Poslovni broj: Usž-1694/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, PP 116, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Gordana Knezović, odvjetnica u Zagrebu, Ulica popa Dukljanina 1, društva BORIK d.o.o., Zadar, Majstora Radovana 7, OIB: 89869631318, kojeg zastupaju opunomoćenici Doris Rupe Margen odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III i Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐG, gradonačelnik Grada Zadra, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2299/2024-18 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništavaju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usž-2299/2024-18 od 11. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/22-01/92, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 7. lipnja 2024.

III. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, KLASA: UP/I-944-18/21-01/30, URBROJ: 2198/1-17-21-3 od 31. prosinca 2021. te se tom tijelu vraća predmet na ponovni postupak, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Borik d.o.o., Zadar i PG za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/92, URBROJ: 514-04- 02-01-01/08-24-02 od 7. lipnja 2024., dok se rješenjem odbija kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe PG za naknadom troškova upravnog spora, a nalaže se tužitelju da na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi BORIK d.o.o. iznos od 2.500,00 €.

2. Rješenjem tuženika odbijaju se žalbe tužitelja i Republike Hrvatske, izjavljene protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave, KLASA: UP/I-944-18/21-01/30, URBROJ: 2198/1-17-21-3 od 31. prosinca 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da zainteresirana osoba PG ima pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske u ukupnoj protuvrijednosti od 19.463,86 kuna za oduzeto građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-novi, ukupne površine 1.582 m[2] , a obveznikom naknade utvrđuje se tužitelj.

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu radi pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava stav prvostupanjskog suda koji se odnosi na dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, pozivajući se na shvaćanje izraženo u presudi istog prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I 2362/23-19 od 19. siječnja 2024., potvrđenoj presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1003/2024-4 od 5. veljače 2025. Prema obrazloženju te prvostupanjske presude nije moguće samo na temelju opažanja službene osobe, koja vodi postupak, i vještaka utvrditi koje zemljište jest, a koje nije, nužno za redovnu uporabu hotela odnosno turističkog naselja, već je potrebno, kroz upravne postupke iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje, nedvojbeno utvrditi koje to zemljište i na koji način to reguliraju geodetski propisi. Do tada, ističe, da zemljište koje je predmet postupka i koje jest bilo u društvenom vlasništvu na korištenju društvenog poduzeća , a nije unijeto u pretvorbu, ne može biti zemljište koje bi bilo izuzeto od povrata u vlasništvo, jer poseban zakon uređuje postupanje s takvim zemljištem. Stoga smatra potrebnim ishoditi upravni akt nadležnog tijela, kojim bi se utvrdilo da se predmetne nekretnine nalaze ispod građevine i procijenjenog zemljišta ili im služe za redovitu uporabu te time imaju svog titulara vlasništva. Iznosi da tek takav akt utvrđuje u činjeničnom i pravnom smislu da je predmetna nekretnina bila kompleks hotela odnosno turističkog naselja, a do tada nema dokaza da se radi o poslovnoj funkcionalnoj cjelini građevine i zemljišta. Drži da bi se u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, koja u naravi predstavlja dio dvorišnog hotelskog kompleksa i koja nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe HP Borik s.p.o. Zadar, mogla koristiti zakonska presumpcija iz članka 5 . Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj: 50/20., dalje - ZNGZ) da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje s građevinom čini jedinstvenu poslovnu, funkcionalnu tehnološku cjelinu u smislu članka 55 . točke 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi), ako se utvrdi da se radi o turističkom zemljištu odnosno da je ono nužno za redovnu uporabu hotelskog turističkog naselja kroz upravni postupak iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje . Predlaže da sud poništi presudu i rješenje prvostupanjskog tijela.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba PG dostavio je odgovor na žalbu u kojem je naveo da se pridružuje navodima iz žalbe tužitelja.

6. Zainteresirana osoba Borik d.o.o., u odgovoru na žalbu, iznosi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može vratiti podnositelju zahtjeva. Međutim, smatra da neosnovano tužitelj u žalbi, pozivajući se na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-1003/2024-4 od 5. veljače 2025., navodi da se za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treba u upravnom postupku utvrditi je li to zemljište nužno za redovnu uporabu hotelskog kompleksa. Ističe da je navedena čestica dio dvorišnog hotelskog kompleksa zajedno s ostalim zgradama hotela, koje je ograđeno žičanom ogradom, dakle čini nesporno jednu cjelinu. Stoga zaključuje da vraćanje takve nekretnine ne bi bilo moguće sukladno članku 55. stavku 4. Zakona o naknadi, jer bi se vraćanjem bitno okrnjila gospodarska cjelina, odnosno prostorna cjelovitost i namjena prostora. Skreće pozornost da turističko zemljište nije samo zemljište na kojem je izgrađen hotel, već i zemljište koje služi tom hotelu kako to uređuje članak 6. stavak 1. ZNGZ-a. Stoga se ni ta čestica ne može vratiti u naravi podnositelju zahtjeva kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u presudi.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano u odnosu na meritum ove upravne stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Ovo iz razloga jer ovaj Sud ne može prihvatiti stajalište tuženika i prvostupanjskog suda izneseno u vezi primjene ZNGZ-a kod utvrđivanja oblika naknade za oduzete nekretnine koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe Hotelskog poduzeća Borik, a predmet su zahtjeva zainteresirane osobe PG prema Zakonu o naknadi.

8. Naime, tuženik je u osporenom rješenju zauzeo stajalište, koje je ocijenio pravilnim i prvostupanjski sud, da su oduzete nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-novi), koje su sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, u skladu s člankom 17. stavkom 5. Zakona o naknadi, privedene namjeni radi koje su oduzete obzirom da je na toj čestici, koja se nalazi unutar žičane ograde nekadašnjeg kompleksa Hotelskog poduzeća Borik, izgrađen autokamp, koji ispunjava uvjete za rad prema rješenju nadležnog tijela. Privedenost namjeni utvrđena je i u odnosu na oduzetu imovinu koja je sastavni dio dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, koja u naravi predstavlja zeleni pojas (kultivirano zelenilo), koji je dio dvorišnog hotelskog kompleksa pa zajedno s ostalim okolnim zgradama i zemljištem, predstavlja jedinstvenu funkcionalnu cjelinu ograđenu žičanom ogradom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud suglasan je s ocjenom tuženika da je prvostupanjsko tijelo u skladu s odredbom članka 55. točkom 4. Zakona o naknadi, pravilno utvrdilo da bi se naturalnim povratom k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] okrnjila prostorna cjelovitost i namjena prostora pa je zainteresiranoj osobi PG primjenom članka 57. istog Zakona, odredilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

9. Međutim, prema shvaćanju ovog Suda oblik naknade za oduzete nekretnine koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, ne ovisi samo o (ne)izgrađenosti predmetnoga zemljišta u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi, već i tome o kojoj se od propisanih kategorija zemljišta iz članka 2. stavka 1. ZNGZ-a u konkretnom slučaju radi, a o čemu ovisi je li ostvarena koja od iznimaka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj ne dovodi u sumnju da se na oduzete nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-novi), koje su sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi odnosi zakonska presumpcija iz članka 16. stavka 2. ZNGZ-a, da se zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske smatra izgrađenim građevinskim zemljištem u smislu Zakona o naknadi koje s građevinama u kampu čini jedinstvenu poslovno-funkcionalnu-tehnološku cjelinu u smislu članka 55. stavka 4. navedenog Zakona i ne vraća se u vlasništvo ovlašteniku naknade.

11. Međutim, tužitelj i u tužbi i u žalbi prigovara primjeni zakonske presumpcija iz članka 5. ZNGZ-a na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, odnosno da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje s građevinom čini jedinstvenu poslovno - funkcionalno-tehnološku cjelinu u smislu odredbe članka 55. točka 4. Zakona o naknadi.

12. Naime, odredbom članka 6. stavka 1. ZNGZ-a propisano je da u smislu tog Zakona, zemljište nužno za redovitu uporabu hotela čini zemljište na kojem su, pored hotela, izgrađene i građevine u funkciji hotela ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju hotela.

12.1. U smislu ovoga Zakona, zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja čine zemljište na kojemu su izgrađene sve sastavnice turističkog naselja kao složene građevine, uključujući zemljište na kojem su izgrađeni i/ili na kojem su smješteni ili trajno osmišljeni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju turističkog naselja (stavak 2.).

12.3. Oblik i površina zemljišta iz stavka 1. i 2. ovoga članka kao građevna čestica utvrđuje se rješenjem upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje temeljem zakona kojima se uređuju pitanja prostornog uređenja, a prema prijedlogu građevne čestice izrađenog na geodetskoj situaciji stvarnog stanja terena u položajnom i visinskom smislu na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice u skladu s ovim Zakonom (stavak 3.).

13. Slijedom citirane zakonske odredbe, zakonska presumpcija iz članka 5. ZNGZ- a, primjenjiva je tek nakon što se neko zemljište na kojem su, pored hotela, izgrađene i građevine u funkciji hotela ili turističkog naselja ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji hotela i potreba gostiju turističkog naselja, utvrdi kao zemljište nužnim za redovnu upotrebu rješenjem upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje, a ne na temelju neposrednog opažanja službene osobe koja vodi postupak (navedeno shvaćanje izraženo je u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-1003/2024-4 od 5. veljače 2025.).

14. Budući da je ovdje riječ o nekretninama koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, u konkretnom slučaju je u kontekstu kompleksa zemljišta potrebno u ponovnom postupku utvrditi za predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- novi radi li se o turističkom zemljištu odnosno utvrditi je li to zemljište nužno za redovnu upotrebu hotelskog turističkog naselja i to kroz upravni postupak iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje. Tek nakon tako upotpunjenog postupka, a imajući na umu da je prvostupanjskim rješenjem za oduzete nekretnine koje su sastavni dio čest.zem.

[katastarska čestica] (za koju utvrđeni oblik naknade tužitelj ne spori) i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi k. o. [katastarska općina]-novi određena naknada u ukupnom iznosu, moguće je odlučiti o zahtjevu ovlaštenika naknade određujući oblik nakade za oduzetu imovinu.

15. Na kraju, Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer zainteresirane osobe nisu uspjele u ovom sporu pa im, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić