Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-109/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PUSTARA VIŠNJICA d.o.o. (OIB: 72365042199) iz Višnjice, Višnjica bb, zastupanog po odvjetnicima u Marić Stajčić & Perkov odvjetničko društvo j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, protiv ovršenika OI (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici u Slatini, Trg sv. Josipa 1, radi proglašenja prijenosa i pljenidbe nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-696/2021-8 od 6. veljače 2023., 02. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika u pobijanom dijelu, te se u tom dijelu (točki II. izreke) preinačava rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Ovr-696/2021-8 od 6. veljače 2023. tako da sada glasi:

"II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.730,78 eura, u roku od osam dana."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se bespredmetnim donošenje odluke o prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška ovog postupka."

2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je ovršenik pobijajući ga u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka (točka II. Izreke), tvrdeći da je ovrhovoditelj podneskom Financijskoj agenciji od 16. siječnja 2022. uputio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, pa da mu stoga temeljem čl. 158. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, bro: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) pripadaju troškovi ovršnog postupka jer on nije izvršio ovrhovoditelju plaćanje obveze, a niti je ovrhovoditelj dostavio nekakve dokaze da o postojanju sporazuma o plaćanju duga.

3. Na žalbu je odgovoreno. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je opozvao zahtjev za izravnu naplatu na temelju sporazumnog dogovora s ovršenikom u uvjerenju da će ovršenik podmiriti svoju obvezu, te da je stoga do povlačenja došlo zbog razloga koji se mogu pripisati ovršeniku pozivajući se na čl. 158. stavak 2. ZPP- a.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog ovršnog postupka bio je Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, od 13. prosinca 2021. temeljem ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku Sandri Naumovskoj, broj:OV-9059/2019 od 23. prosinca 2021. koja glasi na iznos od 500.000,00 kn, koja je izdana od strane OPG Franjo Halas ( ovršenika) u korist računa ovrhovoditelja (koja je pohranjena u Fini Našice). Bjanko zadužnica je izdana temeljem čl. 2. Ugovora o prijenosu članskih uloga od 19. prosinca 2019. (potpisi na ugovoru ovjereni po javnom bilježniku 23. prosinca 2019.) koji je bio zaključen između ovrhovoditelja kao "Prenositelja" i "Stjecatelja" trgovačkog društva EKONOMIJA d.o.o., [adresa], ..., koju je zastupao ĆI (ovršenik) i kojim Ugovorom su preneseni članski ulozi (681 ulog po 3.000,00 kn) u zadruzi ABC, ABC, ..., ..., na Stjecatelja, po kupoprodajnoj cijeni od 1.875.887,75 kn, s tim da je kupoprodajna cijena trebala biti plaćena do 30. lipnja 2020., a potraživanje je osigurano izdavanjem navedene bjanko zadužnice. Navedeni ugovor je sporazumno raskinut Sporazumom o raskidu ugovora o prijenosu članskih uloga od 12. studenog 2020. (potpisi ovjereni 16. studenog 2020.) jer nije bila u ugovorenom roku isplaćena ranije ugovorena kupoprodajna cijena, te je ovlašten Prenositelj da provede upis prijenosa članskih uloga natrag na ime Prenositelja u Imeniku članova Zadruge, u Sudskom registru Trgovačkog suda u Bjelovaru, kao i u svim drugim upisnicima. U tom Sporazumnom raskidu ugovora ništa se ne navodi što je s danim osiguranjem – Bjanko zadužnicom na iznos od 500.000,00 kn. Ovrhovoditelj je podneskom od 12. svibnja 2022. (l.s. 28) obavijestio sud da je dana 13. prosinca 2021. povučen Zahtjev za izravnu naplatu po bjanko zadužnici (l.s. 29), sve sporazumnim dogovorom s ovršenikom, te je tim Zahtjevom zatražen povrat bjanko zadužnice ovrhovoditelju. Nakon toga ovršenik je podneskom od 31. svibnja 2022. (l.s. 31) zatražio troškove ovršnog postupka. Na to se podneskom od 1. rujna 2022. (l.s. 32) očitovao ovrhovoditelj navodeći da mu se ovršenik obratio s molbom da opozove Zahtjev za izravnu naplatu, kako bi ovršenik izbjegao blokadu računa, te da je on kao ovrhovoditelj, postupajući u dobroj vjeri, a nakon usmenog dogovora, te obećanja da će isti ispuniti svoju obvezu, te namiriti potraživanje ovrhovoditelja, opozvati Zahtjev za izravnu naplatu, što je i učinio, iako mu tražbina nije plaćena. Ovrhovoditelj smatra da je ovršenik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja te ekonomičnosti, te se usprotivio zahtjevu ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka, te je smatrao da svatko treba snositi svoje troškove postupka. Ovrhovoditelj nije naveo koji bi bio pravni osnov za aktiviranje bjanko zadužnice (samo deklarira da ima "valjani pravni osnov za pokretanje ovog postupka". Ovršenik je podneskom od 27. rujna 2022. (l.s. 34) opovrgao postojanje bilo kakvog usmenog dogovora stranaka oko povlačenja bjanko zadužnice, naveo je da je jedini razlog zašto je ovrhovoditelj povukao predmetnu bjanko zadužnicu činjenica da je ta zadužnica korištena protivno svrsi za koju je izdana od strane ovršenika, a da je to tako navodi da je ovrhovoditelj već temeljem iste bjanko zadužnice pokušao naplatiti nepostojeće potraživanje u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitice posl. broj: OVR-311/2020. Navodi da upravo ovrhovoditelj postupa protivno načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja, zbog činjenice da ovrhovoditelj odbija izvršiti povrat bjanko zadužnice ovršeniku.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem faktički obustavio ovršni postupak i odbio zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka. Svoju odluku je utemeljio na čl. 14. stavak 5. OZ-a po kome je ovrhovoditelj , dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio, a kako je povjerovao navodima ovrhovoditelja da je on povukao prijedlog kako bi ovršenik izbjegao blokadu računa uvažavajući njihovu dugogodišnju poslovnu suradnju, a da ovršenik istodobno nije predočio dokaze da je "predmetnu tražbinu" podmirio u cijelosti i da ovrhovoditelj protiv njega neosnovano pokreće postupke izravne naplate pred Financijskom agencijom .

7. Iz priloženog spisa Općinskog suda u Virovitici posl. broj: OVR-311/2020, vidljivo je da se identičan postupak vodio temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 26. studenog 2020. ( pokrenut nakon što su ovjereni potpisi ugovorih strana na Sporazumom o raskidu ugovora o prijenosu članskih uloga koji su ovjereni 16. studenog 2020.), istog ovrhovoditelja protiv istog ovršenika, temeljem iste bjanko zadužnice. Taj postupak je nakon žalbe ovršenika također završio opozivom Zahtjeva i obustavom tog ovršnog postupka, te rješenjem kojim je ovrhovoditelju naloženo da naknadi ovršeniku troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, a na koje se rješenje nitko nije žalio.

8. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a koji se primjenjuje supsidijarno temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ)., ovaj sud nije utvrdio postojanje bilo koje povrede postupovnih odredbi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4, 8., 9., 13., i 14. supsidijarnog ZPP-a,. Međutim, počinjena je povrede materijalnog prava iz čl. 356. u vezi s čl. 158. stavak 1. supsidijarnog ZPP-a na koju ukazuje ovršenik prilikom odlučivanja o troškovima ovršnog postupka.

9. S pravom žalitelj ukazuje da mu ovrhovoditelj treba naknaditi troškove ovršnog postupka jer je ovrhovoditelj povukao Zahtjev za izravnu naplatu, iako ovršenik nije udovoljio njegovom zahtjevu, radi čega i ovaj sud smatra da ovršeniku pripadaju troškovi ovršnog postupka po članku 14. stavak 5. OZ-a ( "ovrhovoditelj je dužan naknaditi troškove koje je neosnovano prouzročio ovršeniku"), u vezi s čl. 158. stavak 1. supsidijarnog ZPP-a ( "Tužitelj koji povuče tužbu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka").

10. Naime, ovrhovoditelj tijekom postupka ne navodi koji je temelj za aktivaciju bjanko zadužnice, i koji je pravni temelj njegove bjanko zadužnice, posebno s obzirom na činjenicu da je Ugovor o prijenosu članskih uloga od 19. prosinca 2019. (potpisi na ugovoru ovjereni po javnom bilježniku 23. prosinca 2019.) koji je bio zaključen između ovrhovoditelja kao "Prenositelja" i "Stjecatelja" trgovačkog društva EKONOMIJA d.o.o., [adresa], ..., raskinut Sporazumom o raskidu ugovora o prijenosu članskih uloga od 12. studenog 2020. (potpisi ovjereni 16. studenog 2020.), a tim sporazumnim raskidom nije bilo ništa rečeno o eventualnim obvezama ni stjecatelja, a ni ovršenika kao izdavatelja bjanko zadužnice, pa je bez drugih informacija logično zaključiti da su prestale sve obveze koje su ranije bile ugovorene, pa tako i sredstva osiguranja koja do tada nisu bila aktivirana a mogla su biti aktivirana, pa nema poznatih razloga da se aktiviraju ni nakon sporazumnog raskida ugovora ukoliko o tome nije u sporazumu drugačije ugovoreno (a nije), jer s prestankom glavnog potraživanja – isplate kupoprodajne cijene, prestaju i sredstava osiguranja tog potraživanja, osim ukoliko nisu nastala neka druga potraživanja vezano za ispunjene ranijeg ugovora (za koja se ne zna). Stoga prvostupanjski sud pogrešno zaključuje u pobijanoj odluci da su se oko povlačenja Zahtjeva stranke usmeno sporazumjele, a sve kako bi ovršenik izbjegao blokadu računa, a zbog njihove dugogodišnje poslovne suradnje. Naime, ovo je postalo učestalo ponašanje ovrhovoditelja jer je ovo već drugi istovjetan ovršni postupak temeljem iste bjanko zadužnice koji ovrhovoditelj u istoj fazi postupka povlači, a još se ne zna zbog čega se bjanko zadužnica aktivira nakon postignutog sporazuma o raskidu ranijeg ugovora, pa to poprima elemente šikanoznog postupanja i nesavjesnog postupanja ovrhovoditelja prema ovršeniku (ako je potraživanje ovrhovoditelja osnovano onda to treba raspraviti do kraja u sudskom postupku, a ne bježati od sudskog postupka). Stoga se, po mišljenju ovog suda tu ne može raditi o "drugim razlozima koji se mogu pripisati ovršeniku (tuženiku)" iz čl. 158. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a, već o pravnoj situaciji iz čl. 158. stavak 1. supsidijarnog ZPP-a u kojoj je ovrhovoditelj povukao svoj zahtjev, a da mu ovršnik nije podmirio potraživanje, pa stoga ovršenik ima pravo na troškove ovršnog postupka koji su mu neosnovano prouzročeni (čl. 14. stavak 5. i 6. OZ-a ), a koje je ovršenik pravodobno zahtijevao.

11. Ovršenik temeljem članka 154. stavak 1., čl. 158. stavak 1., čl. 166. stavak 2. i čl. 155 supsidijarnog ZPP-a pripada trošak na ime odvjetničke nagrade prema važećoj odvjetničkoj tarifi u vrijeme donošenja pobijane odluke koja se preinačava (11. ožujka 2022.) i s obzirom na vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn i to za sastav prijedloga za odgodu i ujedno prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijedloga nedopuštenim od 23. prosinca 2021. (koji se na odgovarajući način smatra žalbom protiv rješenja o ovrsi; čl. 210. stavak 2. OZ-a) u visini od 1.036,90 eura ( 500 bod. x 10 kn + 25% uvećanja za žalbu + 25% PDV-a = 7.812,50 kn = 1.036,90 eura ; Tbr. 13. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22), kao i odvjetničke nagrade za sastav žalbe od 16. veljače 2023. a prema važećoj odvjetničkoj tarifi u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke i s obzirom na vrijednost predmeta spora od 66.361,40 eura / 500.000,00 kn u iznosu od 1.036,90 eura u granicama postavljenog zahtjeva (501 bod x 2 eura + 25% PDV-a = 1.252,50 eura; tbr. 13. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025) s obzirom da je u cijelosti uspio sa žalbom, kao i troškove sudske pristojbu na prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu od 100,00 kn / 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 8. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine, broj: 118/1 i 51/23; u daljem tekstu ZSP), te pristojbu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka u iznosu od 4.850,00 kn/ 643,71 eura (Tar. br. 3. stavak 2. ZSP), što ukupno iznosi 2.730,78 eura, pa je taj iznos naložio platiti ovrhovoditelju u paricijskom roku od 8 dana .

12. Stoga je sud temeljem čl. 380. točke 3. supsidijarnog ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. Sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan temeljem čl. 155. stavak 1. i čl. 166. stavak 2. supsidijarnog ZPP-a s obzirom da ovrhovoditeljev odgovor na žalbu ovršenika nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer se radi o ponavljanu ranijih navoda. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.

14. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

U Dubrovnik, 02. ožujka 2026.

Sudac

Zoran Nikolić