Poslovni broj: Usž-687/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4584/2024-6 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4584/2024-6 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/24, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. lipnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/514, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-6 od 15. svibnja 2023. godine.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, podnosi zahtjev za izuzeće sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i to ČŽ, ČZC, ĆŽĐ, ČŽĐ, ČE i mr. sc. ČŽS predsjednice suda. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu pravila sudskog postupka, jer suprotno odredbi članka 89. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), između ročišta održanih 4. i 18. prosinca 2025., nije proteklo 15 dana. Ukazuje na povredu odredbe članka 121. stavka 3. ZUS-a, jer na ročištu zakazanom za objavu presude nisu izneseni razlozi za donesenu presudu što potvrđuje i zapisnik s ročišta za objavu. Pored navedenog nije joj na očitovanje dostavljen spis upravnog postupka unatoč tome što ga je tražila podneskom od 1. prosinca 2023. godine. Drži da joj sud nije ostavio dovoljno vremena za uvid u spis predmeta unatoč tome što joj je uvid omogućio na raspravi održanoj 4. prosinca 2025. godine. Nejasno joj je obzirom na sadržaj osporavanog upravnog akta o kojem je to točno pravnom lijeku odlučeno obzirom da je podnijela prigovore na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 25/22. dalje – Odluka /22), i na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Smatra da se prvostupanjski sud paušalno poziva na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske iz objektivnog upravnog spora budući da predmet ovog spora nije opći akt, već ocjena zakonitosti pojedinačnog upravnog akta, kojeg prvostupanjski sud nije ocijenio. Navodi da upravni akt nije donesen u Odlukom/22 propisanom kogentnom roku odnosno najkasnije 19 dana nakon 27. veljače 2023. , na što se sud samo paušalno očituje. Ukazuje na odredbu članka 13. ZUP-a te ističe da se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti ukinuti ili izmijeniti samo u slučaju propisanim zakonom. Međutim, Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon zbog čega se na njoj ne može temeljiti osporeno rješenje. Smatra da se pravomoćno rješenje kojim je ona stekla pravo, može izmijeniti samo pod uvjetima propisanim odredbama ZUP-a o izvanrednim pravnim lijekovima, s tim da promjena propisa nije osnovan razlog za njihovo izuzeće. Osim toga, navodi da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava tužiteljice i javnog interesa, a što je tuženik bio dužan učiniti. Zaključno, navodi da osporeno rješenje nije potpisano od ovlaštene osobe, na koju okolnost je predlagala provođenje grafološkog vještačenja. Slijedom naprijed navedenog, predlaže žalbu usvojiti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 29 Su-524/2025-32 od 12. prosinca 2025., taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-409/2025-2 od 18. prosinca 2025., odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, obrazloženje presude prvostupanjskog suda sadrži jasne i dostatne razloge kao i sve propisane elemente iz članka 119. stavka 5. ZUS-a, a prvostupanjski sud je odlučio i očitovao se o svim pravno relevantnim tužbenim navodima tužiteljice, dajući pritom ocjenu svih prigovora i okolnosti bitnih za odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Na drugačiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni prigovori tužiteljice da su povrijeđene odredbe ZUS-a vezano na poziv za ročište budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano 4. prosinca 2024. na kojem je određeno da će se presuda objaviti 18. prosinca 2025., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a.

8. Pored navedenog tužiteljica neosnovano prigovara da joj nije omogućeno dovoljno vremena za izvršenje uvida u spis predmeta obzirom da je ona je u skladu s člankom 113. ZUS-a to mogla učiniti od dana podnošenja tužbe pa do dana održavanja ročišta 4. prosinca 2025., na kojem joj je između ostalog i omogućen uvid, a što tužiteljica svojim navodima niti ne osporava.

9. Uzimajući u obzir da je tužiteljica podnijela tužbu protiv rješenja tuženika kojim je odbijen njezin prigovor izjavljen protiv rješenja prvog stupnja od 15. svibnja 2023., kojim je na temelju odredbe članka 6. Odluka/22 izmijenjen dio rješenja Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551- 06/16-013/521, URBROJ: 251-10- 01-16-5 od 10. studenoga 2016., a prvostupanjski sud je osporenom presudom taj pojedinačni akt tuženika ocijenio zakonitim uz obrazloženje kojim pravilnim ocjenjuje primjenu Odluka/22 u konkretnom slučaju, nije osnovan navod tužiteljice da iz obrazloženja te presude nije vidljivo o kojem je prigovoru rješavano.

10. Naprijed navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/2023).

11. Vezano za prigovor tužiteljice da pobijani akt nije donesen u Odlukom /22 propisanom roku treba reći da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocijenjen zakonitim presudom Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

12. Prigovor tužiteljice da se pravomoćni akti kojim je stranka stekla određeno pravo mogu poništiti, ukinuti, ili izmijeniti samo putem izvanrednih pravnih lijekova u slučajevima propisanim zakonom, a da Odluka/22 nije zakon te se na njoj ne može temeljiti pobijano rješenje nije osnovan. Naime, odredbom članka 130. ZUP -a propisano je da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično, između ostalog, ako je to dopušteno zakonom. Međutim, navedeno treba tumačiti na način da se to odnosi samo na situaciju u kojoj je riječ o pravima stečenim na temelju zakona. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa, odnosno općeg akta, rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni „zakonodavac“ nema isto pravo u području i svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

12.1. S tim u vezi valja reći da je u usporedivoj situaciji u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovni broj: Usž-4322/2022 od 22. ožujka 2023. i Usž-3384/2022 od 15. ožujka 2023. ocijenjena zakonitim intervencija u pravomoćnim aktom priznato pravo. Radilo se o primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/17.) na temelju koje je priznato i prestalo pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta čime je suštinski (u situaciji u kojoj je pravo priznato na temelju općeg akta, bez zakonske osnove) opći akt „izjednačen“ sa zakonom.

13. Osim toga, naglašava se da u situaciji u kojoj neko pravo (pri čemu se ovdje ne radi o pravu nego o novčanoj pomoći) priznato općim aktom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave bez da je za to postojala zakonska obveza, kao u konkretnom slučaju, priznavanje takvog prava odnosno davanje neke druge beneficije isključivo je izraz volje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da prizna pravo odnosno dodijeli beneficiju. U takvoj situaciji općenormativni akt kojim se priznaje pravo odnosno daje beneficija treba smatrati „zakonom“, a što vrijedi i za sve izmjene i dopune kao i ukidanje takvog općeg akta. Takav općenormativni akt u svemu je usporediv sa zakonom (sadrži apstraktne i generalne norme), osim po donositelju. Osim toga treba reći da je na temelju odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a upravna stvar određena i kao stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava na temelju općeg akta.

14. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljici da je predmetnim odlukama povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Naime, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.) istaknuto je da je Sud u već ranijoj presudi ocijenio legitimnim cilj koji je Grad Zagreb želio postići donošenjem Odluke/21 imajući na umu nepobitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te nije našao da bi Odlukom/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti pa s obzirom da se u Odluci/22 razdoblje primanja naknade skraćuje s ranijih 15 na 7 godina zaključio da je u tom dijelu primjenjiv stav Suda iz ranije presude (točka 35.). U konačnici je ocijenjeno da je donošenjem Odluke/22 postupljeno u skladu sa stajalištem Suda iz pravomoćne presude, poslovni broj: Usoz- 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. te da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 51. do 56.).

15. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje), treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. i 4. ZUS- a). U tom smjeru istaknuti žalbeni prigovori su neosnovani jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, kao osoba koja je donijela osporeno rješenje, naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.

16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima žalbenog dijela upravnog spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić