Poslovni broj: Usž-1310/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FI iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi obustave postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1687/20023-6 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1687/20023-6 od 28. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/263, URBROJ: 531-07-1-4- 1/4-23-2 od 4. srpnja 2023. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Četvrtog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/21-007/182, URBROJ: 251-10-22-5/006-22-4 od 27. travnja 2022., kojim je obustavljen postupak povodom zahtjeva tužitelja radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za stambenu zgradu u [adresa].

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: Us I-2668/20-7 od 7. lipnja 2021. godine. U toj presudi sud je izveo zaključak da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti sukladno odredbi 44. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), odnosno spojiti dva zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u jedan, budući su oba zahtjeva, a kako je to navođeno u svim fazama postupka pa i u tužbi po kojoj je vođen postupak pod gornjim posl. brojem, podnesena istoga dana, odnose se na istu zgradu i temelje se na istoj pravnoj osnovi i istom činjeničnom stanju, te da nije bilo uvjeta za obustavu postupka po zahtjevu tužitelja, sukladno članku 46. stavku 5. ZUP-a. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo je donijelo ovdje osporeno rješenje kojim se, temeljem iste zakonske odredbe, obustavlja postupak povodom zahtjeva tužitelja. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako je spajanje stvari u jedan postupak samo mogućnost koju ocjenjuje službena osoba javnopravnog tijela pred kojim je više stranaka pokrenulo postupke, a njihovi se zahtjevi temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i istoj pravnoj osnovi. Ovo se ističe iz razloga što prvostupanjsko tijelo tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi jesu li ostvarene pretpostavke za spajanje postupka, a što proizlazi i iz odredbe članka 44. stavka 2. ZUP-a. Nejasan je i stav prvostupanjskog suda kako spajanje postupaka radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju ne mora uvijek biti ekonomično. Suprotno tome, kada se dva zahtjeva za istu nekretninu podnesu isti dan, onda je od velikog utjecaja za ekonomičnost postupka spojiti dva zahtjeva identičnog činjeničnog i pravnog stanja te o istima donijeti jednu odluku. Osim toga, članak 46. stavak 5. ZUP-a nije primjenjiv na situaciju tužitelja, jer inicijalno nije bilo potrebe za donošenje rješenja o obustavi postupka, obzirom da su i tužitelj i druga osoba, NI, istoga dana podnijeli zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi da je njome povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Tužitelj je 29. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za stambenu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istoga dana zahtjev za ozakonjenje podnio je i drugi podnositelj, NI, povodom čijeg zahtjeva je doneseno rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/20-007/229, URBROJ: 251-13-22-5/006-21-8 od 9. lipnja 2021. (pravomoćno 15. srpnja 2021.), kojim je ozakonjena stambena zgrada izgrađena na toj katastarskoj čestici.

7. Dakle, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena cijela stambena zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što sadržajno i po obimu traženja odgovara zahtjevu tužitelja od 29. lipnja 2018. godine. Naime, tužitelj žalbenim prigovorima ne dovodi u sumnju da se njegov zahtjev i zahtjev drugog podnositelja odnose na ozakonjenje iste, cijele stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već upravo suprotno, iz žalbenih prigovora jasno proizlazi kako drži da se zahtjevi oba podnositelja temelje na istom činjeničnom stanju i istoj pravnoj osnovi (članak 44. stavak 1. ZUP- a).

8. Za jednu zgradu moguće je izdati samo jedno rješenje o izvedenom stanju, čemu je ovdje udovoljeno pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju od 9. lipnja 2021. godine.

9. Člankom 46. stavkom 5. ZUP-a propisano je da kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

10. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju više ne postoje pretpostavke za daljnje vođenje postupka po zahtjevu tužitelja za ozakonjenje, jer je o takvom, sadržajno istovjetnom zahtjevu, već pravomoćno odlučeno, zbog čega je predmetni postupak, pokrenut po zahtjevu tužitelja, pravilno obustavljen primjenom citirane zakonske odredbe.

11. Stoga ovaj Sud nalazi da je pravilno postupio prvostupanjski upravni sud kada je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

12. Tužitelj žalbenim navodima ne prigovara da je postupak pogrešno obustavljen iz razloga što pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju nije odlučeno i o njegovom istovjetnom zahtjevu, već isključivo prigovara da upravno tijelo nije postupilo sukladno odredbi članka 44. stavka 1. ZUP-a. Međutim, iako osnovano tužitelj navodi da je upravno tijelo trebalo postupiti sukladno toj zakonskoj odredbi, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da tim žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju zakonitost rješenja o obustavi postupka. Naime, ovdje više nije moguće spajanje predmeta u jedan postupak obzirom da je jedan od tih predmeta pravomoćno okončan i to pozitivnim rješavanjem zahtjeva istovjetnog zahtjevu tužitelja pa je nesvrsishodno i pretjerano formalističko inzistiranje tužitelja na nastavku postupka.

13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. 14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić