REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-701/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, mr. sc. Neri Radas i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-475/2023-2 od 3. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda i odbačena tužba Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-39/2023-8 od 28. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-475/2023-2 od 3. listopada 2024. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-39/2023-8 od 28. ožujka 2023. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.174,66 EUR/8.850,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 30. rujna 2015. do isplate, te u odluci o parničnim troškovima pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.719,82 EUR/12.957,98 kn, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije protiv presude odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], od 10. svibnja 2005., a solemniziran kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova pod br. OV-4026/05 dana 13. svibnja 2005., zaključen između tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u čl. 4. Ugovora koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope, sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju GC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.174,66 € / 8.850,48 kn na ime preplaćenih kamata, iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, koja teče od dana 30. rujna 2015. godine, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 169,64 € / 1.278,15 kn o d b i j a.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.719,82 € / 12.957,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 28. ožujka 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 264,38 € / 1.991,97 kn o d b i j a.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-39/2023-8 od 28. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.174,66 eur / 8.850,48 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.719,82 eur / 12.957,98 kn sa zateznom kamatom od 28. ožujka 2022. do isplate.“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-39/2023-8 od 28. ožujka 2023. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 169,64 eur / 1.278,15 kn odbijen, te se u odnosu na navedeni dio odbacuje tužba.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 233,30 eur.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-303/2025-2 od 5. ožujka 2025. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-475/2023-2 od 3. listopada 2024. zbog pravnog pitanja:

„Je li sud pravilno primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u situaciji kad su stranke sklopile aneks o konverziji kojim su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valute obveze i kamatne stope tj. utječe li na pravo tužitelja da potražuje isplatu činjenica da je sklopio aneks o konverziji?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske donesene rješenje kojim će preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži naknaditi tuženiku trošak postupka.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a tog Zakona zbog kojeg je dopuštena. Stoga je revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u odnosu na pravno pitanje dopušteno citiranim rješenjem ovog suda i to samo u odnosu na kondemnatorni dio pobijane presude, jer se pravno pitanje za koje je dozvoljeno podnošenje revizije, odnosi samo na taj dio presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.174,66 EUR / 8.850,48 kn sa zateznim kamatama obračunatima od 30. rujna 2015. do isplate, na ime ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita zaključenog između stranaka 13. svibnja 2005.

9. U revizijskom stupnju postupka sporno je ima li potrošač pravo na isplatu po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu u dijelu u kojem je tužitelj dužan plaćati promjenjivu kamatnu stopu i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, za koje je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15).

10. U postupku je utvrđeno:

- da su parnične stranke sklopile 10. svibnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita], solemiziran kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova pod br. OV-4026/05 dana 13. svibnja 2005.;

- da je tuženik tužitelju odobrio namjenski kredit za izgradnju kuće u iznosu od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,90 % godišnje, dekurzivno te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan plaćanja u roku od 13 godina (čl. 3. Ugovora);

- da je u čl. 4. ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva te da se ista mijenja sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika;

- da su stranke zaključile Aneks uz Ugovor o [broj kredita] dana 10. veljače 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30. rujna 2015. iznosi 6.873,73 kn;

- da je kredit otplaćen u cijelosti;

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u spornom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 5.105,18 kn i po osnovi tečajne razlike iznos od 11.897,24 kn odnosno sveukupno 17.002,42 kn. Dodatkom ugovoru tuženik je priznao tužitelju preplatu u iznosu od 6.873,73 kn pa razlika priznate preplate u odnosu na obračun iznosi 10.128,69 kn (17.002,44 - 6.873,73);

- da je dopunskim financijskim vještačenjem, uz uračunavanje tzv. negativnih tečajnih razlika, utvrđeno je da preplata kamata iznosi 5.105,19 kn, a tečajna razlika iznosi 10.619,04 kn, odnosno razlika anuiteta iznosi 15.724,24 kn;

- da je nakon uračunavanja razlike priznate preplate od 6.873,73 kn u odnosu na obračun s iskazanim i negativnim razlikama, utvrđeno postojanje potraživanja tužitelja u iznosu od 8.850,51 kn.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su u bitnom ocijenili da u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatku ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništetnosti odredbe u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te da iznos preplate utvrđen konverzijom ne predstavlja potpuno obeštećenje tužitelja, pa da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev.

11. Prigovor tuženika - da po zaključenju Dodatka Ugovora o kreditu i izvršenom konverzijom u skladu sa odredbama ZID ZPK/15, tužitelj nema pravo potraživati povrat izvršenih uplata - nižestupanjski sudovi su otklonili, u bitnome uz obrazloženje da sam ZID ZPK/15 kao niti Dodatak Ugovora o kreditu, izrijekom ne spominju način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF, i s kamatom koja je promjenjiva jednostranom odlukom banke, da je svrha ZID ZPK/15 bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, da se dodacima ugovora o kreditu uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno da se njima ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

11.1. Nadalje, polazeći od utvrđenja da prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještačenja, te dopuni nalaza proizlazi da je tužitelj u spornom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita uz uračunavanje tzv. negativnih tečajnih platio više i to po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 5.105,18 kn i po osnovi tečajne razlike iznos od 10.619,04 kn, odnosno da razlika anuiteta iznosi 15.724,24 kn, a nakon uračunavanja razlike priznate preplate od 6.873,73 kn u odnosu na obračun s iskazanim i negativnim razlikama da potraživanje tužitelja iznosi 1.174,66 eura/8.850,48 kn, zbog čega je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe čl. 104. st. 1. i čl. 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 5/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).

11.2. Osim toga, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je na iznose zaračunate redovne kamate tuženik dužan platiti tužitelju kamate od dana provedene konverzije budući da je tuženik i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetne iznose, a time bio i nesavjestan od dana stjecanja u smislu čl. 214. ZOO/91, slijedom čega su sudovi na ukupno dosuđeni iznos priznali tužitelju i zakonsku zateznu kamatu počev od 30. rujna 2015. pa do isplate.

12. Tuženik u reviziji u bitnom ističe da je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu ima pravo zahtijevati stečeno bez osnove na strani tuženika temeljem nepoštenim i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Pri tom se poziva na odredbe ZID ZPK/15, ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015, te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021. i Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., kao i na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

13. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije, sporno je bilo tijekom postupka, a i u revizijskom stupnju postupka je li osnovan kondicijski zahtjev tužitelja kraj činjenice da je tužitelj zaključio s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu prema izričitim odredbama ZID ZPK/15.

14. Prije svega valja reći da je vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika koji su imali sklopljene ugovore o kreditu u CHF u odnosu na dužnike sa sklopljenim kreditima u drugim valutama, donesen ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim Zakonom je uređena konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

14.1. Postupak konverzije usklađen je s ciljevima konverzije, a to je bilo osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

14.2. Naime, ZID ZPK (2015.) donesen je nakon je što je ocijenjeno da je području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora, u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače dovelo u izrazito težak položaj u ispunjavanju kreditnih obveza. Stoga je cilj ZID ZPK bio otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj, u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljni položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Navedeni Zakon u tom smislu, predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

15. Ovaj zakon (kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama „Narodne novine“, broj 102/15) bio je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a Ustavni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., ocijenio je da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih zakona s Ustavom Republike Hrvatske.

15.1. Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenom rješenju je istaknuo da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera, u vidu konverzije, ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići, jer su propisane mjere bile priklane i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a s druge strane njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

16. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

16.1. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) slijedom čega, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

16.2. Sukladno odredbama ZPP-a, kojima je uređen ogledni postupak, a osobito odredbi čl. 502.n ZPP-a, nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je u nastavljenom postupku vezan tim pravnim shvaćanjem.

17. Za odluku o postavljenom pitanju relevantni su materijalnopravni propisi kako slijedi.

18. Načelo konverzije kredita prema ZID ZPK/15 je određeno odredbom čl. 19.b koji glasi:

„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

18.1. Postupak konverzije koja se provodi sukladno ZID ZPK/15, propisan je kogentnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, koja glasi:

„(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.“.

19. Navedene odredbe ukazuju da je jasan cilj ZID ZPK/15 da korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF, dovede u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR (kako je to obrazloženo u točki 14.2.).

20. Iz naprijed navedenih odredbi, kao i iz dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope (ne uzimajući u obzir uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir na potrebe izračuna konverzije) za cijelo razdoblje, od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s tim da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR, računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

21. Nadalje, relevantne su i odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ((„Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu (13. svibnja 2005.).

21.1. Naime, odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe a istom je propisano:

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koja obvezuju Republiku Hrvatsku.“.

21.2. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, a ista glasi:

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“.

22. Također su relevantne i odredbe čl. 49. i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) važeće na dan stupanja na snagu ZID ZPK/15, koje glase:

Članak 49. ZZP/14 (pojam nepoštene ugovorne odredbe) propisano je:

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.“.

Članak čl. 55. ZZP/14:

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

(2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.“.

23. Prema odredbi čl. 10. ZOO/91, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

23.1. Odredbom čl. 103. st. 1. ZOO/91-a propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23.2. Posljedice ništetnosti regulirane su odredbom čl. 104. ZOO/91, te je u st. 1. određeno da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stavkom 2. navedenoga čl. 104. ZOO/91, je propisano ali, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može odbiti, u cjelini ili djelomično, zahtjev nesavjesne, strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište, a stavkom 3. navedenog članka je propisano da će pri odlučivanju sud voditi računa o savjesnosti jedne odnosno obiju strana, o značenju društvenih interesa koji se ugrožavaju te o moralnim shvaćanjima društva.

23.3. Odredbom čl. 105. ZOO/91 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1.), ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje (stavak 2.).

23.4. Prema odredbi čl. 210. ZOO/91, kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi (stavak 1.). Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.), a obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

23.5. Odredbom čl. 214. ZOO/91 propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji je izričito propisivao način konverzije. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi, da kada je postavljen kondicijski zahtjev potrošača, ZID ZPK/15 je (u odnosu na ZZP i ZOO) specijalni propis, te njegove odredbe imaju prednost u primjeni na konkretni slučaj.

24.1. Naime, odredbom čl. 4. st. 2. ZZP-a propisano je da ako posebnim zakonima iz st. 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

24.2. Stoga se, na ocjenu poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu primjenjuju odredbe ZZP-a, a na materijalno pravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, primjenjuju se odredbe ZOO (u dijelu u kojem nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP). Pri tome je potrebno uzeti u obzir cilj odredbe o posljedicama utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe potrošačkog ugovora, a to je da se potrošaču vrati ono što je stečeno bez osnove i plate zatezne kamate.

25. Na temelju svega navedenog, proizlazi da Dodatak ugovoru ima svoje polazište u prisilnom propisu (ZID ZPK/15) koji propis je ocijenjen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, a u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., pa se odredbe Dodatka ugovora zaključenog među strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti ništetnima.

26. Ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova (navedeno u točki 10.1., - 11.2.). Naime, očito je da se provedena konverzija odnosila i na odredbu o promjeni kamatnih stopa, imajući na umu ciljeve ZID ZPK/15 i vrijeme kad je donesen - kada je u kolektivnom sporu ta odredba već bila pravomoćno utvrđena ništetnom i pred sudovima su bili u tijeku postupci radi povrata nepripadno isplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate. Potrošaču je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

27. Na temelju svega navedenog, a polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (specijalnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježja nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

27.1. Pri tome je u obračun konverzije uzeto u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzev plaćenih naknada i troškova) pa tako i razlike preplaćenih iznosa, utvrđenih i dosuđenih nižestupanjskim presudama. Obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču ostavljeno na izbor sklapanje dodatka ugovoru. Stoga, kada je tužitelj prihvatio ponudu i zaključio s tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu, a koji je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to isti izaziva pravne učinke.

27.2. U smislu svega navedenoga, proizlazi da primjena ZID ZPK/15 kao prisilnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom ugovora o kreditu, na način kako je određeno ZID ZPK/15. Ujedno je propisan i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se (ako nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita) koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu vraća potrošaču.

27.3. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF jer ga, s jedne strane, ta odredba ne obvezuje, a, s druge strane, isplate koje je na temelju nje učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun i to na način kako su stranke ugovorile ispunjenju valjane obveze preuzete dodatkom.

27.4. Na navedeni je način valjano prestala obveza tuženika (čl. 295. st. 1. ZOO/91) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 210. st. 1. ZOO) i ti više plaćeni iznosi koje tužitelj i nadalje potražuje nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika, pa nije bilo niti osnove za prihvaćanje toga dijela tužbenog zahtjeva.

27.5. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Činjenica da je tužitelj sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 utječe na pravo tužitelja potraživati isplatu po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope na način da tužitelj kao potrošač koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po toj osnovi, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi sa čl. 19.e ZID ZPK/15 (zatezne kamate na zatražene preplaćenih pojedine mjesečne anuitete po osnovi navedene ništetnosti pojedinih odredbi).“.

27.6. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da za nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora o kreditu, potrošač nije vezan, jer se smatra da tih nepoštenih odredbi nikada nije niti bilo te su zamijenjene odredbama dodatka ugovoru o kreditu, kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR i bez valutne klauzule u osnovnom ugovoru o CHF kreditu. Pri obračunu konverzije uzeto je u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita, osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama i izuzev plaćenih naknada i troškova, pa tako i preplaćene razlike po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope utvrđene i dosuđene pobijanom presudom.

28. Pri tom valja ukazati da Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22 i 59/23), a i njegov prethodnik („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

28.1. Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske.

28.2. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili EUR, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, Kuni.

28.3. Potrošač ima i pravo da ako je proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje.

28.4. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

28.5. Stoga, s obzirom da su se na tržištu nudili i krediti s valutnom klauzulom u EUR, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta – u ovom slučaju financijskih usluga.

29. Međutim, također valja reći i to da ZID ZPK/15 ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 210. st. 1. ZOO/91, u vezi sa čl. 214. ZOO/91 kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odredbom čl. 19.c st. 4. i 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije tim specijalnim propisom nije ništa određeno. Dakle, nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe čl. 210. ZOO/91, a pri tome nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju sukcesivno izvršio uplate pojedinačno navedenih iznosa.

30. Dakle, s obzirom na to da specijalnim propisom nije ništa određeno o preostalom spornom pitanju, a ZZP upućuje na primjenu ZOO, primjenjuje se taj opći propis. O primjeni općeg propisa ako posebnim propisom nije što drugo određeno svoje je shvaćanje iznio ovaj sud u nizu odluka (primjerice Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.) te izrazio i kroz pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-270/17 od 18. prosinca 2017.

31. Stoga, s obzirom na u reviziji dopušteno pravno pitanje, navodi se, da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, ostala je obveza plaćanje nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 214. ZOO/91.

32. Navedeno je u bitnome u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

33. Tim pravnim shvaćanjem je praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.

34. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da izvršenom konverzijom kredita prema ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu odredbe čl. 214. ZOO/91, odnosno nisu utvrdili iznose po osnovi dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate izvršene na temelju ništetnih odredbi o promjenjivosti stope ugovornih kamata odnosno na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana njihove uplate pa do obračunskog datuma konverzije kredita (30. rujna 2015.). Stoga je valjalo nižestupanjske presude ukinuti na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).

35. Zbog toga je zaključak ovog suda da dodatak ugovoru o kreditu nema učinak za tužitelja u odnosu na u ovom postupku zatražene zatezne kamate obračunate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni ugovorne kamatne stope odnosno o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 13. svibnja 2005. Dakle, zatezne kamate se obračunavaju na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od prvog dana nakon izvršenog plaćanja pa do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužitelja za ispunjenje tužiteljeve obveze preuzete valjanim dodatkom, a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala tuženikova obveza vraćanja.

36. Zbog sveg navedenog, nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje presude, budući da nisu utvrđene sve činjenice potrebne za pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrditi iznos koji pripada tužitelju po osnov i dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate izvršene na temelju ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovornih kamata odnosno na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana njihove uplate pa do obračunskog datuma konverzije kredita (30. rujna 2015.) shodno ZID ZPK/15, budući da je glavna obveza prestala sporazumom stranaka, dok akcesorna obveza isplate zateznih kamata nije, a kako je prethodno obrazloženo. Budući da iz provedenog vještačenja tijekom ovog postupka nije moguće nedvojbeno utvrditi visinu ove obveze, potrebno je provesti dokaz dopunskim financijskim vještačenjem na navedenu okolnost te u smislu odredbe čl. 259. st. 1. ZPP odrediti zadatak vještaku da sačini i obračun zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate izvršene na temelju ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovornih kamata odnosno na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, obračunate za razdoblje od prvog dana nakon dana njihove uplate pa do obračunskog datuma konverzije kredita (30. rujna 2015.) od kojeg su datuma ubuduće stranke regulirale svoja prava i obveze zaključenim dodatkom.

37. S obzirom da je zbog ukidanja presuda, za sada ostao neizvjestan uspjeh stranka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o dosuđenim troškovima postupka (točka I. izreke rješenja).

38. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP (točka II. izreke rješenja).

39. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7,53450 kn).

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević