REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4468/2025-5

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5358/2024-6 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5358/2024-6 od 9. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1823, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 1. lipnja 2023, te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/4422, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-02 od 31. ožujka 2023, kojim su zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju Grada Zagreba, KLASA: 551 -06/19- 013/625, URBROJ: 251-21-21-1/007-19-2 od 7. kolovoza 2019. u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način da su visina i prestanak prava usklađeni s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22).

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, u okviru koje je prije svega postavila zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba, i to članka 6. Odluke/22 i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. - dalje u tekstu: Odluka/18), a koji zahtjev dalje u žalbi detaljnije obrazlaže. Ujedno podnosi i zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, i to dr.sc. KŠ, AKL, VŠM, KŠM, mr.sc. ASK, predsjednice suda i AD, uz obrazloženje da bi se imenovani suci mogli naći u situaciji da preispituju vlastite odluke i ranije iznesene stavove, a takva situacija predstavlja okolnost koja dovodi u sumnju njihovu nepristranost pa u datim okolnostima sudsko vijeće čiji bi oni bili članovi, ali i sama predsjednica suda, ne bi nudili dovoljno jamstva da isključe svaku legitimnu sumnju u poštivanje njihove nepristranosti, čime bi došlo do povrede prava tužiteljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči u njezinoj stvari, odnosno do povrede odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pored navedenog predlaže i izuzeće sutkinje JKA obzirom da je prije stupanja na dužnost sutkinje ovog Suda, kao sutkinja prvostupanjskog suda odlučivala o pitanjima koja su blisko povezana s pitanjima ovog spora.

2.1. Dalje u žalbi tužiteljica osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U iscrpno obrazloženim žalbenim navodima, u bitnom, tužiteljica upire na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u odnosu na pravo na pravično suđenje, koje drži povrijeđenim. Smatra da u okolnostima konkretnog predmeta nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22 te da je stoga postupanje javnopravnih tijela nezakonito, što nastavno detaljnije pojašnjava. Ponavlja da je u upravnom postupku prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari, pri čemu upire na Odluku o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela, na članak 122. Statuta Grada Zagreba, na Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom te Načela o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada u gradskim upravnim tijelima, a iz kojih propisa se vidi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba, kao i to da pročelnici niti službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već su vezani za upute gradonačelnika. Naglašava da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nikad nije odlučeno, a koju činjenicu tuženik tijekom spora nije niti osporavao. Mišljenja je da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prvenstveno proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), iako tom odredbom nije izričito uređeno izuzeće čelnika drugostupanjskog tijela, ali tužiteljica drži da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Pritom tužiteljica s tim u vezi upire na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u izrijekom navedenim odlukama. Navodi da je tijekom postupka isticala prigovor povrede prava vlasništva, smatrajući da je u okolnostima konkre tnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva te da to miješanje nije bilo predviđeno zakonom i zakonito, da ono nije bilo u skladu s javnim interesom i da nije bilo nužno i razmjerno, a što sve nastavno obrazlaže detaljnijim razlozima. Iznoseći opširno i druge razloge zbog koji smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica smatra da nije bilo mjesta ni odbijanju njezinog zahtjeva za naknadu troškova spora. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu provesti postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba Odluke/22 i Odluke/18, ukinuti pobijane odredbe tih općih akata, potom poništiti osporenu presudu te rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi zatražene troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno, usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj nadoknadi iskazani trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, za naglasiti je da je sadržaj žalbe propisan odredbom č lanka 130. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), te da se o zahtjevu za ocjenu zakonitosti općeg akta ne može odlučivati kroz žalbu protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela, već u posebnom postupku koji se pokreće posebnim zahtjevom/obaviješću sukladno odredbama članka 158. do 165. ZUS-a, slijedom čega ovaj Sud žalbene navode s time u vezi nije posebno razmatrao.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimenice navedenih sutkinja treba reći da je rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su IV-586/2025-29 od 28. siječnja 2026., taj zahtjev odbijen, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV-49/2026-3 od 28. siječnja 2026., odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice ovog Suda.

7. Ispitujući osporenu presudu u odnosu na meritum ove stvari, a u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

8. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

11. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

12. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić