Poslovni broj: Usž-1291/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FU iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3664/2024 od 27. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3664/2024 od 27. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-6/23-014/833, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 5. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/2260, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-2 od 13. ožujka 2023. i odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor koji je tužiteljica izjavila protiv prvostupanjskog rješenja kojim je izmijenjeno rješenje istog tijela, KLASA: 551-06/16- 013/1776, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 13. prosinca 2016. u odnosu na iznos novčane pomoći, kao i trajanje isplate novčane pomoći, sve sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.).
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Opširno obrazlaže razloge zbog kojih osporava prvostupanjsku presudu, a koji se odnose na okolnost da je pravo stekla temeljem pravomoćnog upravnog akta primjenom općeg akta iz 2016. godine te ukazuje na retroaktivnost. Osporava karakter roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22), nadležnost upravnih tijela, kao i potpis na rješenju drugostupanjskog tijela, te ističe da se odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka. U prilog žalbenih navoda poziva se na niz odluka Europskog suda za ljudska prava, kao i stajališta ovog Suda izraženih u ranijim presudama. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno usvojiti tužbeni zahtjev te tuženika obvezati da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora, uvećane za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 €.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24) Sud ne nalazi da postoji niti jedan od zakonom propisanih razloga zbog kojih bi prvostupanjska presuda bila nezakonita, a također ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužiteljica neosnovano osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što nije proveden ispitni postupak, odnosno saslušanje tužiteljice, budući da prvostupanjski sud nije vezan prijedlozima stranaka niti u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, što proizlazi iz odredbe članak 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima. U konkretnom slučaju osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta. Stoga po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
7. Pritom se napominje da neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, samo po sebi, nema za posljedicu povredu načela pravilnog suđenja, jer zahtjevi ovog načela ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi ih trebao ocijeniti. Pravo na saslušanje stranaka ne proizlazi niti iz Ustavnih, niti iz odredbi Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, a jednakost stranaka u postupku podrazumijeva mogućnost korištenja procesnih sredstava na način da je svaka stranka u mogućnosti da izloži činjenice podupre ih dokazima pri čemu ni jednu od stranaka ne treba stavljati u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Navedenom je u konkretnom slučaju udovoljeno.
8. Žalbene navode koje tužiteljica ističe, a koji se odnose na nadležnost prvostupanjskog tijela tuženika, potpis na rješenju tuženika, retroaktivnost i karakter roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, tužiteljica je iznosila i tijekom prvostupanjskog upravnog spora. Presuda prvostupanjskog suda sadrži jasne i detaljne odgovore na ove prigovore, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća i o kojima je izrazio shvaćanje u nizu odluka donesenih u istoj pravnoj i činjeničnoj situaciji u ko jima je stranke zastupao isti opunomoćenik, sa sadržajno istim žalbenim razlozima, zbog čega se tužiteljica upućuje na obrazloženje iz ranije donesenih presuda (primjerice presuda broj: Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025.).
9. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija.
10. Kako nije uspjela sa svojom žalbom to nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
11. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 26. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
