REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-309/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu I tužitelja CAMELUS TRGOVINE iz Zagreba, Jurišićeva 18, OIB: 80047260707 i II tužitelja CAMELUS OBUĆE iz Zagreba, Jurišićeva 18, OIB: 45475021265, koje zastupa opunomoćenica Dragana Kukilo, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara, OIB 72910430276 i uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska cesta 41/4, OIB 16488001145; Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1. OIB 61817894937; ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; PREHRANA TRGOVINA d.d. u Zagrebu, Utinjska ulica 48, OIB 04402117922; PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CISS TRGOVINA I USLUGA U PROMETU d.o.o., u Poreču, Mate Vlašića 30., OIB 5160168303, koje zastupa opunomoćenik Pavle Škaro odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Mainza 7a, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i zainteresirane osobe, izjavljenima protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2450/2022-19, od 25. rujna 2023. na sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i zainteresirane osobe CISS TRGOVINA I USLUGE U PROMETU d.o.o. te se potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2450/2022-19, od 25. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/35, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-22-04, od 5. srpnja 2022. te zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe CISS TRGOVINA I USLUGE U PROMETU d.o.o., za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/06-13/8, URBROJ: 251-14-11-02/13- 17-64, od 26. lipnja 2017., a kojim rješenjem se zainteresiranoj osobi Republici Hrvatskoj, između ostalog utvrđuje pravo vlasništva na poslovnim prostorima pobliže opisanim izrekom tog rješenja.
2. Tužitelji u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući kako prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio isključivo na utvrđenjima tuženika, bez da je uvažio ijednu okolnost ili dokaz , kojeg su oni iznijeli. Ističu kako je Prvostupanjski sud samo paušalno naveo da su njihovi navodi u vezi pogrešno utvrđene površine prostora neosnovani, iako sama omaška u pisanju do danas nije ispravljena, a što ukazuje kako se radi o bitnom nedostatku prvostupanjskog rješenja koje nije otklonjeno. Iz ovog razloga smatraju i kako je neprihvatljiv stav prvostupanjskog upravnog suda da je trenutna nemogućnost provedbe pobijanog rješenja irelevantna, jer se isti može riješiti i prije postupka etažiranja. Bez obzira na navedeno ukazuju i kako je pogrešno utvrđenje, sadržano u osporenom rješenju i u prvostupanjskoj presudi, da je Republika Hrvatska osnovano stekla vlasništvo predmetnog prostora temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, jer u postupku koji je prethodio osporenom rješenju uopće nije ispitano da li su ispunjene sve pretpostavile takvog povrata, a imajući na umu da Republika Hrvatska može stjecati samo onoliko prava koliko i osoba iz čije pozicije se ta prava slijede. S tim u vezi navode kako se iz priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka ne može zaključiti da bi nekretnina koja je predmetom povrata bila konfiscirana te da iz teretovnice predmetnog izvatka postoje dvije zabilježbe sekvestracije i konfiskacije, a koje su brisane rješenjem Kotarskog suda, iz čega proizlazi da je zabilježba konfiskacije prestala proizvoditi pravni učinak. Ukazuje i kako tijekom postupka nije utvrđen ni status prostora u trenutku oduzimanja, odnosno da li je on uopće oduzet kao poslovni prostor, kao ni okolnost temeljem kojeg propisa je isti oduzet. Konačno ukazuje kako je Grad Zagreb sljednik Državnih stambenih zgrada u Zagrebu te da je pravilnom primjenom Zakona stekao vlasništvo nad predmetnim poslovnim prostorom. Predlaže Sudu da poništiti pobijanu presudu te sam riješi upravnu stvar, uz naknadu svih troškova predmetnog spora.
3. Zainteresirana osoba Grad Zagreb, u svom odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod svog odgovora na tužbu te se sadržajno priklanja argumentima osporenog rješenja i prvostupanjske presude.
4. Zainteresirana osoba CISS TRGOVINA I USLUGE U PROMETU d.o.o., u svojoj žalbi navodi kako je prvostupanjski upravni sud donio odluku bez da je spis predmeta bio kompletiran, jer se dio predmeta vodio pod drugim brojem te da unatoč njegovom traženju sam predmet nikad nije bio spojen. Ističe i kako tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju nikad nije pribavljeno rješenje Kotarskog suda za Grad Zagreb, iz kojeg razloga je potpuno nepoznat sadržaj rješenja temeljem kojeg je prvostupanjski upravni sud zauzeo odlučna stajališta. Stoga zaključuje da su stavovi o potpunoj konfiskaciji imovine, a koje stavove je prihvatio prvostupanjski upravni sud, potpuno arbitrarni te da podatci u spisu uopće ne daju podlogu za zaključak tog suda i tuženika. Napominje kako u situaciji u kojoj neka nekretnina ne bi mogla biti vraćena ranijem vlasniku tada takvo pravo ne ostvaruje ni Republika Hrvatska te da stoga ne postoji automatizam pri odlučivanju zasnovan na činjenici da raniji ovlaštenici nisu podnijeli zahtjev za povrat. Ukazuje i kako je pobijano rješenje opterećeno i pogrešnom naznakom površina koje se u njemu navode, iz čega zaključuje da je površina i oblik prostora utvrđen u postupku naknade, suprotan površini i obliku koji je zakupljen i kojeg plaća zakupodavac. Predlaže da Sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Tuženik i ostale zainteresirane osobe nisu dostavili odgovore na žalbu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 73. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
8. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelji i zainteresirana osoba pozivaju u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog ti jela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
9. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 80/02., 81/02. i 98/19. – u daljnjem tekstu Zakon).
10. Člankom 77. Zakona propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije propisano.
11. Sukladno zemljišnoknjižnom izvatku koji je priložen Prijedlogu Republike Hrvatske proizlazi kako ranija vlasnica ĆC iz [adresa], odnosno njeni pravni sljednici, nisu podnijeli zahtjev za naknadu predmetne građevine, a koja je 28. studenoga 1952. temeljem rješenja Kotarskog suda za Grad Zagreb K – 385/52 uknjižena kao Općenarodna imovina s organom upravljanja „Državne stambene zgrade u Zagrebu“. Budući da Sud ne nalazi da bi treće osobe stekle vlasništvo na predmetnoj nekretnini, pri čemu se napominje da se osobe u čiju korist je oduzimanje izvršeno takvim ne mogu smatrati, zauzima stav kako je Republika Hrvatska osnovano stekla predmetnu imovinu.
12. U odnosu na žalbene prigovore Sud navodi kako kraj nesporne činjenice da je oduzimanje provedeno nije od utjecaja na zakonitost rješenja , propust, ili općenita nemogućnost, javnopravnog tijela da točno utvrdi propis ili identificira točnu pojedinačnu odluku, kao pravni temelj kojim je oduzimanje provedeno. Naime Sud ukazuje kako i sam Zakon u članku 3. propisuje da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu i za oduzetu imovinu bez pravnoga osnova, ili bez propisa. Stoga imajući na umu kakvo bi raniji vlasnik imao pravo na naknadu, takvo pravo stječe i Republika Hrvatska.
13. U odnosu na prigovor o nezakonitosti rješenja koja proizlazi iz činjenice da ono sadržava pogrešnu naznaku površine poslovnog prostora koji je predmet povrata , Sud zauzima stav kako se pogrešno upisivanje broja koji označava površinu prostora, kraj okolnosti da je predmetni prostor kao i njegova površina identificirana očevidom, treba smatrati pogreškom u „pisanju broja, kao očite netočnosti“ iz članka 104. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), a koja pogreška se tada svakodobno može ispraviti. Pri ovome se ukazuje da odlučan razlog zbog kojeg rješenje opterećeno ovakvom greškom nije nezakonito, leži u izostanku pravne osnove za poništenje rješenja opterećenog u pisanju, jer greškom, takvo rješenje ostaje na snazi sve dok ga tijelo samostalno, ili na inicijativu stranke ne ispravi.
14. U odnosu na prigovor zainteresirane osobe o nekompletnosti spisa, ovaj Sud navodi kako je zainteresirana osobnost ona kojoj poništenje rješenja ide na štetu, a ne u korist te se ovakvim sudjelovanjem sadržajno omogućuje osobnosti koja je propustila samostalno podnijeti tužbu za sudjelovanje u sporu na strani tužitelja. Usprkos navedenom i cjelovito otklanjajući prigovore iz ovog predmeta, Sud navodi kako upravni sudovi i temeljem članka 48. stavka 4. ZUS-a, spor mogu riješiti i bez spisa predmeta. Imajući na umu kako zainteresirana osoba ni ne ukazuje da bi postojao neki drugi dokaz koji bi utjecao na odluku u ovoj pravnoj stvari, Sud prigovor zainteresirane osobe smatra neosnovanim.
15. Konačno, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to su osnovano odbijeni i zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadom troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, a sadržajno ni zainteresirana osoba, valjalo je odbiti i zahtjeve za naknadom troškova sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
