Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-136/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Jasna Kotarac Jabuka, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Košarkaški klub Split, OIB: 93265708320, Ulica Slobode 16 b, Split, koga zastupa punomoćnica Ecija Kuljiš-Bajić, odvjetnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 968/2024-32 od 7. siječnja 2026., 3. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-968/2024-32 od 7. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"Odbacuje se kao nepravovremen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom Općinskog suda u Splitu posl.br.Pnš-368/2013 od 19.lipnja 2015., koji prijedlog je zaprimljen kod ovog suda 12.studenoga 2025. pod gornjim poslovnim brojem."

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice, te pravilnom primjenom čl. 423. st. 3. ZPP odbacio tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 423. st. 3. ZPP.

7. Tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod brojem Pnš-368/2013 radi naknade štete.

7.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da je parnični postupak pravomoćno okončan presudom Pnš-368/2013 od 19. lipnja 2015. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1854/15 od 7. studenog 2015. pa kako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je 12. studenog 2025. iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP da je protekao objektivni rok od pet godina iz čl. 423. st. 3. ZPP.

8. Odredbom čl. 423. st. 3. ZPP propisano je da nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (čl. 421. st. 1. toč. 1. ZPP ) ili iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. tog Zakona.

8.1. Kako je postupak u konkretnom slučaju pravomoćno okončan (odbijanjem tužbenog zahtjeva) presudom poslovni broj Pnš-368/13 od 19. lipnja 2015., koja je postala pravomoćna 7. listopada 2015. (tužitelj pogrešno navodi 7. listopada 2020.), a tužitelj prijedlog za ponavljanje postupka temelji na osnovi iz čl. 421. st. 1. toč. 10.ZPP, to je protekao rok u kojem je objektivno mogao tražiti ponavljanje postupka.

8.2. No, prema stavu ovog suda kako je odredbom čl. 334. st. 2. ZPP propisano da prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena, u konkretnom slučaju rok od pet godina počeo je teći 3. prosinca 2015. kada je punomoćnica tužitelja zaprimila presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-1854/15 od 7. listopada 2015., no svakako je protekao rok od pet godina do podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka.

9. Okolnost što je prethodno drugi prijedlog za ponavljanje postupka zbog osnove za ponavljanje iz čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP (ali drugih činjenica i dokaza) bio prihvaćen, ponovljen postupak i ponovno odbijen tužbeni zahtjev, ne utječe na pravovremenost tužiteljeva prijedloga, jer je u konačnici prethodni prijedlog za ponavljanje postupka odbijen kao neosnovan, a donesena presuda ukinuta (rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1786/2024-3 od 26. studenog 2024.).

10. Žalbeni navodi da je prethodni prijedlog za ponavljanje postupka prvo bio prihvaćen, da je tužitelj očekivao povoljan ishod postupka, ali da je ponovno odbijen tužbeni zahtjev, i u konačnici preinačeno rješenje kojim je dopušten prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog odbijen, usmjereni su na nezadovoljstvo postupanja suda prilikom prethodno vođenog postupka, no neodlučni u odnosu na pobijanu odluku.

11. Prema stavu ovog suda, suprotno žalbenim navodima, prethodno ponovljen postupak koji je u konačnici okončan odbijanjem prijedloga za ponavljanje postupka nema, niti može imati utjecaja na računanje roka iz čl. 423. st. 3. ZPP. Neprihvatljivi su navodi da se rok ima računati od donošenja presude Pn-968/2024-32 jer je navedena presuda ukinuta bez potrebe ponovnog odlučivanja rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1786/2024-3 od 26. studenog 2024., a prethodni prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka odbijen, iz čega se zaključuje da je presuda Pn- 968/2024-32 od 28. ožujka 2024. nepostojeća.

12. Rok iz čl. 423. st. 3. ZPP je prekluzivni rok, propisan radi očuvanja pravne sigurnosti, pa primjenjujući taj rok prvostupanjski sud nije povrijedio tužiteljevo pravo na pristup sudu i podnošenje pravnog lijeka zajamčeno čl. 6. i čl. 16. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija) i čl. 18. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), tim više što je tužitelj svoje pravo na podnošenje pravnog lijeka tijekom prvostupanjskog postupka više puta koristio, kao i u odnosu na pobijano rješenje. Nezadovoljstvo donesenim odlukama ne može se podvesti pod povredu tužiteljeva prava na pristup sudu.

13. Uistinu je potrebno izbjeći situaciju kada postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu. U tom pravcu se izjasnio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Omerović protiv Hrvatske (Zahtjev br. 22980/09). No, u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdale drugačije primijeniti odredbu čl. 423. st. 3. ZPP, tim više što je u prethodno vođenom postupku (čije se ponavljanje traži) nadležan sud odlučio o meritumu tužiteljeva zahtjeva.

14. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno već je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti, pa i pravovremenosti ulaganja pravnih sredstava), jer po svojoj naravi zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019., broj: U-III-4567/2019. od 20. veljače 2020. i U-III-595/2023 od 20. veljače 2025.; te Europski sud za ljudska prava u predmetu Zubac protiv Hrvatske, zahtjev br. 40160/12, § 78.).

15. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da je postupak koji je prethodio prijedlogu za ponavljanje postupka vođen na način koji je tužitelju osigurao pravo na pristup sudu i pravično suđenje (pred općinskim, županijskim i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske) nezadovoljstvo ishodom sudskog postupka ne može opravdati nepravovremenost tužiteljeva prijedloga.

16. Stoga, kako je tužitelj odluku kojom je pravomoćno okončan postupak zaprimio dana 3. prosinca 2015., a prijedlog za ponavljanje postupka podnio 12. studenog 2025., to je pravilnom primjenom čl. 423. st. 3. ZPP, pri utvrđenju da se ne radi o razlozima iz čl. 421. st. 1. toč.1, 2. i 3. ZPP, prvostupanjski sud prijedlog, kao nepravovremen odbacio.

17. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković