Poslovni broj: Usž-3869/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-123/2025-7 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-123/2025-7 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točkom I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I -362-02/24- 02/581, URBROJ: 443-02-05-14-25-17 od 10. siječnja 2025. Istodobno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke presude). Navedenim rješenjem tuženika prisiljava se tužitelj, kao investitor gradnje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na izvršenje rješenja o uklanjanju građevina istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/581, URBROJ: 443-02-05-14-24-4 od 17. svibnja 2024. koje je postalo izvršno 19. kolovoza 2024. izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.980,00 eura.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je kazna previsoka s obzirom na njegova primanja te bi plaćanjem iste bila ugrožena njegova egzistencija. Smatra da je rješenje tuženika trebalo biti na slovenskom jeziku jer je slovenski državljanin i ne razumije dobro hrvatski jezik. Povrijeđeno mu je pravo na materinji jezik time što je rješenje na hrvatskom jeziku. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu tako da Sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora sa zakonskom zateznom kamatom. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja o uklanjanju građevina. Pri tome je ovaj Sud imao u vidu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23.-dalje: ZDI), članka 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 121/21. -dalje: ZUP) te odredbu članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23.-dalje: Naputak).
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 17. svibnja 2024. tužitelju naređeno uklanjanje predmetne gradnje bez odobrenja, uz upozorenje da će se tužitelj na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljavati izricanjem triju novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi o uklanjanju. Nije sporno ni da je tužitel j to rješenje primio, no da nije postupio po naredbi iz tog rješenja, koje je postalo izvršno istekom roka ostavljenog inspekcijskim rješenjem za izvršenje naređene obveze. Slijedom izloženog, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 17. svibnja 2024., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari.
8. Tužitelj ni ne osporava činjenicu da nije izvršio naređenu obvezu, što je u postupku utvrđeno i kontrolnim očevidom obavljenim 26. studenoga 2024., o kojem spisu predmeta prileže zapisnik, stoga je tužitelju pravilno izrečena novčana kazna.
9. Nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari prigovori tužitelja kojima upućuje na svoje slabo imovno stanje te da je s obzirom na isto izrečena prva novčana kazna previsoka. Ovo iz razloga jer je naprijed navedenom odredbom članka 17. Naputka propisano da se na izvršenje rješenja o uklanjanju građevina iz 3.a i 3.b skupina prema Zakonu o gradnji (“Narodne novine”, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), izvršenik (fizička osoba) prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 3.980,00 eura, koja mu je i izrečena, pri čemu nije propisano eventualno umanjenje tog iznosa zbog slabog materijalnog stanja izvršenika.
10. U odnosu na žalbene prigovore da je time što rješenje tuženika nije napisano na slovenskom jeziku, došlo do povrede njegovog materinjeg jezika treba reći da se u skladu s odredbom članka 14. stavka 1. ZUP-a, postupak vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a temeljem stavka 2. istog članka, postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma. Sukladno članku 21. stavku 1. točki 2. Statuta Istarske županije - Statuto della regione istriana („Službene novine Istarske županije, broj: 10/09., 4/13., 16/16., 1/17., 2/17., 2/18., 10/20. i 6/21.), u postupku pred upravnim tijelima u Istarskoj županiji ravnopravna je službena upotreba hrvatskog i talijanskog jezika. Osim toga, tužitelj je u sporu imao kvalificiranog punomoćnika koji nije ukazivao na nepoznavanje jezika. Slijedom svega izloženog navedeni prigovori tužitelja nisu osnovani.
11. Slijedom svega navedenog, Sud osporenu presudu nije našao nezakonitom.
12. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspio.
U Zagrebu 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
