REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-205/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas, Slavka Pavkovića i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1031/2024-2 od 8. srpnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1289/2022-43 od 31. svibnja 2023., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-1289/2022-47 od 9. lipnja 2023. i poslovni broj P-1289/2022-63 od 19. travnja 2024., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-65 od 21. svibnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-69 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 25. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1031/2024-2 od 8. srpnja 2024. i to u dijelu pod točkom I.5. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-1289/2022-43 od 31. svibnja 2023., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P-1289/2022-47 od 9. lipnja 2023. i poslovni broj P-1289/2022-63 od 19. travnja 2024., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-65 od 21. svibnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-69 od 5. lipnja 2024. i prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 3.584,76 EUR/ 27.009,40 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos 3.250,24 EUR/24.488,96 kn tekućih od 1. listopada 2015. do 10. kolovoza 2020., i u tom dijelu se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Djelomično se odbija revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1031/2024-2 od 8. srpnja 2024. i to u dijelu pod točkom I.5. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P - 1289/2022-43 od 31. svibnja 2023., ispravljena rješenjima istog suda poslovni broj P - 1289/2022-47 od 9. lipnja 2023. i poslovni broj P-1289/2022-63 od 19. travnja 2024., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-65 od 21. svibnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-69 od 5. lipnja 2024. i prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 3.250,24 EUR/ 24.488,96 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2020. do isplate.

III. Preinačava se navedena drugostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. i

III. izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove do pravomoćnosti.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu 453,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjima istog suda poslovni broj P - 1289/2022-47 od 9. lipnja 2023., poslovni broj P-1289/2022-63 od 19. travnja 2024., dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-65 od 21. svibnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-1289/2022-69 od 5. lipnja 2024., suđeno je:

„I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da su ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od dana 09. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. godine, koji glasi: "a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od dana 09. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisili ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od dana 09. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. godine, koji glasi: "uz valutnu klauzulu."

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od dana 09. svibnja 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. godine, koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za na dan plaćanja za CHF".

V. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Paromlinska 2,

OIB: 92963223473 da tužitelju ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 6.835,00 EUR/ 51.498,36 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II. O d b i j a s e tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

III. N a l a ž e s e tužiteljici ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb OIB: 92963223473, naknadi troškove postupka u iznosu od 912,46 EUR (devetstodvanaeset eura i četardesetšest centi) 6.874,93 kn (šestittisućaosamstosedamdeset četiri kune i devedesettri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 995,42 EUR (devetstodevedesetpet eura i četardesetdva centa)/ 7.500,00 kn (sedamtisućapetsto).“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Prihvaća se žalba tužiteljice ĐT te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-1289/2022-43 od 31. svibnja 2023. i sudi:

1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: [broj kredita] od 9. svibnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. koji glasi: "a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.",

2. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 9. svibnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. koji glasi: "Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.".

3. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 9. svibnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007., koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF".

4. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 9. svibnja 2007. ovjeren kod javnog bilježnika Zvonimira Bartolek pod brojem OV-2282/07 od 19. svibnja 2007. koji glasi: "uz valutnu klauzulu".

5. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužiteljici ĐT iznos od 6.835,00 eura/ 51.498,36 kuna sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s tim što je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja ili granična stopa koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.447,59 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 248,85 eura u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4709/2024-2 od 5. studenoga 2024. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1031/2024-2 od 8. srpnja 2024. zbog pravnog pitanja:

„Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravo na povrat iznosa tzv. pretplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz CHF kredita i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže uz CHF (CHF valutna klauzula), unatoč izvršenoj konverziji?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na kojeg je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u cijelosti te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 6.835,00 EUR uvećano za pripadajuće zatezne kamate na taj iznos, te naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku cjelokupan trošak prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, kao i trošak revizijskog postupka sve uvećano za zatezne kamate od dana odlučivanja.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a tog Zakona zbog kojeg je dopuštena. Stoga je revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u odnosu na pravno pitanje dopušteno citiranim rješenjem ovog suda i to samo u odnosu na kondemnatorni dio pobijane presude, jer se pravno pitanje za koje je dozvoljeno podnošenje revizije, odnosi samo na taj dio presude.

8. Sporno pravno pitanje u revizijskom stupnju postupka je pitanje ima li potrošač pravo na isplatu po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu u dijelu u kojem je tužiteljica dužna plaćati promjenjivu kamatnu stopu i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, sve sa zateznim kamatama, za koje je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15).

9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik 9. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu na iznos 49.300,00 švicarskih franaka s kamatama po stopi od 4,50% godišnje, promjenjivoj sukladno odluci tuženika, na rok otplate od 12 godina i plativ u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za švicarski franak tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj listi koja je sastavni dio Ugovora o kreditu, kao i da je tuženik nakon sklapanja Ugovora o kreditu nekoliko puta mijenjao kamatnu stopu tako da su anuiteti znatno povećani zbog povećanja kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka.

10. Također nije sporno ni to da su stranke 15. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te da je tuženik priznao tužiteljici preplatu u iznosu od 38.856,21 kuna, koja je i konzumirana, kao i da nedospjela glavnica u eurima na dan 30. rujna 2015. izračunata prema članku 19.c. točki 7. ZID ZPK/15 iznosi 11.863,76 EUR.

11. U postupku je također utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja financijsko računovodstvenog vještačenja da u odnosu na početnu kamatnu stopu (4,505 godišnje) i početni tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku valutu kunu (4,429202) ukupna preplata iznosi 65.865,61 kunu, na koji je iznos vještak obračunao zatezne kamate do 30. rujna 2015. u apsolutnom iznosu od 24.488,96 kuna. Također je utvrđeno da je Dodatkom tužiteljici priznata i preplata u iznosu od 38.856,21 kuna, te je izvršeno uračunavanje tako da je na dan 30. rujna 2015. preostalo tužiteljičino potraživanje u visini od 51.498,36 kn (65.865,61 uvećano za 24.488,96, umanjeno za iznos preplate 38.856,21 kuna).

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da time što je tužiteljica kao potrošač prihvatila konverziju izvršenu prema odredbama ZID ZPK, koju za razliku od banaka nije bila dužna prihvatiti, da tužiteljica nema pravo potraživati isplatu ni po osnovi naknade štete ni kao stjecanje bez osnove, koja bi se temeljila na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima.

12.1. Pri tome, iako ne dovodi u pitanje da se radi o ništetnim odredbama Ugovora o kreditu koja ništetnost da proizlazi iz pravomoćnih presuda trgovačkih sudova iz postupka za kolektivnu zaštitu potrošača, prvostupanjski sud ocjenjuje kako tužiteljici ne treba priznati ni pravni interes za prejudicijelni deklatorni zahtjev s obzirom na neosnovanost kondemnatornih zahtjeva, zaključujući da bi to bilo suprotno „osnovnim svrhama deklaratorne pravne zaštite-otklanjanju neizvjesnosti i nesigurnosti prava“, slijedom čega u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Međutim, ocjenjujući da, iako je ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima utvrđena već u kolektivnom sporu, drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba i u individualnoj parnici.

13.1. Pri tom je drugostupanjski sud ocijenio da treba uzeti u obzir pravna utvrđenja iz kolektivnog spora na koja se tužiteljica u ovoj parnici pozvala, a sud je vezan za ta utvrđenja prema čl. 502.c ZPP iz kojih proizlazi da se radilo o nepoštenim pa time i ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u valuti kakva je švicarski franak, zbog čega je zaključio da se radi o ništetnim odredbama u smislu odredaba čl. 81., čl. 82., čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03) jer se radilo o ugovornim odredbama koje nisu jasne i lako razumljive i o njima se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovale su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

13.2. Nadalje, glede pravnih učinaka tzv. konverzije drugostupanjski sud je ocijenio da se Dodatkom ugovora o kreditu nije u cijelosti riješila preplata po osnovi ništetnih odredaba Ugovora o kreditu i da tužiteljica i dalje ima pravo na isplatu razlike između utvrđene visine preplaćenih iznosa i priznate preplate zaključujući da tzv. konverzija to nije riješila niti je o tome nešto rečeno u samom Zakonu - ZID ZPK/15.

13.3. Stoga polazeći od utvrđenja da prema nalazu i mišljenju vještaka i drugih isprava u spisu proizlazi da na dan 30. rujna 2015. stvarna preplata po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu iznosi ukupno 65.865,61 kn (12.259,15 kn po osnovi kamatne stope i 53.606,46 kn po osnovi tečajnih razlika) a zatezne kamate u apsolutnom iznosu ukupno 24.488,96 kn obračunate od dana isplate svakog iznosa preplate u razdoblju otplate kredita do 30. rujna 2015., što ukupno iznosi 90.354,57 kn, a učinci konverzije (priznata i konzumirana preplata) da iznosi 38.856,21 kuna, drugostupanjski sud je zaključio da potraživanje tužiteljice još uvijek postoji i to u iznosu od 51.498,36 kn (6.835,00 EUR-a), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate, zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Tuženik u reviziji u bitnom ističe da je pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu ima pravo zahtijevati stečeno bez osnove na strani tuženika temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Pri tom ukazuje na obrazloženje Prijedloga ZID ZPK/15, poziva se na odredbe čl. 19.c točka 2.-4. ZID ZPK/15, te ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske prilikom ocjene ustavnosti ZID ZPK/15 broj U-I- 3685/2015 od 4. travnja 2017., kao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., Rev-1359/2019 od 17. rujna 2024. i Rev-586/19 od 21. prosinca 2022.

15. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije, sporno je bilo tijekom postupka, a i u revizijskom stupnju postupka je li osnovan kondicijski zahtjev tužiteljice kraj činjenice da je tužiteljica zaključila s tuženikom Dodatak Ugovoru o kreditu prema izričitim odredbama ZID ZPK/15.

16. Prije svega valja reći da je vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika koji su imali sklopljene ugovore o kreditu u CHF u odnosu na dužnike sa sklopljenim kreditima u drugim valutama, donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim Zakonom je uređena konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

16.1. Postupak konverzije usklađen je s ciljevima konverzije, a to je bilo osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

16.2. Naime, ZID ZPK /2015 donesen je nakon je što je ocijenjeno da je na području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora, u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače dovelo u izrazito težak položaj u ispunjavanju kreditnih obveza. Stoga je cilj ZID ZPK/15 bio otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj, u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljni položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Navedeni Zakon u tom smislu, predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

17. Ovaj zakon (kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama - „Narodne novine“ broj 102/15) bio je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a Ustavni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih zakona s Ustavom Republike Hrvatske.

17.1. Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenom rješenju je istaknuo da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera, u vidu konverzije, ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići, jer su propisane mjere bile priklane i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a s druge strane njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

18. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

18.1. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) slijedom čega, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

18.2. Sukladno odredbama ZPP-a, kojima je uređen ogledni postupak, a osobito odredbi čl. 502.n ZPP-a, nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je u nastavljenom postupku vezan tim pravnim shvaćanjem.

19. Za odluku o postavljenom pitanju relevantni su materijalnopravni propisi kako slijedi.

20. Načelo konverzije kredita prema ZID ZPK/15 je određeno čl. 19.b., koji glasi: „Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

20.1. Postupak konverzije koja se provodi sukladno ZID ZPK/15, propisan je kogentnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, koja glasi:

„(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.“.

21. Navedene odredbe ukazuju da je jasan cilj ZID ZPK/15 da korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF, dovede u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR (kako je to obrazloženo u točki 16.2.)

22. Iz naprijed navedenih odredbi, kao i iz dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope (ne uzimajući u obzir uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) za cijelo razdoblje, od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s tim da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR, računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

23. Nadalje, relevantne su i odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu (9. svibnja 2007.).

23.1. Naime, odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe a istom je propisano:

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koja obvezuju Republiku Hrvatsku.“.

23.2. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, a ista glasi:

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.“.

24. Također su relevantne i odredbe čl. 49. i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP/14) važeće na dan stupanja na snagu ZID ZPK/15, koje glase:

Članak. 49. ZZP/14 (pojam nepoštene ugovorne odredbe):

„(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standarnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.". Članak 55. ZZP/14:

„(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

(2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.“.

25. Prema odredbi čl. 2. ZOO, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

25.1. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25.2. Posljedice ništetnosti regulirane su odredbom čl. 323. ZOO, te je u st. 1. određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stavkom 2. navedenoga čl. 323. ZOO-a, je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

25.3. Odredbom čl. 324. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2.).

25.4. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

25.5. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji je izričito propisivao način konverzije. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi, da kada je postavljen kondicijski zahtjev potrošača, ZID ZPK/15 je (u odnosu na ZZP i ZOO) specijalni propis, te njegove odredbe imaju prednost u primjeni na konkretni slučaj.

26.1. Naime, odredbom čl. 4. ZZP-a st. 2. propisano je da ako posebnim zakonima iz st. 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

26.2. Stoga se, na ocjenu poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu primjenjuju odredbe ZZP-a, a na materijalno pravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, primjenjuju se odredbe ZOO (u dijelu u kojem nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP). Pri tome je potrebno uzeti u obzir cilj odredbe o posljedicama utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe potrošačkog ugovora, a to je da se potrošaču vrati ono što je stečeno bez osnove i plate zatezne kamate.

27. Na temelju svega navedenog, proizlazi da Dodatak ugovoru ima svoje polazište u prisilnom propisu (ZID ZPK/15) koji propis je ocijenjen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, a u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., pa se odredbe Dodatka ugovora zaključenog među strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti ništetnima.

28. Ne može se prihvatiti shvaćanje drugostupanjskog suda iz pobijane presude (navedeno u točki 13.2. i 13.3. ove odluke). Naime, očito je da se provedena konverzija odnosila i na odredbu o promjeni kamatnih stopa, imajući na umu ciljeve ZID ZPK/15 i vrijeme kad je donesen - kada je u kolektivnom sporu ta odredba već bila pravomoćno utvrđena ništetnom i pred sudovima su bili u tijeku postupci radi povrata nepripadno isplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate. Potrošaču je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

29. Na temelju svega navedenog, a polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (specijalnog) propisa, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježja nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

29.1. Pri tome je u obračun konverzije uzeto u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzev plaćenih naknada i troškova) pa tako i razlike preplaćenih iznosa, utvrđenih i dosuđenih pobijanom presudom. Obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču ostavljeno na izbor sklapanje dodatka ugovoru. Stoga, kada je tužiteljica prihvatila ponudu i zaključila s tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu, a koji je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to isti izaziva pravne učinke.

29.2. U smislu svega navedenoga, proizlazi da primjena ZID ZPK/15 kao prisilnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom ugovora o kreditu, na način kako je određeno ZID ZPK/15. Ujedno je propisan i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se (ako nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita) koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu vraća potrošaču.

29.3. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržanu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF jer ga, s jedne strane, ta odredba ne obvezuje, a, s druge strane, isplate koje je na temelju nje učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom.

29.4. Na navedeni je način valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika. Stoga nije bilo niti osnove za prihvaćanje toga dijela tužbenog zahtjeva.

29.5. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Potrošač koji je sklopio dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja dodatka ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u vezi sa čl. 19.e ZID ZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta).“.

29.6. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da za nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora o kreditu, potrošač nije vezan, jer se smatra da tih nepoštenih odredbi nikada nije niti bilo te su zamijenjene odredbama dodatka ugovoru o kreditu, kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR i bez valutne klauzule u osnovnom ugovoru o CHF kreditu. Pri obračunu konverzije uzeto je u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita, osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama i izuzev plaćenih naknada i troškova, pa tako i preplaćene razlike utvrđene i dosuđene pobijanom presudom u iznosu 3.584,76 EUR/27.009,40 kn.

30. Na ovom mjestu sud nalazi ukazati da Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22 i 59/23), a i njegov prethodnik („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

30.1. Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske.

30.2. Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili Euro, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, Kuni.

30.3. Potrošač ima i pravo da ako je proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje.

30.4. Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate, a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržištu ne nudi niti se ikada nudio.

30.5. Stoga, s obzirom da su se na tržištu nudili i krediti s valutnom klauzulom u Euru, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta - u ovom slučaju financijskih usluga.

31. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev prihvaćen pobijanom presudom nije osnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu 3.584,76 EUR / 27.009,40 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, kao i u dijelu isplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.250,24 EUR/24.488,96 kn tekuće od 1. listopada 2015. do 10. kolovoza 2020., jer je prihvaćenjem tog dijela zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Međutim, ZID ZPK/15 ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO, u vezi sa čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odredbom čl. 19.c st. 4. i 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije tim specijalnim propisom nije ništa određeno. Dakle, nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO koje tužitelj potražuje. Pri tome nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju sukcesivno izvršila uplate pojedinačno navedenih iznosa.

33. Dakle, s obzirom na to da specijalnim propisom nije ništa određeno o preostalom spornom pitanju, a ZZP upućuje na primjenu ZOO, primjenjuje se taj opći propis. O primjeni općeg propisa ako posebnim propisom nije što drugo određeno svoje je shvaćanje iznio ovaj sud u nizu odluka (primjerice Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.) te izrazio i kroz pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-270/17 od 18. prosinca 2017.

34. Stoga, s obzirom na u reviziji dopušteno pravno pitanje, navodi se, da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, ostala je obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO.

35. Navedeno je u bitnome u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

36. Tim pravnim shvaćanjem je praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.

37. U predmetnom postupku je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je na ukupan iznos preplate s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana izvršene konverzije (30. rujna 2015.) vještak obračunao zatezne kamate na temelju odredbe čl. 1115. ZOO u apsolutnom iznosu od 24.488,96 kn.

38. S obzirom da su tužiteljici pobijanom presudom dosuđene zatražene zatezne kamate obračunate u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO u apsolutnom iznosu od 24.488,96 kn/3.250,24 EUR, koji iznos tužiteljici pripada zajedno sa daljnjom procesnom kamatom (čl. 31. ZOO) od dana podnošenja takvog zahtjeva sudu (11. kolovoza 2020.) do isplate, to je u tom dijelu pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

39. Odluke o troškovima postupka temelje se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Polazeći od činjenice da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, revizijski sud je, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Cindrić i Bešlić, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocijenio da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, iako je tužiteljica u cijelosti izgubila u parnici u odnosu na glavno potraživanje, a uspjela je samo u odnosu na sporedno potraživanje (uglavničene kamate), primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima.

39.1. Navedeno stoga što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena pred drugostupanjskim sudovima. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

40. Tuženiku je, ipak imajući na umu da je isti djelomično uspio u revizijskom postupku, valjalo priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije, kao i trošak sastava revizije (prema vrijednosti predmeta spora od 6.835,00 EUR) po Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., 107/25) u iznosima od po 150 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25% iznosi ukupno 750,00 EUR. Uz navedeno tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu 114,80 EUR prema Tbr. 3/2 Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/03), pa trošak revizijskog postupka tuženika čini iznos 864,80 EUR, a 52,44% tog iznosa čini iznos 453,50 EUR troška revizijskog postupka (točka IV. izreke).

41. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

42. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

Zagreb, 25. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud