Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-817/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 74364571096, protiv tuženika NIVA INŽENJERING d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jurja Dalmatinca 7, OIB: 78742307417, kojeg zastupa punomoćnik Neven Gotal, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-277/2022-7 od 7. srpnja 2022., 25. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-277/2022-7 od 7. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv6309/2019 od 3. siječnja 2020., u dijelu kojim je tuženiku NIVA INŽENJERING d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jurja Dalmatinca 7, OIB: 78742307417, naloženo tužitelju Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 74364571096, isplatiti iznos od 7.911,74 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 12,50 kuna od 29. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 12,50 kuna od 27. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 12,50 kuna od 29. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 25,86 kuna od 27. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 127,11 kuna od 30. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 601,58 kuna od 30. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 711,54 kuna od 26. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 571,24 kuna od 1. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 872,03 kuna od 28. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 794,59 kuna od 28. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 122,31 kuna od 29. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 12,50 kuna od 28. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 16,41 kuna od 28. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 27,81 kuna od 29. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 31,34 kuna od 29. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 19,95 kuna od 27. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 118,94 kuna od 29. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 617,40 kuna od 28. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 781,99 kuna od 29. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 906,69 kuna od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 742,56 kuna od 29. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 565,09 kuna od 27. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 194,80 kuna od 28. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 12,50 kuna od 28. lipnja 2019. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 550,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljem tekstu: ZPP). U žalbi konkretno ukazuje na to da bez računa nije moguće utvrditi pravnu osnovu, te da nije vidljiva naznaka tražbine čije se ostvarenje traži, da nije vidljivo za koju se nekretninu odnosi potraživanje čime posljedično sadržajno ukazuje i na bitnu povredu parničnog i ovršnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s čl. 39 u vezi s čl. 21. stavak 1. Ovršnog zakona (da su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi nepotpuni). Također sadržajno ukazuje i na povredu materijalnog prava (čl. 156. ZPP-a) pozivajući se na odredbu čl. 169. (ex. 98.) Stečajnog zakona (NN 71/15) smatrajući da je zabranjena ovrha i osiguranje nakon otvaranja stečajnog postupka na imovini dužnika. Predlaže da se pobijana presuda ukine i da drugostupanjski sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da se obveže tužitelja na snošenje svih troškova parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članka 458. stavak 1. ZPP-a.

6. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o., Radnička cesta 1, Zagreb, OIB: 74364571096, protiv tuženika NIVA INŽENJERING d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jurja Dalmatinca 7, OIB: 78742307417 za isplatu naknade za usluge opskrbe plinom u iznosu od 7.911,74 kn u periodu od lipnja 2017. do svibnja 2019. zajedno sa zateznim kamatama, objekta na adresi [adresa], pod šifrom 6014697.

8. Predmetni postupak započeo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tada ovrhovoditelja Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, na temelju kojeg je javni bilježnik u Zagrebu, Katica Valić, izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-6309/2019 od 03. siječnja 2020. kojim je naloženo tada ovršeniku, a sad tuženiku, NIVA INŽENJERING d.o.o. u stečaju, Zagreb, isplatiti ovrhovoditelju iznos od 7.911,74 kn zajedno sa zateznim kamatama u periodu od srpnja 2017. do lipnja 2019. (kao što je to navedeno u točki 1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke), a nakon pravodobnog prigovora ovršenika, sada tuženika, postupak se nastavio pred sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga ( čl. 58. stavak 3. Ovršnog zakona Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, - dalje: OZ)

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke, dok je sporna osnova i visina, te da li je nastupila zastara potraživanja,

- da je nesporno da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 23. svibnja 2017. te da je tražbina koja prethodi ovdje utuženom razdoblju tužitelja kao vjerovnika u tom postupku priznata i utvrđena,

- da iz Priključnice operatera distribucijskog sustava društva Gradske plinare Zagreb d.o.o. za predmetno obračunsko mjerno mjesto (l.s. 28-29) proizlazi da je na izdanim priključnicama naznačeno ime kupca, broj plinomjera, šifra kupca i ostali bitni podaci, a da ti podaci u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na utuženim računima,

- da je izjavom o potrošnji plina od 11. kolovoza 2008. (listovi 25-26 spisa) tuženik iskazao volju i potrebu korištenja usluge tužitelja,

- da su tuženiku uredno ispostavljeni računi za svako obračunsko razdoblje na koje tuženik nije istaknuo nikakve prigovore,

- da se predmetno potraživanje odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove,

- da kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana za postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu,

- da tuženik nije doveo u sumnju osnovanosti i visinu potraživanje, te da je isti obveznik podmirenja predmetnog potraživanja,

- da je bez obzira na statusne ili duge promjene bilo koje ugovorne strane i dalje na snazi ugovor i da su se ugovorne strane dužne pridržavati svih odredbi istoga, a da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio pisani zahtjev tužitelju kojim traži raskid ugovora i prestanak ugovornih odnosa,

- da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 20. prosinca 2019. i prijepisa računa proizlazi da je kao korisnik tužitelja naznačen tuženik pod šifrom kupca 6014697, na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu uslugu potrošnje plina za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 7.911,74 kuna,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2019. te prijepisa predmetnih računa, proizlazi utvrđena visina naknade pruženih usluga i naknada, te datumi dospijeća za svaki pojedini račun u utuženom razdoblju (kao što je to napisano u izreci pobijane presude),

- da je tuženik uložio prigovor zastare potraživanja.

10. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je temeljem čl. 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 6309/2019 od 3. siječnja 2020., u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 7.911,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa svakog računa do isplate. Svoju odluku prvostupanjski sud je utemeljio je na odredbi čl. 2. stavak 1. i 2. Odluke o načinu obračuna i načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik grada Zagreba 18/02., dalje Odluke) smatrajući da je korisnik komunalne usluge dužan naknadu za pruženu uslugu opskrbe plinom platiti isporučitelju usluge, s time da je korisnik komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika od dana zaključenja ugovora ili po drugoj pravnoj osnovi i osoba koja se koristi prostorijama. Također je odluku temeljio i na odredbi čl. 3. stavak 2. Odluke kojom je propisano da se količina pružene komunalne usluge gdje se kao gorivo za centralno grijanje i toplu vodu koristi plinom (toplinske stanice na plin), utvrđuje plinomjerom ili korektorom u toplinskoj stanici na plin. Također je odluku temeljio i na čl. 5. stavak 2. Odluke po kojoj se u zgradama gdje su instalirane toplinske stanice na plin, naknada za komunalnu uslugu određuje prema utvrđenoj cijeni i količini usluge iz članka 3. stavka 2. odluke koja se raspoređuje na korisnike prema površini stana ili poslovne prostorije, a koja se plaća na temelju računa isporučitelja usluge bez obzira na to koriste li se njima.

Smatrao je da je tuženik sukladno čl. 10. Odluke bio u mogućnosti uputiti prigovor tužitelju na ispostavljene račune i osporiti iznos mjesečne obveze, a što isti nije učinio niti dokazao da je učinio. Otklonio je i prigovor zastare temeljem čl. 226. stavak 1. toč.1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), prema kojoj tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a budući je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 23. prosinca 2019., a da je najstariji utuženi račun dospio na naplatu 28. srpnja 2017., dakle, unutar zastarnog roka. Smatrao je na temelju čl. 219. stavak 1. ZPP-a da tuženik nije dokazao da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu plina za utuženo razdoblje, a kako je sud utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga u iznosu od 7.911,74 kuna, to je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje sa zateznom kamatom po čl. 29. stavak 1. ZOO tekućih od idućeg dana od dana dospijeća računa do isplate sukladno odredbi čl. 183. stavak 1. ZOO, a s obzirom da tuženica nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

11.1. Nije ostvarena niti bitna povreda parničnog parničnog i ovršnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s čl. 39 u vezi s čl. 21. stavak 1. Ovršnog zakona (da su prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i rješenje o ovrsi nepotpuni) na koju ukazuje žalitelj, budući prijedlog za ovrhu sadrži sve što je propisano zakonom da bi se po njemu moglo postupati.

12. Ovaj sud smatra da nije ostvarena niti povreda materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) na koju konkretno ukazuje žalbom tuženik ("povreda čl. 169. (ex. 98.) Stečajnog zakona, Narodne novine, broj: 71/15), kao i da ne postoji zastara potraživanja tužitelja temeljem istaknutog prigovora zastare potraživanja.

13. Vezano za istaknuti prigovor zastare osnovano ga otklanja prvostupanjski sud pozivom na čl. 226. stavak 1. točka 1. ZOO, s obzirom da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima zastarijevaju za tri godine, a budući je tuženik pravna osoba na njega se ne može primijeniti kraći jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. stavak 1. točka 1. jer usluge nisu obavljene za potrebe kućanstva.

14. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da uz rješenje o ovrsi nisu priloženi računi, budući je uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, priložena vjerodostojna isprava "Izvadak iz poslovnih knjiga" ovrhovoditelja – tužitelja u skladu s čl. 39. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; u daljem tekstu OZ ) na kojoj je naznačen ovrhovoditelj i ovršenik, šifra potrošača, pobrojane su sve utužene fakture s naznačenim datumom dospijeća i iznosi svake od tih faktura, te je taj izvadak potpisan od strane direktora tužitelja (čl. 31 OZ- a), pa su bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 39. i čl. 41. stavak 2. i 3. OZ-a), te stoga uz to rješenje nije potrebno priložiti račune koji su navedeni u vjerodostojnoj ispravi. Račune je tužitelj dostavio u spis nakon što je tuženik izjavio prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (l.s. 36 do 59) za cijeli utuženi period uz podnesak tužitelja od 23. listopada 2020. te su punomoćniku tuženiku uručeni 3. studenog 2020. putem e- komunikacije, a stečajnoj upraviteljici i ranije. U tom podnesku je i naznačeno da se potraživanje odnosi na usluge opskrbe plinom na adresi [adresa] pod šifrom 6014697 (ista šifra kao u vjerodostojnoj ispravi). Stoga je tuženik mogao identificirati potraživanje tužitelja ukoliko je imao ažuriranu vlastitu dokumentaciju.

15. U odnosu na žalbeni navod da je temeljem čl. 169. (ex. 98.) Stečajnog zakona (NN 71/15) zabranjena ovrha i osiguranje nakon otvaranja stečajnog postupka na imovini dužnika, ovaj sud smatra da taj prigovor nije osnovan s obzirom da je čl. 68. stavak 1. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/15. i 104/17., dalje SZ) propisana zabrana pokretanja parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika, od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegova završetka, osim ukoliko se radi o postupku radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka (čl. 68. st. 4. SZ-a), a koji iako govori o pred stečajnom postupku ukazuje na postupanje s potraživanjima nastalim nakon otvaranja stečajnog postupka. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da s obzirom da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 23. svibnja 2017., a da je tražbina tužitelja kao vjerovnika, koja prethodi ovdje utuženom razdoblju, priznata u tom postupku i utvrđena, što proizlazi i iz rješenja tog suda poslovni broj 48 St-6578/2016 od 13. rujna 2017. i što između stranaka nije sporno, te da je tražbina koja je utužena u ovoj parnici nastala nakon otvaranja stečajnog postupka, da se ovaj postupak može voditi u ovoj parnici protiv tuženika koji je pravna osoba u stečaju. Naime, i pravne osobe u stečaju imaju imovinu koja mora i dalje egzistirati te se mora održavati bez obzira što je u stečaju.

U vrijeme otvaranja stečajnog postupka bio je na snazi Stečajni zakon (Narodne novine, broj: 71/2015 - dalje: SZ), a prema odredbi čl. 134. stečajna masa obuhvaća imovinu dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, te imovinu koju on stekne tijekom stečajnoga postupka. Stečajna masa služi namirenju troškova stečajnoga postupka, te tražbine vjerovnika stečajnoga dužnika, odnosno tražbine čije je namirenje osigurano određenim pravima na imovini dužnika. Vjerovnici stečajne mase su vjerovnici koji imaju tražbine po osnovi troškova stečajnog postupka i po osnovi ostalih obveza stečajne mase. Te tražbine ne potpadaju pod režim koji vrijedi za tražbine stečajnih vjerovnika, dakle one koje su nastale prije otvaranja stečajnog postupka ili su trebale dospjeti ubuduće, pri čemu se zna koliko iznose buduće nedospjele obveze u trenutku otvaranja stečajnog postupka, pa je iste i moguće prijaviti u stečajnom postupku, što se ne odnosi i na troškove opskrbom plinom koja je vezana uz vlasništvo nekretnine stečajnog dužnika i čija obveza traje vezano za vlasništvo nad nekretninom i nakon otvaranja stečajnog postupka. Tražbine vjerovnika stečajne mase namiruju se prioritetno i svrstane su u dva isplatna reda i to troškove stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase. U ostale obveze stečajne mase ulaze između ostalog i obveze iz dvostrano obveznih ugovora ako se njihovo ispunjenje traži za stečajnu masu ili mora slijediti nakon otvaranja stečajnoga postupka, a koje ne spadaju u troškove stečajnog postupka (čl. 156. stavak 1. točka 3. SZ-a). Po ocjeni ovog suda, iznos naknade za uslugu isporučenog plina predstavlja trošak nekretnine kojom kao dijelom stečajne mase upravlja stečajni upravitelj, pa se u odnosu na potraživanje tužitelja po osnovu tog dospjelog, a neplaćenog potraživanja ne mogu primijeniti odredbe kojima se reguliraju prava stečajnih vjerovnika, a koja su dospjela do trenutka otvaranja stečajnog postupka (čl. 137. SZ). Po ocjeni ovog suda, radi se u konkretnom slučaju, obzirom da se potražuje isplata naknade za isporučeni plin za vremenski period nakon što je otvoren stečajni postupak nad tuženikom, o obvezi stečajne mase, dakle, tužitelji su vjerovnici stečajne mase (čl. 154 SZ i čl. 156. stavak 1. točka 3. SZ).

16. To što tuženik navodi da je prodao predmetnu nekretninu u stečajnom postupku nije od značaja s obzirom na odredbe čl. 9. Općih uvjeta o opskrbi plinom (Narodne novine, broj: 158/13 i 74/17) i čl. 10 Općih uvjeta o opskrbi plinom (Narodne novine, broj: 50/18) koje su bile na pravnoj snazi u utuženom periodu i kojima je identično propisano da je: "krajnji kupac, dotadašnji vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan je istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva i dostaviti opskrbljivaču plina očitanje stanje plinomjera koje su suglasno utvrdili dotadašnji i novi vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline". Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je bez obzira na statusne ili duge promjene bilo koje ugovorne strane i dalje na snazi ugovor o isporuci plina, te su se ugovorne strane dužne pridržavati svih odredbi istoga. Jednostrani raskid ugovora podrazumijeva podnošenje pisanog zahtjeva jedne ugovorene strane drugoj kojom ista traži raskid ugovora i prestanak ugovornih odnosa, a u konkretnom slučaju tuženik to nije učinio, niti tvrdi da je učinio, pa je i dalje u obvezi.

17. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, a prema članku 65. stavku 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Člankom 342. stavak 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

18. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati proizlazi kako je tužitelj tuženiku isporučio komunalnu uslugu opskrbom plinom za grijanje pod šifrom kupca 6014697, na adresi u [adresa], a tuženik tužitelju za navedeno nije podmirio naknadu za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 7.911,74 kuna, pa je tuženik taj iznos dužan podmiriti tužitelju .

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, te je pravilno temeljem čl. 451. stavak 3. ZPP-a održao platni nalog na snazi kao u točki I. pobijane odluke. Pojedine mjesečne iznose i tijek zatezne kamate tuženik nije problematizirao žalbom, a sud u žalbenom postupku odlučuje u dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga iznesenih u žalbi (čl. 365. stavak 1. i 2. ZPP-a), pa ovaj sud to nije ni ovlašten razmatrati po službenoj dužnosti.

20. Kako u pogledu odluke o troškovima žalba ne sadrži konkretne žalbene navode, a ovaj sud, u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, ne nalazi postojanje bitnih povreda parničnog postupka, s tim da ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. stavak 2. ZPP-a), to je i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. S obzirom na to da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovnik, 25. veljače 2026.

Sudac

Zoran Nikolić