REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-874/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marko Samaržija & Iva Hrkać Samaržija u Zagrebu, protiv tuženika NF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, te u pravnoj stvari prvoprotutužitelja NF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugoprotutužiteljice CF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv protutuženika MF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marko Samaržija & Iva Hrkać Samaržija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, odlučujući o tužiteljevoj- protutuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3143/23-2 od 21. studenog 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9031/21-93 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3143/23-2 od 21. studenog 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9031/21-93 od 31. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja razvrgnuta je suvlasnička zajednica između tužitelja-protutuženika i tuženika-prvoprotutužitelja civilnom diobom te je naloženo tuženima nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (točka I. izreke podtočka 1. i 2.) dok je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka darovnog ugovora (točka II. izreke pod točka 1.) te zahtjev tužene da joj tužitelj MF naknadi troškove parničnog postupka (točka II. podtočka 3.) te zahtjev za brisanjem suvlasništva tužitelja na nekretnini (točka II. podtočka 2.).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda, odbijen je tužbeni zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice (točka I. podtočka 1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška (točka I. podtočka 2. izreke), utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o darovanju (točka I. podtočka 3. izreke), naloženo je protutuženiku nadoknaditi protutužiteljima trošak parničnog postupka (točka I. podtočka 4. izreke) te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.307,31 eur (točka II. izreke).
3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-2082/24-2 od 28. svibnja 2025. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3143/23-2 od 21. studenog 2023. zbog pravnog pitanja:
"Je li opravdano da drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a formira drugačiji zaključak o (ne)postojanju neke bitne činjenice od prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a?".
4. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na dopušteno pravno pitanje.
5. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske, u povodu revizije, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija dopuštena.
6. Prvotuženik-prvoprotutužitelj i drugoprotutužiteljica (dalje: tuženici) u odgovoru na reviziju ističu da sud drugog stupnja nije primijenio odredbu čl. 221.a ZPP prilikom preinake prvostupanjske presude te da tužitelj nije bio u posjedu predmetne nekretnine u vrijeme darovanja 1987. godine. Traži trošak odgovora na reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. Predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju bez prave predaje i razvrgnuće suvlasničke zajednice.
9. Sud prvog stupnja je u točki 38. obrazloženja izrazio stajalište da tužitelj - protutuženik (dalje: tužitelj) nije napustio ili izgubio suposjed predmetne nekretnine samo zato što je od sklapanja braka 1977. živio u drugoj nekretnini (tužitelj je do 1977. živio u predmetnoj nekretnini zajedno sa roditeljima).
10. Sud prvog stupnja nije dao ocjenu provedenih dokaza na temelju kojih bi proizlazilo da je tužitelj bio suposjednik predmetne nekretnine, pa da zbog suposjeda predmeta darovanja, posebna predaja darovanog dijela nekretnine nije bila niti potrebna. Naime, sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa , da je otklonjiv nedostatak forme darovnog ugovora bez prave predaje, u slučaju upisa prava vlasništva u zemljišne knjige i propustio utvrditi postojanje tužiteljevog suposjeda iste. Sud prvog stupnja poziva se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se odnosi na darovanja izvršena prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 1978. godine, a koji je stupio na snagu 1. listopada 1978. („Narodne novine“, 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 107/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).
11. Odredbom čl. 70. st. 1. ZOO propisano je da ugovor koji nije sklopljen u pisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo, dok je odredbom čl. 103. st. 1. ZOO propisano, između ostalog, da je ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništav.
12. Sud drugog stupnja je svoju odluku utemeljio na pravilima o teretu dokazivanja (točka 13. drugostupanjske odluke) jer je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi mu bila izvršena prava predaja darovane stvari.
13. Prema tome, sud drugog stupnja preocjenio je provedene dokaze, jer sud prvog stupnja ovu odlučnu činjenicu o postojanju prave predaje posjeda darovane nekretnine, nije zbog pogrešnog pravnog pristupa niti utvrđivao.
14. S obzirom da je sud drugog stupnja sam preocjenjivao dokaze, prilikom odlučivanja primijenio je odredbu čl. 373.a ZPP, iako se na nju izričito nije pozvao (pogrešno je naveo da je primijenio odredbu čl. 373. točka 2. ZPP).
15. Odredbom čl. 221.a ZPP propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Prema odredbi čl. 373.a drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda, u slučaju nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Takvo stajalište zauzeto je već u nizu odluka revizijskog suda (Revr-1076/15, Rev-772/25, Rev-349/24 itd.)
17. Zbog navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Drugostupanjski sud, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP ne može o nepostojanju neke bitne činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).
18. S obzirom da je sud drugog stupnja pobijanu odluku donio na temelju odredbe čl. 373.a uz primjenu odredbe čl. 221.a ZPP, a što je u suprotnosti sa stajalištem revizijskog suda o mogućnosti takvog postupanja, te da sud prvog stupnja nije utvrdio je li izvršena primopredaja darovanog dijela nekretnine, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. točka 7. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
19. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku, jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
20. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug