Poslovni broj: Usž-1190/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Umaga-Umago, Umag, Giuseppea Garibaldija 6, OIB: 84097228497, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1303/2023- 11 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1303/2023-11 od 14. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-02/23-01/30, URBROJ: 2163-18-09/1-23-03 od 3. svibnja 2023.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika djelomično je usvojena žalba tužitelja i poništeno je rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/21-01/373, URBROJ: 2163-9-06/04-23-36 od 8. veljače 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

1.2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za nekretninu stambenog prostora na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naselju Seget-Seghetto, [adresa], utvrđena visina komunalne naknade po m2 korisne netto površine u iznosu od 3,36 kn, obračunske površine od 299,45 m2 te godišnji iznos komunalne naknade u visini od 1.006,16 kn / 133,54 eura. Točkom 2. je određeno da se komunalna naknada plaća polugodišnje i to za prvo polugodište do 31. ožujka tekuće godine u iznosu od 503,08 kn / 66,77 eura, a za drugo polugodište do 30. rujna tekuće godine u iznosu od 503,08 kn / 66,77 eura. Obveza komunalne naknade po tom rješenju teče od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u kojoj u bitnom, citirajući odredbu članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, navodi da radnje komunalnih djelatnosti obuhvaćaju postojanje prilaznih puteva do izgrađenih kuća, vodova struje i vode, a ne da su isti udaljeni cca 300 m od kuća. Tvrdi da zainteresirana osoba komunalni sustav ne vrši i ne pruža nikakve usluge za ono što ne postoji. Navodi da je svojim novčanim sredstvima platio izgradnju puta koji prolazi blizu sela u duljini od 500m asfalta, dio puta Umag-Novigrad i dva prilazna puta u selu, a slijedom čega smatra da bi bilo korektno od zainteresirane osobe izvršiti svoju dužnost u realizaciji pristupnog puta u dužini od 160m i izgraditi potrebnu infrastrukturu. Ukazuje na to da do pisanja žalbe nije provedena infrastruktura u istočnom dijelu sela, niti je dovedena niskonaponska električna mreža s ormarićima i brojilima, niti voda s vodomjerom niti je izgrađen put po urbanističkom planu niti rasvjeta prilaznog puta. Tvrdi da se tuženik i zainteresirana osoba nisu niti trudili ishoditi pravo služnosti na zemljištu gdje bi trebao biti izgrađen prilazni put i ostalo što bi bilo u skladu s odredbom članka 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu i što se moralo izgraditi na području gdje se nekretnina nalazi. Obzirom da je zainteresirana osoba u jednom dijelu sela uredila prilazne puteve, kolnike, pješačke kolnike, rasvjetu, ormariće struje, vode, kanalizaciju, prometne znakove i dr., smatra da nema osnove potraživati naplatu komunalne naknade dok se ne izvrše svi ti radovi na području čitavog urbanističkog plana sela Rožac. Mišljenja je da je potrebno provesti vještačenje radi utvrđivanja realnog stanja o izgrađenosti komunalne infrastrukture u selu Rožac. Predlaže poništiti rješenje tuženika do izgrađenosti svega iznesenog.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj žalbu temelji na nepostojanju komunalne infrastrukture, a koji razlozi su već odbijeni i utvrđeni neosnovanima u tijeku postupka. Tvrdi da je u tijeku postupka već proveden dokazni postupak postojanja komunalne infrastrukture na području naselja Rožac u kojem se nalazi kuća tužitelja te je utvrđeno kumulativno postojanje uvjeta za naplatu komunalne naknade sukladno članku 92. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naglašava da je bitno da se komunalne djelatnosti iz navedene odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu obavljaju na području na kojem se nalazi nekretnina, odnosno da nisu izravno vezane za nekretninu, a slijedom čega su navodi tužitelja neosnovani. Predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud iznio detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju materijalnopravnih odredbi relevantnih za donošenje zakonite odluke u ovoj stvari.

7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, u ponovljenom postupku, osporenim rješenjem tuženika, povodom žalbe tužitelja, poništeno prvostupanjsko rješenje od 8. veljače 2023. Ovo iz razloga jer je navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju obveza plaćanja komunalne naknade utvrđena za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., bez otklanjanja nedostatka iz prethodnog postupka na kojeg je ukazano presudom Upravnog suda u Rijeci (Us I -985/2021), odnosno bez dostavljanja dokaza iz kojeg bi proizlazilo da je nekretnina tužitelja i prije obavljanja očevida 26. svibnja 2022. bila dovršena u mjeri za koju se može zakonito utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade. Žalbene navode tužitelja kojim je osporavao postojanje pristupne ceste, koja čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, smatrajući da je završenost iste uvjet za naplatu komunalne naknade, tuženik je otklonio kao neosnovane.

8. Odredbom članka 92. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

9. Pobijajući navedeno rješenje tuženika, tužitelj ne osporava da je na području naselja Rožac, u kojem se nalazi njegova nekretnina, izgrađena komunalna infrastruktura (asfaltirani kolnik, kanalizacija i vodovod, javna rasvjeta, niskonaponska strujna mreža te da je uređeno okretište s postavljenim prometnim znakovima). Tužitelj, naime, smatra da nije bilo mjesta utvrđivanju predmetne obveze plaćanja komunalne naknade, obzirom da na mikrolokaciji njegove nekretnine komunalna infrastruktura nije izgrađena, niti je ista, po mišljenju tužitelja, opremljena u onoj mjeri koja bi ga obvezivala na plaćanje komunalne naknade za usluge koje mu u stvarnosti nisu pružene niti dostupne.

10. Međutim, razmatrajući prethodno utvrđeno činjenično stanje u kontekstu žalbenih navoda, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem tuženika i prvostupanjskog suda koji su tumačeći prethodno citiranu odredbu ZKG-a, pojasnili da Zakon, u suštini, ne zahtijeva da infrastruktura bude dovedena do svake pojedine nekretnine, već je mjerodavno njezino postojanje na širem području naselja u kojem se nekretnina nalazi. Naime, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je dovoljno da se komunalne djelatnosti pružaju na području na kojem se nekretnina nalazi, a što u konkretnom predmetu nije sporno i da se obveza plaćanja komunalne naknade određuje za nekretnine koje se nalaze na području na kojem se obavljaju navedene komunalne djelatnosti, odnosno, suprotno žalbenim navodima, komunalne djelatnosti ne moraju biti izravno povezane, tj. dovedene do svake nekretnine na tom području.

11. Stoga kraj činjenice da iz spisu predmeta priležeće potvrde Upravnog odjela za upravljanje imovinom, izgradnjom i održavanjem grada Umaga-Umago o statusu pristupne ceste na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je riječ o postojećoj pristupnoj cesti koja je sastavni dio jedinice lokalne samouprave i koja čini javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Umaga-Umago, to činjenica što je tužitelj sudjelovao u financiranju dijela navedenog puta nije od utjecaja na obvezu plaćanja komunalne naknade.

12. Osim navedenog, napominje se da je tužitelj na raspravi pred prvostupanjskim sudom održanoj 17. prosinca 2024. izričito potvrdio postojanje priključaka električne energije i vode na svojoj nekretnini, iako ih je karakterizirao kao „privremene“. Međutim takva subjektivna kvalifikacija nije od utjecaja na ispunjenje kumulativnih uvjeta iz članka 92. stavka 2. ZKG-a, obzirom na nesporno utvrđenje da je nekretnina tužitelja opremljena propisanom minimalnom infrastrukturom sukladno mjesnim prilikama, tj. da tužitelj koristi komunalnu infrastrukturu jedinice lokalne samouprave. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno postojanje zakonske osnove za utvrđivanje tužitelja obveznikom plaćanja komunalne naknade, jer je za nastanak obveze mjerodavna stvarna opremljenost područja na kojem se nekretnina nalazi, a ne subjektivno zadovoljstvo korisnika kvalitetom ili razinom izvedenih radova.

13. Zaključno, valja istaknuti da je temeljem odredbe članka 49. stavka 4. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga, je osnovano odbijen dokazni prijedlog provođenja vještačenja, jer provođenje istog, imajući u vidu materijalne dokaze koji prileže spisu upravnog predmeta, ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.

14. Budući da je u postupku utvrđeno da se nekretnina tužitelja nalazi na području koje je opremljeno propisanom minimalnom infrastrukturom te da je tuženik pravilno poništio prvostupanjsko rješenje samo radi preciznijeg utvrđivanja razdoblja obveze i obračunske površine, to i po ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi za poništenje rješenja tuženika.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić