Poslovni broj: Usž-4432/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Vodnjana – Dignano, Vodnjan, Trgovačka 2, OIB 15554218499, kojeg zastupa gradonačelnik PS, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB 90017522601, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l- 1488/2025-2 od 26. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1488/2025-2 od 26. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), prema kojoj će sud odbaciti tužbu rješenjem jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

2. Tužitelj pobija rješenje upravnog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome , smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe, odnosno da je takva odluka donesena preuranjeno. Ovo stoga jer je protiv odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025., na koju se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja, podnesena ustavna tužba koja je izjavljena u predmetu iste činjenične i pravne osnove kao i predmetni upravni spor, stoga drži da će odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (RH) imati izravni utjecaj i u konkretnom slučaju. Navodi da je odluka Usž-3730/2024 posljedica pogrešne primjene materijalnog prava kojom je onemogućena zaštita prava na lokalnu samoupravu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Ističe da je upravni odjel tužitelja sudjelovao u donošenju odluke koja je poništena rješenjem tuženika te stoga smatra da je podnošenje tužbe upravnom sudu jedini način zaštite prava na lokalnu samoupravu zajamčenu Ustavom RH. Osim toga, prema odredbi članka 129.a Ustava RH , kao i odredbi članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, komunalno redarstvo je u nadležnosti tužitelja. Stoga smatra kako iz stajališta odluke ovog Suda, na koje se poziva prvostupanjski sud u osporenom rješenju, uopće nije razvidno tko je nadležan i aktivno legitimiran u postupcima uklanjanja protupravno izvedenih/postavljenih objekata ukoliko tužitelj kao jedinica lokalne samouprave nije aktivno legitimirana osoba, jer prema stajalištu ovog Suda navedeni poslovi ne spadaju u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Ističe da je intencija donošenja Zakona o građevinskoj inspekciji upravo prenošenje dijela ovlasti s građevinske inspekcije na komunalno redarstvo kako postupci uklanjanja jednostavnih objekata, o kakvom je riječ i u konkretnom slučaju, ne bi opterećivali građevinsku inspekciju. Navodi da nije riješeno ni pitanje nadležnosti komunalnog redara upravnog tijela tužitelja u predmetima kao što je riječ i u konkretnom slučaju. Smatra da je prvostupanjski sud donoseći osporeno rješenje postupio ekstenzivno formalistički što je protivno pravnom stajalištu Ustavnog suda RH na koje upućuje u žalbi. Predlaže prekinuti upravni spor do donošenja odluke Ustavnog suda RH povodom ustavne tužbe izjavljene protiv odluke ovog Suda, poslovni broj: Usž-3730/2024. te po nastavku spora usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje upravnog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda tužba je odbačena uz obrazloženje da tužitelj, Grad Vodnjan - Dignano, u svojstvu jedinice lokalne samouprave nema aktivnu legitimaciju za njezino podnošenje u konkretnom slučaju, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na stajalište ovog Suda izraženo u odluci, poslovni broj: Usž-3730/2024 od 27. ožujka 2025. godine.

6. Tužbom se traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-08/25-01/29, URBROJ: 2163-18-09/4-25-2 od 7. srpnja 2025., kojim je poništeno rješenje Grada Vodnjana, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalne poslove, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-363-01/23-01/282, URBROJ: 2163-10-03-05/71-25- 13 od 7. siječnja 2025. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem naloženo je JS, kao vlasniku, uklanjanje postavljene kamp prikolice i nadstrešnice.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmet spora uklanjanje protupravno postavljenih/izvedenih objekata. Međutim, prema stajalištu ovog Suda izraženom u odluci na koju se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju svojeg rješenja, postupak u kojem se određenoj trećoj osobi naređuje uklanjanje protupravno postavljenih/izvedenih objekata ne ulazi u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave, niti utječe na neko samoupravno pravo ili pravni interes jedinice lokalne samouprave. Iz navedenog razloga, tužitelj kao jedinica lokalne samouprave u predmetnom postupku nije ni sudjelovao, a što ima za posljedicu da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora u smislu odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

8. Imajući u vidu naprijed navedeno, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke žalbeni prigovori kojima se traži prekid ovog spora do donošenja odluke Ustavnog suda RH, jer podnošenje ustavne tužbe od strane drugog podnositelja u drugom predmetu nije, propisani razlog za obvezatni prekid upravnog spora niti se, u konkretnom slučaju, radi o situacijama propisanima odredbom članka 105. stavka 2. ZUS-a u kojima sud može prekinuti upravni spor.

9. Kako žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud ne nalazi osnove za usvajanje žalbe.

10. Stoga je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić