REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4245/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu ČOHILJ I PARTNERI d.o.o. u Puli, Dalmatinova 4 , protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, radi odgode izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1602/2024-7, od 24. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1602/2024-7, od 24. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/581, URBROJ: 443-02-05-14-24- 9, od 20. kolovoza 2024. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/581, URBROJ: 443-02-05-14-24- 4, od 17. svibnja 2024., a kojim rješenjem je tužitelju određena obveza uklanjanja nelegalno izvedene gradnje pobliže opisane izrekom tog rješenja.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući kako prvostupanjski upravni sud nije naveo, ni precizno specificirao, činjenice ili relevantnu dokumentaciju zbog kojih je zauzeo stav da tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni proveo dokaze koje je tužbom predložio. Ovom dodaje i kako su izreka i obrazloženje presude u opreci, kao i općenito nerazumljivi, iz kojeg razloga se ni sama sudska odluka ne može ispitati. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovni postupak, uz naknadu svih troškova predmetnog spora.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon).
8. Člankom 140. stavkom 1. Zakona propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
9. Usklađenje stvarnog stanja s prostorno planskom dokumentacijom javni je interes. Stoga i sukladno naprijed citiranoj odredbi Zakona, u konkretnom postoji zapreka da se u korist privatnog interesa donese rješenje o odgodi. Isto tako Sud nalazi kako šteta koja bi se uklanjanjem prouzročila, nema karakter teško popravljive štete, kao primjerice odgoda hitnog medicinskog zahvata, jer se takva vrsta materijalne štete svakodobno može naknaditi iz sredstava proračuna Republike Hrvatske.
10. U odnosu na žalbeni prigovor o nedostatno utvrđenom činjeničnom stanju, Sud uvodno ukazuje kako uopće nije jasno koje bi to činjenice, izvan utvrđenih, tuženik trebao dokazivati. Naime, između stranaka nije sporno da postoji izvršno rješenje o uklanjanju, a koje u ovom postupku i ne može biti predmetom razmatranja. Učinak izvršnosti rješenja kojim se određuje uklanjanje stvara ovlast javnopravnom tijelu da isto sprovede te imajući naprijed citiranu odredbu na umu, u postupcima izvršenja mijenja se teret dokaza sa tuženika na osobu koja je obveznik uklanjanja. Stoga upravo tužitelj mora dokazati da izvršenje rješenja nije u javnom interesu, odnosno da je šteta koja će mu se izvršenjem rješenja počiniti teško popravljiva, bilo iz subjektivnih, bilo iz objektivnih razloga. Sud u spisu, kao ni u sadržaju žalbe, ne nalazi da bi tužitelj dokazao kako osporenim rješenjem naznačene okolnosti nisu točno utvrđene.
11. U odnosu na žalbeni prigovor kako prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je on u tužbi predlagao, Sud ističe kako osim dokaznog prijedloga za uvid u osporeno rješenje, a što je prvostupanjski sud, kao uostalom i ovaj sud, notorno izvršio, ne nalazi niti jedan drugi dokazni prijedlog.
12. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa tada i troškove vlastitog zastupanja. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
