Poslovni broj: Usž-4257/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Filip Tonković, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, radi odluke o troškovima spora u predmetu šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-828/2025-4 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-828/2025-4 od 17. travnja 2025

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak spora u iznosu od 1.000,00 (slovima: tisuću) eura u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda nalaženo je tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od zaprimanja prvostupanjske presude, odluči o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/i-363-02/24-008/3424, URBROJ: 251-10-32-1/006/24-5 MK od 2. prosinca 2024. godine.

1.1. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda, koja je ispravljena sudskim rješenjem, poslovni broj: Us I-828/2025-8 od 16. svibnja 2025., naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove spora u iznosu od 2.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv točke II. izreke presude prvostupanjskog upravnog suda tuženik je podnio žalbu u kojoj, u bitnom, drži da je tužiteljici trebalo kao opravdan i nužan trošak priznati samo trošak sastavljanja tužbe, ali ne i trošak sastavljana podneska od 16. travnja 2025., u kojem je tužiteljica navela da tuženik nije na vrijeme odgovorio na tužbu. Trošak tog podneska nije bio potreban za odluku u ovoj stvari niti je pridonio rješavanju jer je sud, odluku kojom se tuženiku nalaže donošenje odluke o žalbi tužiteljice, mogao donijeti na temelju podnesene tužbe i okolnosti da tuženik nije u instruktivnom roku od 30 dana odgovorio na tužbu. Kako se ne radi o opravdanom, a niti o razumnom trošku imajući u vidu vrstu upravnog spora (šutnja uprave), to predlaže da se žalba usvoji i stvar riješi sukladno iznesenim žalbenim navodima.

3. Tužiteljica, u odgovoru na žalbu, navodi da se radi o opravdanom trošku jer je sporni podnesak bio nužan i podnesen radi zaštite njezinih interesa. Tužiteljica je spor pokrenula radi šutnje uprave, pa daljnje čekanje, obzirom da su se ispunile pretpostavke da se tuženiku naloži postupanje, ne može biti na štetu tužiteljice.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je upravni spor okončan u korist tužiteljice, slijedom čega su joj, kao opravdanim izdacima učinjenima tijekom spora, priznati trošak sastavljana tužbe i podneska od 16. travnja 2025. godine. Tim podneskom tužiteljica se očitovala da tuženik, do dana sastavljanja tog podneska, nije odgovorio na tužbu zbog čega se predlaže prvostupanjskom sudu da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno naloži tuženiku da odluči o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 2. prosinca 2024., uz naknadu zatraženog troška spora koji se odnosi na trošak sastava tužbe i predmetnog podneska.

7. Sukladno odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a, troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

7.1. Dakle, da bi se podnesak, kao procesna radnja, u okolnostima svakog pojedinog slučaja ocijenio nužnim (kako bi se ostvarilo pravo na naknadu troška njegova sastava), stranka mora navodima tog podneska supstancijalno doprinijeti rješavanju predmeta.

8. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, ovaj Sud nalazi osnovanima žalbene prigovore tuženika da podnesak tužiteljice od 16. travnja 2025., kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari niti je pridonio njezinom rješavanju, zbog čega se ne radi o opravdanom trošku spora u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ovo osobito imajući u vidu članak 48. ZUS-a, koji propisuje obvezu dostave tužbe na odgovor tuženiku i zainteresiranim osobama, a iz kojeg proizlazi da odgovor na tužbu tuženika ili njegov izostanak ne iziskuje od tužitelja daljnje procesne radnje o kojima može ovisiti daljnji tijek upravnog spora ili odlučivanje o meritumu stvari, a niti tužitelj ima pravo odgovora na odgovor na tužbu u smislu citirane procesne odredbe, što pak posljedično ukazuje na neopravdanost troška sastava takvog podneska.

8.1. To tim više što bi u okolnostima konkretnog slučaja, o tužbenom zahtjevu bilo odlučeno i da tužiteljica nije dostavila taj podnesak, temeljem odredbe članka 117. stavka 3. ZUS-a, prema kojoj će sud tuženiku narediti donošenje odluke i za to mu odrediti primjereni rok, ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, a sud ne može sam riješiti stvar ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

9. Kraj takvog stanja stvari, a sukladno članku 144. ZUS-a, valjalo je tužiteljici dosuditi trošak tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška predmetnog podneska valjalo odbiti.

10. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 2. i članka 148. stavka 4.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić