Poslovni broj: Usž-1712/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, kojeg zastupa gradonačelnik ĐČ, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Viktorija Knežević odvjetnica iz Dubrovnika, Ulica Dr. Ante Starčevića 45, koju zbog mirovanja obavljanja odvjetničke službe zbog stupanja na javnu dužnost zastupnika Hrvatskog sabora počevši od 3. prosinca 2024. zamjenjuje Tea Nikolić odvjetnica iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 45, (Rješenje HOK-a broj: 133399-2024-2 od **.**.2024.), GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Đivo Buconić odvjetnik iz u Dubrovnika, Čulića dvori 3, Županijskog Državnog odvjetništva u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, OIB: 44737751634 i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1920/2022-31 od 16. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1920/2022-31 od 16. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/17-01/466, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-22-02 od 20. srpnja 2022., (točka I. izreke), odbija se zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora (točka II. izreke) te se nalaže tužitelju da zainteresiranoj osobi GČ naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude (točka III. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je djelomično rješenje Ureda Državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/1079, URBROJ: 2117-04-01-17-61 od 4. listopada 2017. te je riješeno da se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2.1. Tim prvostupanjskim rješenjem od 4. listopada 2017., u točki 1. izreke, riješeno je da se RČ, ČČ i IČ svakome od njih po 4/24 dijela, te ŠČ, MČ, EČ i GČ, svakoj od njih za 3/24 dijela, daje u vlasništvo i posjed novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 335 m2, koja je formirana ovjerenim parcelacijskim elaboratom od 17. svibnja 2016. ovlaštenog inženjera geodezije VČ iz Habitat geo d.o.o. Dubrovnik, a koja je nastala izdvajanjem iz čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (nova izmjera 5113/3 k. o. [katastarska općina]). Točkom 2. izreke obveznikom povrata je utvrđen Grad Dubrovnik. Točkom 3. izreke naloženo je ovlaštenicima povrata vratiti Gradu Dubrovniku primljenu naknadu u ukupnom iznosu od 945,94 eura i to RČ, ČČ i IČ svaki po 164,32 eura i ŠČ, MČ, EČ i GČ svaka po 123,24 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju OTP banke d.d. kao ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi na dan davanja naknade, a koja odgovara dinarskoj protuvrijednosti primljene naknade izražene u DEM prema prodajnom tečaju na dan primitka naknade preračunate u iznos u eurima, na račun proračuna Grada Dubrovnika, pobliže označenog u ovoj točci izreke, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom 4. izreke riješeno je da je Grad Dubrovnik obvezan predati nekretninu iz točke 1. izreke rješenja u suposjed ovlaštenicima naknade, danom uplate revaloriziranog iznosa naknade. Točkom 5. izreke određeno je da će se rješenje poništiti, ako ovlaštenici povrata u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja ne uplate iznos revalorizirane naknade. Točkom 6. izreke određena je zemljišno knjižna provedba rješenja. Točkom 7. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Točkom 8. izreke određeno je da će se o zahtjevu za utvrđenjem prava na naknadu ili povrat preostalog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlučiti posebnim rješenjem.

3. Tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije otklonio prigovore radi kojih tužitelj pobija rješenje tuženika, niti se u potpunosti osvrnuo na navode koje je tužitelj isticao u tužbi. Smatra da je, iako je osporavanim rješenjem tuženika usvojena žalba tužitelja, drugostupanjsko tijelo nepravilno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo materijalno pravo i dalo pogrešnu i proturječnu uputu kako postupati u ponovljenom postupku, radi čega se u osnovi i u cijelosti pobija drugostupanjsko rješenje kao i predmetnu presudu. Nadalje, navodi da je drugostupanjsko tijelo ispravno ocijenilo da se u konkretnom slučaju za sada ne može prihvatiti stav tijela prvog stupnja kako je naturalni povrat moguć, međutim, smatra pogrešnim stav i uputu da je u ponovnom postupku potrebno ispitati je li do donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi) izvršena priprema zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje i dr.) određenu planom koji je bio na snazi u trenutku donošenja Zakona jer smatra da je u prvostupanjskom postupku već utvrđeno da oduzeti dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište, a što se u pobijanoj presudi, kao i u rješenju drugostupanjskog tijela u cijelosti zanemaruje. Navodi da, iz nalaza i mišljenja Saliha Hrustića, vještaka iz područja graditeljstva, od veljače 2013., a koji nalaz je dopunjen u prosincu 2016. nakon očevida od 12. svibnja 2016., proizlazi da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je privedeno svrsi jer je u trenutku donošenja Zakona o naknadi navedeno zemljište predstavljalo dio Ulice Vladimira Nazora, kao i izgrađeni i asfaltirani parking. Ističe da je Grad Dubrovnik izvršio upis nerazvrstane ceste ulice Vladimira Nazora kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Dubrovnika, a u sastav nerazvrstane ceste je ušla kat. čest 2812 [katastarska općina] (sada u cijelosti poništena), a u čiji sastav su ranije ušli dijelovi oduzete [katastarska čestica] [katastarska općina]. Iz navedenog je jasno kako bi naturalni povrat bio u suprotnosti s člankom 55. točkom 2. Zakona o naknadi jer podnositelji u svakom slučaju ne mogu steći prava vlasništva na nekretnini koja je upisana kao nerazvrstana cesta odnosno koja je izuzeta iz pravnog prometa, a jasno je kako bi naturalni povrat dijela koji je upisan kao nerazvrstana cesta bitno okrnjio prostornu cjelovitost te je stoga jasno da i u tom smislu postoji iznimka od naturalnog povrata. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i pobijano rješenje tuženika te naložiti tuženiku da u cijelosti snosi troškove postupka.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredni pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, sukladno članku 126. stavku 1. ZUS, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje ističe tužitelj.

9. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora.

10. Prvostupanjskom presudom ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika, kojim je, po žalbi tužitelja, poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s obrazloženjem da se, za sada, ne može kao pravilno i potpuno prihvatiti činjenično utvrđenje, odnosno pravna ocjena iz prvostupanjskog rješenja da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u spornom dijelu bila izvedena tj. privedena namjeni do 11. listopada 1996., kao i predstavlja li ona integralni dio postojeće ulice.

10.1. Tuženo tijelo je u obrazloženju osporavanog rješenja dalo vrlo detaljnu uputu prvostupanjskom upravnom tijelu, u bitnom, navodeći da prvostupanjsko tijelo nije provelo cjeloviti ispitni postupak i izvelo sve dokaze kojima bi se na nesporan način utvrdilo je li oduzeta nekretnina označena kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] privedena namjeni, odnosno je li Grad Dubrovnik na predmetnoj nekretnini izvršio pripremu za izgradnju kako bi se ona smatrala privedenom namjeni te radi li se eventualno o javnom dobru u općoj uporabi, slijedom čega tuženik nije mogao ocijeniti točnim zaključak prvostupanjskog tijela da ne postoje zakonske zapreke za naturalni povrat predmetnih nekretnina u smislu odredbi članka 55. točaka 1., 2., 3. i 4. Zakona o naknadi.

11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer je, s obzirom na prirodu upravne stvari, utvrđene nedostatke moguće otkloniti samo u novom postupku , u kojem će tužitelj moći isticati sve prigovore istaknute i u tužbi i u žalbi, a koje je prvostupanjsko upravno tijelo dužno ocijeniti prilikom donošenja nove odluke u ovoj stvari. U odnosu na navod tužitelja da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu privedenom svrsi pa da te činjenice nije potrebno ponovno utvrđivati, valja ukazati na obrazloženje prvostupanjske presude u dijelu u kojem se navodi da u Elaboratu vještačenja od 26. travnja 2016. vještak Hrustić svoj zaključak završava primjedbom da "točnu površinu izgrađenog zemljišta treba utvrditi nakon parcelacije navedenih čestica zemlje u skladu s opisom 3. ovog elaborata i Sl. 2 – Izvod iz PPU-a Grada Dubrovnika. Ostaci dijelova zemljišta navedene čest. zem. da su podobni za povrat prijašnjim vlasnicima na temelju odredaba Zakona o naknadi.".

12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore, jer poništavanjem prvostupanjskog rješenja, upravo po žalbi tužitelja, i vraćanjem predmeta na ponovni postupak, uz uputu prvostupanjskom tijelu u kom pravcu treba upotpuniti postupak, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

13. Kako tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela predmetnog upravnog spora.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić