za ukupnu površinu predmetnog zemljišta za koje je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, treba reći da pravilno tužitelj ukazuje u žalbi da je zainteresirana osoba 4. travnja 2022. dostavila tužitelju podatke o ukupnoj površini na temelju kojih je doneseno prvostupanjsko rješenje o komunalnoj naknadi od 18. listopada 2022. Također, treba reći da zainteresirana osoba ne prilaže nikakve dokaze kojima bi dovela u sumnju činjenična utvrđenja javnopravnog tijela.

11. Slijedom svega navedenog, Sud je, na temelju odredbe članka 74. stavka 2., odlučio kao u izreci (točke I., II. i III. izreke).

12. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora je neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a (točka IV. izreke).

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković