Poslovni broj: Usž-1701/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja POINT SPLIT d.o.o., Split, Blaženog Ivana Merca 8, zastupan po članu uprave ĐH, a ovaj po opunomoćeniku Marku Ljubičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije, Split, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1633/2023-6 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1633/2023-6 od 24. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/I-362-02/11-02/802, urbroj: 443-02-03-12- 01-23-65 od 18. svibnja 2023., kojim je utvrđeno da je rješenje istog tijela, klase: UP/I- 362-02/11-02/802, urbroj: 443-02-03-12-01-21-54 od 6. rujna 2021. (rješenje o uklanjanju) postalo izvršno 24. prosinca 2021. godine.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda je odbijen prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja tuženika od 18. svibnja 2023. do pravomoćnog okončanja upravnog spora kao neosnovan (točka I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II.).

2. Tužitelj je protiv citirane presude i rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu ističući da je u odnosu na rješenje o uklanjanju od 6. rujna 2021. pokrenuo upravni spor koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem UsI-3252/2021, odnosno u kojem je donesena presuda protiv koje je tužitelj podnio žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Smatra da je tuženik bio dužan sačekati okončanje upravnog postupka ishođenja građevinske dozvole koje je po tužitelju prethodno pitanje. Također smatra da su trebali imati u vidu predmet uklanjanja – da je riječ o lukobranu i mulu koji štite morsku obalu i nekretnine koje se nalaze u neposrednoj blizini koje će uklanjanjem biti pod izravnim utjecajem mora, a što posljedično dovodi do izravne štete na nekretnini tužitelja – sve potvrđeno geotehničkim mišljenjem različitih institucija uključujući IGH obzirom da će doći do erozije tla i urušavanja nekretnine. Ističe da je spisu priložio geotehničko mišljenje – stabilnost padine, idejni projekt za rekonstrukciju zaštitnog gata – mula, geotehničko mišljenje o eroziji iz 2013. godine, zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, studiju za glavnu ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu i hidrogeološki i inženjersko geološki elaborat. Navodi da je izradio projekt sanacije od ovlaštene osobe te podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i sanaciju mula i lukobrana koji postupci još nisu okončani, a sama predmetna građevina – mul da postoji još iz 1968. godine te da je vidljiva na snimci iz 2011. godine. Poziva se na uvjerenje katastra od 2. srpnja 2018., te Prostorni plan uređenja općine Zadvarje. Tužitelj nadalje u žalbi ističe činjenice koje se odnose na osnovno rješenje, odnosno rješenje o uklanjanju. Smatra da izvršenje i provedba rješenja o uklanjanju predstavlja za tužitelja nenadoknadivu štetu a postupanje tuženika u odnosu na eventualne nepravilnosti na pomorskom dobru da bi bile nezakonite pri čemu se poziva na odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (članak 94. do 98.) za koje ističe da je reguliran način nadzora korištenja pomorskog dobra i nadležnost nadzora. Smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim će se odrediti da tužba ima odgodni učinak u odnosu na osporeno rješenje, što ne bi bilo protivno javnom interesu tim više što je tužitelj u vlasništvu nekretnina koje imaju akte legalnosti, a tuženiku ne može nastati nikakva šteta. Ponovno ističe da se vodi postupak izdavanja građevinske dozvole koji da je pokrenut prije predmetnog postupka izdavanja rješenja o uklanjanju, pa se stoga poziva na Naputak o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20.), konkretno na članak 14.f i 14. d kao i članak 117. stavak 1. Zakona prema kojem građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ako utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole i obustavio gradnju. Tužitelj se poziva na načelo jednakosti oružja kojeg obrazlaže kao i na presude Europskog suda za ljudska prava. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu te odrediti odgodu izvršenja rješenja tuženika.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu i rješenje prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda i rješenje bili nezakoniti. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa te pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Nadalje, postupak prije donošenja prvostupanjske presude i rješenja proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporene odluke utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja o uklanjanju lučice na posebno zaštićenom području – pomorskom dobru, na lokaciji uvala Vruja u moru i na kč.z. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – investitora ovdje tužitelja sve sukladno odredbi članka 302. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj: 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12., 55/12.) i odredbi članka 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21).

7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 6. rujna 2021., tužitelju kao investitoru, odgovornoj osobi naređeno u roku od 90 dana od dana dostave tog rješenja, izraditi projekt sanacije obalnog područja, kojim projektom će biti riješen način uklanjanja bespravno izgrađene lučice, tako da prilikom i nakon uklanjanja ne dođe do dodatne erozije tla i nastanka oštećenja postojećih građevina na okolnom zemljištu, te u roku od 15 dana po izradi projekta sanacije ukloniti predmetnu lučicu, koja se sastoji od pristanišnog lukobrana, uređene šetnice i mula u moru, odnosno da ukloni građevinski i funkcionalno povezane: pristanišni lukobran nepravilnog tlocrtnog oblika zajedno sa urušenim dijelom lukobrana; uređenu šetnicu; kameni zid; armirano betonski plato; mul u moru, sve na kč.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na pomorskom dobru na lokaciji Vrulja, Pisak (sve pobliže opisano pod točkom I. navedenog rješenja) i izgrađene bez odobrenja za gradnju te je određeno uklanjanje lučice u moru i na navedenoj nekretnini putem druge osobe ručno i strojno na trošak i odgovornost izvršenika, a po utvrđenju da je investitor (tužitelj) u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja o uklanjanju nije postupio po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju. Tužitelj je kao investitor upozoren da će se uklanjanju građevine naređenom točkom 1. izreke rješenja o uklanjanju pristupiti putem druge osobe najkasnije u roku od 30 dana od dana utvrđenja da nije postupio po naređenom te da će se ukloniti svi dijelovi građevine izgrađeni nakon donošenja rješenja o uklanjanju.

8. Nadalje, treba reći da je tužitelj protiv rješenja o uklanjanju 6. rujna 2021., pokrenuo spor pred prvostupanjskim upravnim sudom te da je presudom istog suda, poslovnog broja Us I-3252/2021-12 od 20. svibnja 2022., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem navedenog rješenja o uklanjanju te je i odbijen prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, koja odluka je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3114/2022- 4 od 24. svibnja 2023. godine.

9. U ovom postupku izvršenja navedenog rješenja o uklanjanju od 6. rujna 2021., je kontrolnim inspekcijskim pregledom od 18. svibnja 2023., na predmetnoj lokaciji utvrđeno da tužitelj kao izvršenik nije postupio po naprijed navedenom rješenju o uklanjanju od 6. rujna 2021., te je zaključeno da su se stekli uvjeti za donošenje ovdje osporenog rješenja o izvršenju i pristupanju uklanjanja putem treće osobe. Slijedom izloženog, i prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju su se ostvarili uvjeti za prisilno izvršenje rješenja putem treće osobe, kako je to i zapriječeno naprijed navedenim rješenjem o uklanjanju od 6. rujna 2021., koje rješenje je izvršni naslov u ovoj upravnoj stvari. Naime, prema odredbi članka 302. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje u skladu s odredbom članka 62. stavak 1. Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj: 153/13.) propisano je da ako izvršenik ne postupi po rješenju inspektora, rješenje će se izvršiti putem druge osobe na trošak i odgovornost izvršenika, te se troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja ne namiruju iz državnog proračuna do naplate izvršenika, te da je prije početka izvršenja rješenja građevinskog inspektora putem druge osobe izvršenik dužan ukloniti stvari iz građevine koja je predmet inspekcijskog rješenja, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava vlasništva istih bez naknade odnosno bez prava na naknadu štete.

10. Iz obrazloženja ove osporene presude također proizlazi (i odgovor na tužbu tuženika) da je na predmetnoj lokaciji od lipnja 2023. do rujna 2023. izvršeno uklanjanje građevina iz predmetnog rješenja o uklanjanju putem treće osobe odnosno putem ugovornog izvođača Državnog inspektorata.

11. Odredbom članka 139. ZUP-a, propisano je da se, ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi rješenje o izvršenju koje sadrži vrijeme, mjesto i način izvršenja rješenja, te da je obveza izvršenika snositi troškove izvršenja kada se izvršenje provodi putem trećih osoba.

12. Stoga, imajući u vidu neprijeporno utvrđenu činjenicu da je rješenje o uklanjanju od 6. rujna 2021., postalo izvršno istekom roka za dobrovoljno ispunjenje, odnosno dana 24. prosinca 2021., te da tužitelj do isteka tog roka predmetne građevine nesporno nije uklonio, to Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja istaknute u žalbi da predmetno rješenje o uklanjanju nije postalo pravomoćno s obzirom da je protiv istog pokrenuo upravni spor. Naime, kako je to već naprijed navedeno o pokrenutom upravnom sporu protiv rješenja o uklanjanju od 6. rujna 2021., pravomoćno je odlučeno presudom ovog Suda, poslovnog broja Usž-3114/2022.

13. S obzirom na sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja istaknute u žalbi a koji se odnose na rješenje o uklanjanju od 6. rujna 2021., obzirom da se ovdje osporeno rješenje o izvršenju može osporavati samo u smislu naprijed citirane odredbe članka 139. ZUP-a. Pravilna je i odluka prvostupanjskog upravnog suda (rješenja) kojim je odbijen prijedlog za odgodu izvršenja rješenja tuženika od 18. svibnja 2023. uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, te se ovaj Sud u tom smislu poziva na već obrazloženo u presudi i rješenju prvostupanjskog upravnog suda.

14. Naposljetku, nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti prigovori tužitelja da je pokrenuo postupak izdavanja građevinske dozvole koji postupak je još u tijeku, obzirom da se tužitelj nije smio upustiti u građenje bez prethodno ishođene građevinske dozvole, te je gradnju izveo uz rizik snašanja posljedica bespravne gradnje. Navedeno niti ne predstavlja prethodno pitanje u ovoj upravnoj stvari.

15. Razlozima na kojima temelji žalbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava u konkretnoj upravnoj stvari.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner