Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-113/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske; OIB 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, zastupana po zastupniku na temelju zakona Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Frana Supila 16, protiv protivnice osiguranja OJ; OIB [osobni identifikacijski broj], iz Vantačića, Maslinska 8, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-511/2022 od 20. prosinca 2022., 25. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba protivnice osiguranja, te se ukida rješenje o osiguranju Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-511/2022 od 20. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I. Na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Zagreb Susedgrad, Klasa: UP/I-410-23/2014-02/299, Ur.broj: 513- 07-01-68/2015-04 od 14. rujna 2015. i Klasa: UP/I-410-11/98-001/0455, Ur.broj: 513- 07-01-10/98-01 od 23. rujna 1998., prijava poreza na dohodak po godišnjoj prijavi – obrazac DOH za 2016. godinu i za 2015. godinu, izvješća o primicima , porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD OBRAZAC) oznake 16078, 16105, 16137, 16168, 16197, 16244, 16274, 16305, 16335, 16366, 17031, 17059, protivnik osiguranja na dan 7. studenog 2022. duguje ukupan iznos od 309.630,78 kn/41.095,12 EUR1 gdje glavnica iznosi 280.328,72kn/37.206,05 EUR, a kamate na dan 7. studenog 2022. iznose 29.302,06kn/3.889,07 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 280.328,72kn/37.206,05 EUR teku počev od 8. studenog 2022. pa do naplate novčane tražbine u cijelosti, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a,

kao i troškove ovog postupka osiguranja u iznosu od 2.500,00kn/331,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o osiguranju, pa do isplate kao i eventualne daljnje troškove,

o d r e đ u j e  s e  o s i g u r a nj e

uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske; OIB 52634238587, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja OJ; OIB [osobni identifikacijski broj], Vantačići, Maslinska 8 označenoj kao:

- kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 196 m2, kuća, Vantačići, Maslinska 12 od 98m2, nadstrešnica od 32m2, ukupne površine 326m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Dubašnica u 1/1 dijela.

II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg je osiguranja uknjižba dopuštena (čl. 297. st. 2 Ovršnog zakona, Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, nadalje: OZ).

III. Provedba ovog rješenja nalaže se Općinskom sudu u Crikvenici, Stalna služba u Krku, Zemljišnoknjižnom odjelu Krk.

IV. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na tim nekretninama smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla (čl. 298. st. 1 OZ)."

2. Protiv navedenog rješenja o osiguranju dopuštenu i pravodobnu žalbu je izjavila protivnica osiguranja pobijajući ga u cijelosti iz svih žalbenih razloga, iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Također pobija prvostupanjsku odluku iz zbog pogrešne primjene odredaba Ovšnog zakona. Sadržajno u žalbi konkretizira žalbene navode ističući:

- da se pobijano rješenje temelji na nepostojećoj tražbini predlagatelja osiguranja i

- da je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: upravni postupak, Klasa:UP/II-410-18/15-01/701, Urbroj: 513-04-19- 2 od 24. rujna 2019. kojim je potvrđeno rješenje Ministarstva financija-područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, Klasa: UP/II-410-23/2014-02/299 od 14. rujna 2015. (očito propušteno navesti riječ "poništeno"), te da je predmet vraćen na ponovni postupak (čl. 50. stavak 1. točka 1. i 3. OZ-a),

- da je postupanje prvostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja o osiguranju suprotno odredbi čl. 28. Ovršnog zakona, a u svezi sa čl. 36. istog Zakona, kao i odredbi čl. 296., čl. 297., te čl. 290. Ovršnog zakona, jer isprava koja je temelj osiguranja nema svojstva ovršnosti (povreda ovršnog postupka),

- da je povrijeđen čl. 27. ZOO- a, o izričitoj zakonskoj zabrani anatocizma (pogrešna primjena materijalnog prava; čl. 356. supsidijarnog ZPP-a u vezi sa čl. 27. ZOO),

- da je pogrešno primijenjen čl. 80b Ovršnog zakona budući bi prodaja predmetne nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja,(povreda ovršnog postupka ),

- da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka rješenja proturječi sama sebi, a osobito razlozima rješenja, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi proturječni, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. supsidijarnog ZPP-a u vez sa čl. 21. Ovršnog zakona).

Žalitelj predlaže da sud donese rješenje kojim se žalba protivnika osiguranja usvaja te da donese rješenje kojim se ukidaju sve provedene radnje i rješenje o osiguranju stavlja izvan snage temeljem odredbe čl. 52. stavak 4. Ovršnog zakona, a u svezi s odredbom čl. 290. stavak 1. istoga zakona, a podredno, protivnik osiguranja predlaže da ga se uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 52. stavak 1. i 3. Ovršnog zakona.

3. Na žalbu je odgovoreno. Problematizira se pravodobnost žalbe. Čini se nespornim da je rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: upravni postupak, Klasa:UP/II-410-18/15-01/701, Urbroj: 513-04-19- 2 od 24. rujna 2019. kojim je potvrđeno rješenje Ministarstva financija-područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, Klasa: UP/II-410-23/2014-02/299 od 14. rujna 2015. poništeno, te da je predmet vraćen na ponovni postupak, ali navodi da je rješenje o osiguranju koje se pobija u ovom žalbenom postupku doneseno i na temelju drugih ovršnih isprava. Također navodi da ni prijedlogom za osiguranjem, ni pobijanim rješenjem nije zatraženo ni određeno da teku kamate na kamate (anatocizam).

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 50. stavak 5. OZ u vezi s čl. 50. stavak 1. OZ- a, u vezi sa čl. 365. stavak 2. supsidijarnog ZPP i u vezi sa člankom 381. supsidijarnog ZPP-a ovaj sud je utvrdio postojanje povrede postupovnih odredbi na koje konkretno ukazuje žaliteljica, a na koje ovaj sud ujedno pazi po službenoj dužnosti iz čl. 50. stavak 1. točka 3.,. OZ-a, a nije našao postojanje ostalih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 50. stavak 5. OZ, niti bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 2., 4, 8., 9., 13., i 14. supsidijarnog ZPP-a na koje također sud pazi po službenoj dužnosti u odnosu na povrede o kojima je ovlašten odlučiti u ovršnom postupku. Nisu nađene niti povrede materijalnog prava iz čl. 356. supsidijarnog ZPP-a na koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, a o kojima je ovlašten odlučivati budući se radi o ovršnom predmetu. Ovaj sud je utvrdio postojanje bitne povrede postupovnih odredbi iz čl. 354. stavka 2. točka 11. supsidijarnog ZPP-a na koje konkretno ukazuje protivnik osiguranja.

6. Osnovano žaliteljica u žalbi navodi da je nakon donošenja pobijanog rješenja o osiguranju (20. prosinca 2022.) poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Klasa: upravni postupak, Klasa: UP/II-410- 18/15-01/701, Urbroj: 513-04-19-2 od 24. rujna 2019. kojim je potvrđeno rješenje Ministarstva financija-područnog ureda Zagreb, Ispostave Susedgrad, Klasa: UP/II- 410-23/2014-02/299 od 14. rujna 2015. (jedna od ovršnih isprava), na temelju kojeg potonjeg je doneseno pobijano rješenje o osiguranju. Navedno nije ni sporno između stranaka. Time je ovršna isprava na temelju koje je bilo doneseno pobijano rješenje o osiguranju izgubilo svoju ovršnost (čl. 50. stavak 1. točka 3. OZ-a) jer je u točki V. izreke tog rješenja navedeno da žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 167. stavak 1. Općeg poreznog zakona Narodne novine, broj: 147/2008, 18/2011, 78/2012, 136/2012, 73/2013, 26/2015), pa to rješenje više nije ovršna isprava.

7. Vezano za žalbeni navod žaliteljice da (ostale) "isprave koje su temelj rješenja o osiguranju nemaju svojstvo ovršne isprave ("ovršnosti")", valja reći da taj žalbeni navodi nije osnovan. Člankom 23. stavkom 1. točka 4. OZ-a propisano je da su ovršne isprave (između ostalih) ovršna odluka donesena u upravnom postupku ako glasi na ispunjene novčane obveza, ako zakonom nije drugačije određeno. Člankom 140, stavak 1. i stavak 2, alineja 1. i 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj:

115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022, 152/2024, 151/2025; u daljem tekstu OPZ), je propisano da se ovrha provodi na temelju ovršne isprave, a da je ovršna isprava (između ostalih) rješenje o utvrđivanju poreza i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze upate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. Stoga ovaj sud smatra da prijava poreza na dohodak po godišnjoj prijavi – obrazac DOH za 2016. u i za 2015, izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD OBRAZAC) jesu ovršne isprave temeljem čl. 23. u vezi sa čl. 25. stavak 4. OZ-a i u vezi s čl. 140, stavak 2. OPZ-a.

8. Nije osnovan žalbeni razlog da je sud trebao primijeniti ograničenje iz čl. 80b OZ-a, zbog čega bi prijedlog za osiguranje bio nedopušten jer se to ograničenje ne primjenjuje na osiguranje tražbine temeljem čl. 290. stavak 2. OZ-a, kao što to ispravno navodi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, a i prvotno i sadašnje potraživanje predlagatelja osiguranja prelazi cenzus od 5.300,00 eura.

9. Nije osnovan žalbeni razlog da je povrijeđen čl. 27. ZOO- a, o izričitoj zakonskoj zabrani anatocizma (pogrešna primjena materijalnog prava; čl. 356. u vezi sa čl. 27. ZOO), s obzirom da je u pobijanom rješenju o osiguranju, izričito navedeno da zatezne kamate teku samo na glavnicu, a ne i na uglavničenu kamatu (" sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 280.328,72 kn / 37.206,05 eura teku počev od 8. studenog 2022. pa do naplate novčane tražbine u cijelosti").

10. Osnovan je žalbeni navod da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka rješenja proturječi sama sebi, a osobito razlozima rješenja, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi proturječni, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (bitna povreda postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. supsidijarnog ZPP-a u vez sa čl. 21. Ovršnog zakona). Naime, vidljivo je da zbroj specificiranih tražbina iz prijedloga za osiguranje iznosi 376.902,27 kn, a u predloženom i donesenom rješenju o osiguranju je navedeno ukupno potraživanje koje se osigurava od 309.630,78 kn, te o toj odlučnoj činjenici nisu navedeni razlozi u obrazloženju pobijane odluke, kao ni u odnosu na preostalu uglavničenu kamatu, pa se ne može računski ispitati da li je uglavničena u okviru potraživanja iz ovršnih isprava.

11. Kako je žalba osnovana u odnosu na povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na koje izričito i ukazuje protivnik osiguranja, iz čl. 50. stavak 1. točka 3. OZ-a i iz čl. 354. stavak 2. točka 11. supsidijarnog ZPP-a u vez sa čl. 21. Ovršnog zakona, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 3. supsidijarnog ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, te je žalba prihvaćena u odnosu na povrede o kojima može odlučiti ovaj sud, te je pobijana odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

12. Ovaj sud nije bio u mogućnosti preinačiti pobijano rješenje o osiguranju jer je u rješenju Ministarstva financija-područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad, Klasa:

UP/II-410-23/2014-02/299 od 14. rujna 2015., koje je izgubilo svojstvo ovršne isprave, naveden samo iznos poreznog potraživanja od 226.231,74 kn (glavnica), a iz toga nije moguće matematički izračunati i izlučiti uglavničenu kamatu, da bi se mogao izraziti preostali dio potraživanja (o kojem bi onda mogao odlučiti prvostupanjski sud u skladu s čl. 52 OZ-a), a niti je to moguće izračunati iz postojećih isprava bez da se to prethodno ne raspravi i utvrdi pred prvostupanjskim sudom, s tima da u spisu nema obračuna utuženih uglavničenih kamata u iznosu od 29.302,06 kn / 3.889,07 eura. Naime, ukupni iznos potraživanja od 309.630,78 kn sadrži u sebi i glavnicu i uglavničenu kamatu (dakle i kamatu na nakadno otpali iznos glavnice od 226.231,74 kn), te nakon odbitka otpale glavnice nije moguće izlučiti preostalu uglavničenu kamatu, a niti ukupno preostalo potraživanje (i glavnica i kamata).

13. Stranke nisu tražile troškove žalbenog postupka, pa sud o njima nije ni odlučivao.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će u odnosu na preostale žalbene navode protivnice osiguranja postupiti u skladu sa čl. 296. u vezi s čl. 41. 1. OZ-a te će odlučiti o postavljenom prijedlogu za osiguranje, te će preispitati kolika je preostala tražbina predlagatelja osiguranja i je li ona vidljiva iz postojećih preostalih ovršnih isprava.

U Dubrovniku, 25. veljače 2026.

Sudac

Zoran Nikolić