Poslovni broj: Usž-3023/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Poslovni broj: Usž-1209/2024-3

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Gabrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured u Splitu , radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1342/2024-7 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća 5. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1342/2024-7 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1342/2024-7 od 12. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I- 362-02/24-02/252, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-5 od 25. travnja 2024. kojim je naređeno tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni prizemnu stambenu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika, max. tlocrtnih dimenzija 17,50x11,95 m, visine 2,70m, sa ravnom stropnom pločom i postavljenim solarnim panelima, drvenu konstrukciju – nadstrešnicu, tlocrtnih dimenzija 9,90 x 3,35 m, natkrivenu platnom, otvoreno ognjište dimenzija 2,00 x 0,90 m, visine 3,00 m i betonski plato L tlocrtnog oblika, max. tlocrtnih dimenzija 17,00 x 10,00 m, a što je sve izgrađeno bez građevinske dozvole. Također, naloženo je i uklanjanje potpornog zida od kamena i betona, ukupne dužine cca 10,20m, visine 2,60m nepravilnog tlocrtnog oblika, izgrađen bez glavnog projekta, sve izgrađeno izvan građevinskog područja na predjelu [adresa] u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 126. stavak 1. Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu ZUS). U žalbi navodi da tuženik osporeno rješenje nije ni pokušao dostaviti na adresu prebivališta tužitelja ([adresa]) već je dostavljeno na adresu sina tužitelja ([adresa]) čime su povrijeđena pravila o osobnoj dostavi. Nadalje, navodi da nije dano obrazloženje povodom prigovora tužitelja u smislu odredbe članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu te da prvostupanjski sud nije proveo test razmjernosti u skladu s tužiteljevim konvencijskim pravom na dom. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke riješiti stvar, podredno predlaže vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove spora i sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS, ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvenstveno valja reći da sud nije počinio bitnu povredu postupka a kako to tužitelj u žalbi navodi jer je prvostupanjski sud, upravo suprotno žalbenim navodima, postupak prije donošenja presude proveo sukladno odredbama ZUS-a.

6.1. U odnosu na prigovor o povredi pravila o osobnoj dostavi treba reći pravilno tužitelj navodi da pitanje dostave predstavlja osobito značajan dio svakog postupka. Naime, ukoliko stranka ne može saznati za sadržaj upravnog akta, ne može prilagoditi svoje postupanje tom aktu kojim se zakon neposredno primjenjuje na građane. Isto tako ukoliko stranka ne bude obaviještena o rješenju koje se može pobijati tužbom/žalbom u upravnom sporu, to dovodi do posljedica na ostvarenje prava iz članka 19. stavka 2. u vezi s člankom 29. stavkom 1. Ustava (prava na pristup upravnom sudu) jer bi takva stranka bi mogla biti u potpunosti onemogućena u ostvarenju tog prava, koje za nju postaje neostvarivo.

6.2. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja iako postoji nesklad između adrese u uvodu pobijanog rješenja tuženika i dostavne adrese navedeni propust sam po sebi ne dovodi do nezakonitosti rješenja tuženika. Naime, tužitelj je podnio tužbu u zakonskom roku koju je prvostupanjski sud uzeo u meritorno razmatranje i na taj način mu omogućio zaštitu njegovih prava i interesa u upravnom sporu protiv rješenja tuženika te mu je omogućeno pravo na pristup sudu.

7. Građevinski inspektor donio je predmetno rješenje o uklanjanju na temelju odredbi članka 106. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23. - dalje u tekstu ZDI) kojima je propisano da građevinski inspektor donosi rješenje kojim se investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj Zakonom, naređuju inspekcijske i druge mjere propisane ZDI- jem.

8. Nadalje, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 22. travnja 2024., tužitelju naređeno uklanjanje, uz upozorenje da će se izvršenje uklanjanja provesti putem treće osobe, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju. Nije sporno da tužitelj nije postupio po naredbi iz tog rješenja. Uostalom tužitelj niti ne spori da bi imao pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu, međutim ističe pravo na mirno uživanje vlasništva odnosno pravo na dom.

9. Treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio shvaćanje (npr. U-III- 2000/2021) da ako je stambeni prostor izgrađen bez građevinske dozvole koju je potrebno ishoditi prema nacionalnom pravu, postoji sukob interesa između prava pojedinca na poštovanje njegovog doma i prava drugih članova zajednice na zaštitu okoliša. Kad je riječ o bespravnoj gradnji, sljedeći će se čimbenici uzeti u obzir pri ocjeni razmjernosti mjere iseljenja: je li dom izgrađen nezakonito ili ne, ako jest, jesu li osobe koje su ga izgradile bile svjesne nezakonite gradnje, kakva je priroda i stupanj nezakonitosti u pitanju, koja je priroda interesa koji se želi zaštititi rušenjem, je li osobama koje su pogođene mjerom iseljenja/rušenja dostupan odgovarajući alternativni smještaj i postoje li blaži načini rješavanja slučaja (v. primjerice predmete ESLJP-a Winterstein i drugi protiv Francuske, br. 27013/07, § 148., presuda od 17. listopada 2013.; Ghailan i drugi protiv Španjolske, navedeno, §§ 62. - 64.; Faulkner i McDonagh protiv Irske, br. 30391/18 i 30416/18, §§ 94. - 95., odluka od 8. ožujka 2022.).

9.1. Dakle, kada je riječ o bespravnoj gradnji, pri ocjeni razmjernosti mjere uklanjanja potrebno je ocijeniti:

- jesu li osobe koje su dom nezakonito izgradile bile svjesne nezakonite gradnje,

- kakva je priroda i stupanj nezakonitosti u pitanju,

- koja je priroda interesa koji se želi zaštititi rušenjem,

- je li osobama koje su pogođene mjerom uklanjanja dostupan odgovarajući alternativni smještaj i

- postoje li blaži načini rješavanja slučaja.

10. U pogledu bitnih čimbenika za provođenje testa razmjernosti, iz spisa predmeta jasno proizlazi, a što priznaje i sam tužitelj, da građevina nema ishođenu građevinsku dozvolu niti izrađeni glavni projekt te da je izgrađena izvan građevinskog područja.

10.1. Postupanje tuženika, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) je utemeljeno na zakonu (članak 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je tužitelj predmetnu građevinu izgradio bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, odnosno izvršne dozvole, u kojem slučaju investitor gradi na vlastitu odgovornost i rizik (članak 106. stavak 2. ZG-a).

10.2. U odnosu na dostupnost odgovarajućeg alternativnog smještaja, tužitelj nije ni dostavio dokaz da bi uistinu živio u nekretnini koja je predmet uklanjanja. Naime, tijekom postupka i spora tužitelj samo navodi da je živi u predmetnoj građevini od 2015. godine, te kao dokaz dostavlja zahtjev za promjenu prebivališta koji je podnio nadležnom tijelu tek 22. ožujka 2024. (nakon primitka poziva tuženika a radi saslušanja u predmetu građenja na predjelu [adresa] u [adresa]). Uostalom prvostupanjski sud kao i ovaj Sud nema dovoljno podataka (koje je trebao dostaviti tužitelj uz prigovor prava na poštivanje doma) o (ne) dostupnosti alternativnog smještaja.

10.3. Isto tako treba reći, da iako su domaća tijela tolerirala nezakonitu gradnju duže vremena, odredbe Zakona o Državnom inspektoratu ne omogućavaju drugu, lakšu mjeru od mjere uklanjanja. Uostalom u slučaju nezakonite gradnje pojedinci samo u iznimnim slučajevima mogu s uspjehom istaknuti prigovor nerazmjernosti mjere uklanjanja bespravno sagrađene građevine (Simonova protiv Bugarske, navedeno, § 48.). Naime, u sferi prostornog i urbanističkog uređenja država uživa široku slobodu prosudbe, a i razlozi osiguranja poštovanja vladavine prava kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka zahtijevaju da država onemogući i sankcionira gradnju bez ishođenja potrebnih dozvola za gradnju (Kaminskas protiv Litve, br. 44817/18, § 54. - 66., presuda od 4. kolovoza 2020.).

10.4. S tim u vezi, valja navesti da nisu počinjene niti povrede odredaba članka 6. i 8. ZUP-a budući da je postupanje tuženika u postupcima nezakonite gradnje, kao što je već navedeno, propisano zakonom, te je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe sprječavanja nezakonite gradnje i razmjerno je cilju koji treba postići.

11. Tužitelj osim što se paušalno poziva na odredbu članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu ničim ne dokazuje kako bi konkretnim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu.

12. Okolnost da tužitelj podnio 4. listopada 2017. zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije od utjecaj na zakonitost pobijanog rješenja kojim je naloženo uklanjanje građevine koja je građena bez valjane građevinske dozvole. Ukoliko i kada tužitelj ishodi rješenje o izvedenom stanju pobijano rješenje o uklanjanju se neće izvršavati odnosno tuženik će, sukladno odredbi članka 104. Zakona o Državnom inspektoratu, po službenoj dužnosti, obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju.

13. Kako ovaj sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

14. Kako tužitelj nije uspio s žalbom to mu niti ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke ).

U Zagrebu, 5. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković