Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-774/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: ad 1. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2. PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 3. URBAR d.o.o., OIB: 85023696718, Žitnjak bb, Zagreb, zastupano po zz PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Srđanu Barović, odvjetniku u odvjetničkom društvu Barović&Gavranović j.t.d. u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl.br. Psp- 93/2023 od 12. rujna 2025., dana 02. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl.br. Psp-93/2023 od 12. rujna 2025. se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su tuženici dana 26. svibnja 2023. godine samovlasno zasmetali tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu na nekretnini oznaka [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [katastarska općina] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te č.z. [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], na način da su započeli pripreme za građevinske radove, betonirali dio parcele, te je parkirano vozilo tako da je tužitelju onemogućen nesmetan ulaz i izlaz, te je postavljen lanac s katancem, pa se nalaže tuženicima uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da uklone sav betonirani i izgrađeni dio, parkirano vozilo i lanac s katancem i omoguće tužitelju nesmetano posjedovanje navedenih parcela, te im se zabranjuje takvo i slično svako daljnje smetanje posjeda tužitelja, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, a u protivnom se ovlašćuje tužitelj izvršiti uspostavu ranijeg posjedovnog stan ja o trošku i na teret tuženih.
2. Nalaže se tuženicima, da u roku od 15 dana, naknade tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.703,08 EUR, u roku od 15 dana".
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže preinačiti pobijano rješenje i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za zaštitom od smetanja posjeda triju čestica zemlje nastalih cijepanjem od jedne.
5.1. Tužitelj je tvrdio da je predmetne nekretnine posjedovao na način da se na njima parkirao on i njegovi gosti, te je na istima odlagao svoje stvari, a da su tuženici zasmetali njegov posjed tako što su:
- započeli pripreme za građevinske radove,
- betonirali dio parcele,
- parkirali vozilo,
- postavili lanac s katancem,
pa traži da mu tuženici omoguće nesmetano posjedovanje navedenih nekretnina tako što će ukloniti:
- sav betonirani i izgrađeni dio,
- parkirano vozilo
- lanac s katancem.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj bio u suposjedu predmetnih nekretnina te da tuženici nisu opisanim radnjama tužitelja isključili iz dotadašnjeg suposjeda niti mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, jer tužitelj i dalje može parkirati na nekom drugom dijelu predmetnih nekretnina, pa dakle nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje zaštite iz članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZVDSP).
7. Žalitelj u prvom redu ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi stekao pravo posjeda na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime je direktno povrijedio odredbu članka 441. ZPP-a prema kojoj je u posjedovnim parnicama isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi te savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.
7.1. Premda je gornja žalbena tvrdnja osnovana, to nije razlog zbog kojeg bi pobijano rješenje trebalo ukinuti, a donošenje takve odluke tek podredno predlaže i sam žalitelj.
7.2. Napadajući pobijanu odluku zbog ove bitne povrede žalitelj i sam biva kontradiktoran navodeći da (cit.) "…iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da su tuženici onemogućili tužitelja u suposjedu predmetnih nekretnina te ga na taj način isključili iz dotadašnjeg mirnog posjeda." Suposjed i posjed nisu identični pojmovi i uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se pružila sudska zaštita posjeda i suposjeda nisu jednaki, pa je tako ZVDSP-om, u članku 22. regulirana zaštita posjeda, a u članku 24. zaštita suposjeda.
7.3. Člankom 22. stavak 1. propisano je:
"(1) Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće."
dok je člankom 24. stavak 1. propisano:
"(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti."
8. Prvostupanjski je sud, na temelju iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, utvrdio da su parnične stranke bile u suposjedu predmetnih nekretnina, a i sam žalitelj tvrdi da iz izvedenih dokaza proizlazi da su tuženici onemogućili tužitelja u suposjedu predmetnih nekretnina.
8.1. Ono što žalitelj dalje tvrdi je da je on isključen iz posjeda (točka 7.2. obrazloženja ove drugostupanjske odluke). Tvrdnja o isključenju iz posjeda u žalbi se temelji na tvrdnji da (cit.) „Neregistrirano vozilo – žičana ograda – lanac s katancem čine jedinstvenu cjelinu kojoj je jedini smisao onemogućiti tužitelja u pristupu na predmetne nekretnine.“, te dostavlja fotografiju kojom tu tvrdnju potkrepljuje.
8.2. Dakle iz tih žalbenih navoda proizlazi da radnje „započinjanja priprema za izvođenje građevinskih radova“ te „betoniranje“ koje su tužbenim zahtjevom navedene kao radnje smetanja, nisu radnje kojima je tužitelj smetan u (su)posjedu predmetnih nekretnina. S obzirom na tvrdnju tužitelja da je posjed vršio parkirajući vozilo i ostavljajući svoje stvari, te da je utvrđeno da je tužitelj bio u suposjedu, a ne posjedu, jasno je i logično da tim radnjama nije mogao biti isključen niti mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, što su uvjeti koji moraju biti ostvareni da bi se pružila zaštita suposjeda u odnosu na suposjednika (članak 24. stavak 1. ZVDSP - a).
8.3. Prihvatljiva je i logična žaliteljeva tvrdnja da „nerigistrirano vozilo – žičana ograda
– lanac s katancem“ a s obzirom na poziciju gdje se sve to nalazi, a što je i ovom drugostupanjskom sudu posebno jasno vidljivo iz fotografije, čine jednu jedinstvenu cjelinu kojoj je jedini smisao onemogućiti tužitelja u pristupu na predmetne nekretnine, ali to ne znači da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Žičana ograda točnije postavljanje iste nije radnja koja je bila obuhvaćena tužbenim zahtjevom, a tužiteljev pokušaj da tužbeni zahtjev proširi i na tu radnju nije prošao jer su se takvom preinačenju tužbe tuženici usprotivili.
9. Navodna namjera (predmetnim radnjama smetanja) rješavanja vlasničkih prijepora među strankama, koji očito među strankama postoje, ne znači sama po sebi da je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite osnovan, a on to nije iz ranije navedenih razloga.
10. Stoga, neovisno o tome što se prvostupanjski sud bavio odredbama ZVDSP-a koje se odnose na pitanja vlasništva, a ne posjeda, te što je navedeno kako tužitelj nije dokazao svoje pravo na posjed, što sve u parnicama za smetanje posjeda nije relevantno, ovaj sud nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tuženici poduzimanjem opisanih radnji tužitelja nisu isključili od dotadašnjeg suposjeda niti su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, radi čega je pravilna i odluka kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.
11. Žalitelj odluku o troškovima pobija samo kao posljedicu pogrešne odluke o glavnoj stvari, pa kako odluka o glavnoj stvari nije pogrešna to je i u tom dijelu žalba neosnovana.
12. Slijedom navedenog, a kako ovaj sud nije našao niti da bi bili ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 373.a stavak 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 02. ožujka 2026.
Sutkinja:
Josita Begović
