Poslovni broj: Usž-4547/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, 8. ožujka 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB 33706439962, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1823/2024-6 od 11. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1823/2024-6 od 11. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/194, URBROJ: 443-02-02-20-24-8 od 19. rujna 2024. dok je rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe.
2. Osporavanim rješenjem tuženika tužiteljici je, kao vlasnici i investitorici, naloženo uklanjanje stambene građevine, nepravilne tlocrtne površine krajnjih dimenzija 6,80/12,60 m, visine prizemlja, s natkrivenom terasom tlocrtnih dimenzija 5,90/1,90 m, pomoćne građevine kontejnerskog tipa tlocrtnih dimenzija 2,75/6,60 m, sa metalnom nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 4,00/6,60 m, sve visine prizemlja, kao i dvije manje pomoćne građevine metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija 3,00/2,40 m i 1,70/1,10 m, s metalnom nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 1,70/2,80 m, sve visine jedne etaže, izgrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na zemljištu izvan građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu, u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja (t. 1.) uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2. -7.).
3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, osporava da se u konkretnom slučaju radi o građevinama. Navodi da u prvostupanjskoj presudi, koju smatra i proturječnom, nisu navedeni odlučni razlozi. Smatra da je trebalo provesti uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i mjerničke struke radi točne identifikacije nekretnine, kao i statusa stvari koje se na nekretnini nalaze. U odnosu na odbijeni prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, navodi da se za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može ishoditi ni ulica, a ni kućni broj, stoga je tužiteljica prebivalište prijavila na drugoj adresi, međutim, to ne znači da na toj adresi i živi. Smatra da je sud bio dužan s tim u vezi provesti dokaz saslušanjem tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti poništiti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i rješavanje.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ostaje kod ocjene da su predmetne građevine nedvojbeno nastale građenjem (bez obzira jesu li predgotovljenog tipa ili zidane) i povezane su sa tlom pa, kao takve, podliježu Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19, dalje: ZG) te se njihovu građenju, a naročito izvan građevinskog područja, može pristupiti isključivo na temelju izvršne/pravomoćne građevinske dozvole.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika, kojim je utvrđeno da je predmetnom gradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. ZG-a, koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati, sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.,117/21., 67/23., 115/23., dalje ZDI).
8. Kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, ovaj Sud nalazi da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je nadležni građevinski inspektor, dana 21. veljače 2024. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveo inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/24-02/194, URBROJ: 443-02-02-20- 24-1, kojem prileže i sačinjene fotografije. Iz zapisnika proizlazi da je neposrednim opažanjem inspektora utvrđeno da se na navedenoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice nalaze izgrađene građevine opisane u izreci pobijanog rješenja te je izvršenim uvidom u mjerodavni Prostorni plan uređenja Grada Umaga utvrđeno da se navedena nekretnina nalazi izvan građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu. Tužiteljica se na predmetni zapisnik očitovala podneskom od 6. rujna 2024. i istaknula da se ne radi o zidanoj kući, već o montažnim građevinama, ne osporivši preostala utvrđenja.
9. Tužiteljica u predmetnom upravnom sporu, kao ni ranije tijekom upravnog postupka, ne osporava svojstvo investitora te da, u konkretnom slučaju, nije izdana dozvola za gradnju, već smatra da za takve građevine nije potrebno ishoditi dozvolu, zbog čega je osporavala i nadležnost tuženika.
10. Međutim, i po ocjeni ovog Suda, objekti opisani u osporavanom rješenju tuženika nedvojbeno predstavljaju građevine u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. ZG-a, sukladno kojoj je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o sklopu nastalom građenjem koji je postavljen na prethodno poravnati teren, što je vidljivo iz fotografija koje prileže spisu predmeta, te da za takve radove nije pribavljen odgovarajući akt kojim se odobrava gradnja, pri čemu činjenica mobilnosti konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, koje stajalište je ovaj Sud iznio u nizu svojih ranijih presuda.
12. Pored navedenog, ovaj Sud ne nalazi da bi građevine koje su predmet uklanjanja uopće bilo dozvoljeno graditi bez građevinske dozvole ili glavnog projekta sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., dalje: Pravilnik) jer se radi o gradnji izvan građevinskog područja na poljoprivrednom zemljištu, a sve imajući u vidu članak 1. stavak 2. Pravilnika, koji propisuje da se građevine sukladno Pravilniku ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, o čemu se u konkretnom slučaju radi .
13. Nadalje, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, kao i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.
14. I po ocjeni ovog Suda, provođenje dokaza, predloženih od strane tužiteljice, bilo bi nepotrebno, a time i protivno načelu učinkovitosti, s obzirom da se relevantne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogu utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora, a viši građevinski inspektori su osobe koje posjeduju potrebna stručna znanja, zbog čega neosnovano smatra tužiteljica da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti uviđaj na licu mjesta i saslušanje tužiteljice na okolnosti i činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari.
15. U odnosu na prigovor povrede prava na dom, ovaj Sud nalazi da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze u prilog osnovanosti takvih navoda, već samo tvrdi da u toj nekretnini živi, a s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na različitoj adresi ([adresa]) u odnosu na predmetnu građevinu, u nedostatku drugih odgovarajućih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o domu tužiteljice, stoga je pravilno odbijen i prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe.
16. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te relevantnih odredaba ZG-a i ZDI-a, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.
17. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, već samo paušalno upućuje na nedostatke obrazloženja prvostupanjske presude, koje prigovore ovaj Sud ne nalazi osnovanim, to Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz žalbenih razloga na koje upire tužiteljica.
18. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
