REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU
10310 Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj P-372/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, OIB: 32284739479, Stalna služba u Ivanić- Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, kao sucu pojedincu u parničnom postupku I. tužiteljice-protutuženice JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja-protutuženika ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnici PD, odvjetnici u [adresa], protiv I. tuženika- protutužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Cvjetku Lupi, odvj. u Zagrebu i II. tuženice-protutužiteljice JDD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice I. i II. tužitelja PD, odvj. u [adresa] te I. tuženika-protutužitelja osobno uz punomoćnika Cvjetka Lupi, odvj. u Zagrebu, objavljene 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev I. tužiteljice-protutuženice JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja-protutuženika ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
''1. Utvrđuje se da je ugovor o zajmu od 14. listopada 2010. godine, sklopljen u Ivanić-Gradu, ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić Gradu dana 3. prosinca 2010. broj Ov-14448/2010, sklopljen između KD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s jedne strane, kao zajmodavca te JD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ĆD (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], s druge strane, kao zajmoprimaca, nepostojeći ugovor te isti ne postoji budući da nikada nije sklopljen te isti ne proizvodi pravne učinke.
2. Utvrđuje se da je ugovor o pozajmici od 29. kolovoza 2005. godine, ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić Gradu dana 29. kolovoza 2005. godine broj Ov-8231/05, sklopljen između JDD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tada ND, s jedne strane, kao zajmodavca, te JD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ĆD (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], s druge strane, kao zajmoprimaca, nepostojeći ugovor te isti ne postoji budući da nikada nije sklopljen te isti ne proizvodi pravne učinke.''
II. Usvaja se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev I. tužiteljice-protutuženice JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja-protutuženika ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:
''1. Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu od 14. listopada 2010. godine, sklopljen u Ivanić-Gradu, ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić Gradu dana 3. prosinca 2010. broj Ov-14448/2010, sklopljen između KD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s jedne strane, kao zajmodavca te JD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ĆD (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], s druge strane, kao zajmoprimaca, ništetan u cijelosti.
2. Utvrđuje se da je Ugovor o pozajmici od 29. kolovoza 2005. godine, ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić Gradu dana 29. kolovoza 2005. godine broj Ov-8231/05, sklopljen između JDD (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tada ND, s jedne strane, kao zajmodavca, te JD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ĆD (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], s druge strane, kao zajmoprimaca, ništetan u cijelosti.''
III. Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev I. tužitelja KD te se nalaže I. tužiteljici-protutuženoj JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju-protutuženom ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, isplatiti prvotuženiku-protutužitelju KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 54.301,61 EUR / 409.135,48 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do konačne isplate prema stopi zatezne kamate na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, počev od 31. ožujka 2011. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se I. tuženik-protutužitelj KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s preostalim zatraženim iznosom od presuđenog, tj. iznosom za isplatu od 5.698,39 EUR / 42.934,52 kn preko dosuđenog iznosa; kao neosnovanim.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
1.1. Tužitelji-protutuženici u tužbi navode da su oni te prvotuženi KD dana 14. listopada 2010. sklopili Ugovor o zajmu ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u Ivanić Gradu 3. prosinca 2010. u predmetu broj Ov14448/2010. Člankom 1. st.1. predmetnog Ugovora stranke su suglasno potvrdile da im je prvotuženi KD, dana 29. kolovoza 2005. pozajmio novčani iznos od 60.000,00 EUR-a, koji iznos su tužitelji primili na ruke. Člankom 1. st. 2. predmetnog Ugovora stanke su potvrdile da je dana 29. kolovoza 2005. sklopljen ugovor o pozajmici ovjeren po Javnom bilježniku Marijanu Miškoviću u predmetu broj Ov8231/05, sklopljen između tada ND kao zajmodavca, ovdje drugotužene, i tužitelja, kao zajmoprimaca, a temeljem kojeg je izvršena pozajmica od 60.000,00 EUR-a. Nadalje, čl. 3. predmetnog Ugovora, drugotužena, izjavila da iznos od 60.000,00 EUR ugovoren ugovorom o pozajmici od 29. kolovoza 2005., zajmoprimci moraju vratiti isključivo KD, sukladno Ugovoru od 14. listopada 2010. i Sporazuma od 30. rujna 2010. Nadalje se u tužbi navodi da je I. tuženi dana 29. siječnja 2013. podnio tužbu protiv JD i ČD, radi isplate, temeljem Ugovora o zajmu od 14. listopada 2010. Navedeni postupak se je vodio u Općinskom sudu u Bjelovaru broj predmeta P-1239/2019.
1.2. Napominje se da je raspravnim rješenjem od 13. srpnja 2023. spojen spomenuti postupak sa ovim postupkom; obzirom da sadržaj i činjenični osnov tamo postavljenog tužbenog zahtjeva je identičan sa činjeničnim osnovom protutužbenog zahtjeva. U navedenom predmetu proveden je dokaz saslušanjem stranaka dana 16. prosinca 2019., a dana 21. srpnja 2020. dokaz saslušanjem svjedoka. U svojim iskazima sve stranke u bitnome navode da je novčani iznos koji su zajmodavci, ovdje tuženi, predali zajmoprimcima, ovdje tužiteljima, bio u valuti EUR, dakle u stranoj valuti. U vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu na snazi je bio Zakon o deviznom poslovanju (dalje: ZDP) koji u čl. 15. propisuje da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Nadalje, prema čl. 2. st. 1. t. 4. ZDP-a propisano je da se u smislu tog zakona rezidentima smatraju, fizičke osobe s prebivalištem u [adresa]. Na temelju odredbe čl. 17. st.1. ZDP-a kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a odabrani kredit se može otplaćivati u stranoj valuti, dok je st. 2. propisano da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.
1.3. Prema tome, tvrde tužitelji da iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj, u vrijeme kada su sklapani predmetni Ugovori o zajmu, nije mogla pozajmljivati strana valuta, u ovom slučaju EUR pa su predmetni Ugovor o zajmu od 14. listopada 2010. i Ugovor o pozajmici od 29. kolovoza 2009. protivni prisilnim propisima, time ništetni temeljem odredbe čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima.
2.1. U odgovoru na tužbu I. tuženik KD navodi da se u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom te ga predlaže odbiti. Navodi da prema Zakonu o deviznom poslovanju na koji se tužitelji pozivaju u tužbi je potpuno razvidno da Ugovor o zajmu od 14.10.2010.g. nije ništetan, budući temeljem predmetnog zakona isključivo plaćanje, naplata a kasnije nakon izmjena predmetnog zakona i prijenosi deviznih sredstava u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata nisu dopušteni. Kako iz predmetnog Ugovora o zajmu proizlazi da prigodom sklapanja istog nije izvršeno bilo kakvo plaćanje, naplata niti prijenos deviznih sredstava u stranim sredstvima plaćanja između rezidenata u RH, tada takav Ugovor o zajmu ne može biti ništetan. Nadalje navodi da je razvidno iz predmetnog Ugovora o zajmu da su ovdje tužiteljica i tužitelj potpisom predmetnog Ugovora o zajmu potvrdili i priznali da im je dana 29.08.2005.g. ovdje prvotuženik pozajmio novčani iznos od 60.000,00 EURA, odnosno izričito su priznali da su tog dana na ruke primili taj novčani iznos, da je u svezi navedenog pravnog posla 29.08.2005.g. između ovdje drugotužene kao zajmodavca i ovdje tužiteljice i tužitelja zaključen Ugovor o pozajmici od dana 29.08.2005.g., temeljem kojeg je izvršena pozajmica navedena u čl. 1. Ugovora o zajmu, ovdje drugotužena je izričito izjavila da potpisom predmetnog Ugovora o zajmu nema nikakvih potraživanja prema ovdje tužiteljima-zajmoprimcima po osnovi Ugovora od 29.08.2005.g., budući su ovdje tužitelji-zajmoprimci iznos od 60.000,00 EURA (ali u kunskoj protuvrijednosti-kako to proizlazi iz čl. 2. predmetnog Ugovora o zajmu) dužni vratiti isključivo ovdje prvotuženiku, u skladu sa predmetnim Ugovorom o zajmu i Sporazumom koji prileži ovom spisu. Iz navedenog proizlazi da je sklapanjem predmetnog Ugovora o zajmu konvalidirao (naknadno osnažen) Ugovor o pozajmici od 29.08.2005.g., te su ovdje tužiteljica i tužitelj potpisom predmetnog Ugovora o zajmu dopustili konvalidaciju (naknadno osnaženje) Ugovora o pozajmici od 29.08.2005.g., pa ni taj Ugovor nije ništetan.
2.2. U podnesku zaprimljenom 31. svibnja 2022. I. tuženik navodi da u označenoj pravnoj stvari tužiteljica-protutužena i tužitelj-protutuženi u tužbi tvrde da su Ugovor o zajmu od 14.10.2010.g. i Ugovor o pozajmici od 29.08.2005.g. ništetni, čije bi usvajanje sukladno zakonu imalo za pravnu posljedicu i obvezu I.tužiteljice- protutužene i II. tužitelja-protutuženog solidarnog vraćanja novčanog iznosa koji su isti primili temeljem tih pravnih poslova (pravnog posla), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana primitka pozajmljenog iznosa. Uz tužbu je dostavljena u privitku tužba radi vraćanja zajma od 29.01.2013., podnesena Općinskom sudu u Bjelovaru gdje se vodi parnica, temeljem koje iz činjenične i pravne osnove koja predstavlja zahtjev za povrat zajma prvotuženik-protutužitelj od tužiteljiceprotutužene i tužitelja-protutuženog potražuje povrat zajma sa pripadajućom zateznom kamatom. Opreza radi, ukoliko sud ipak utvrdi da su predmetni pravni poslovi (pravni posao) bili ništetni, tada prvotuženik-protutužitelj prema tužiteljiciprotutuženoj i tužitelju- protutuženom temeljem činjenične i pravne osnove obveze vraćanja svake strane svega što je primila temeljem ništetnih pravnih poslova (pravnog posla), polazeći ujedno i od načela efikasnosti i ekonomičnosti postupka, a uzimajući u obzir činjenicu da temeljem Ugovora o zajmu od 14.10.2010.g. nije izvršeno predmetno pozajmljivanje, već je isto izvršeno temeljem Ugovora o pozajmici od 29.08.2005.g., pa su tužiteljica-protutužena i tužitelj-protutuženi, uslijed ništetnost, u obvezi solidarno vratiti novčani iznos koji su isti primili temeljem ništetnog Ugovora o pozajmici od 29.08.2005.g. te stoga podnosi protutužbu. Podneskom od 1. ožujka 2023., I. tuženik- protutužitelj precizira protutužbu.
3.1. U toku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je sporazum od 30.09.2012. (list 7 spisa), ugovor o zajmu od 14.10.2010. (list 8-9 spisa), ugovor o pozajmici od 29.8.2005. (list 10-11 spisa), zapisnik iz spisa P-1239/19-2 od 16. prosinca 2019. OS u Bjelovaru, od 21. srpnja 2020. (list 12-27 spisa), ugovor o pozajmici od 27.2.2003. (list 45-46 spisa), izvadak iz matice rođenih za II. tužiteljicu (list 47-48 spisa), priloženi spis P-177/2022, ovog suda i spis P-1239/19, Općinskog suda u Bjelovaru koji je spojen ovom spisu kao anamnetik I i II, ispitani svjedoci SD i DD i saslušane su stranke.
3.2. Raspravnim rješenjem od 13. srpnja 2023. protupravno je određeno spajanje parničnog postupka koji se vodio kod ovog suda pod brojem P-375/2021 s parničnim postupkom koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem P- 1239/2019 i odlučeno je da će se jedinstveni postupak provesti kod ovog suda pod brojem P375/2021.
3.3. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2534/2023-3 od17. srpnja 2024. ukinuta je prvostupanjska presuda upravo radi odluke suda kako je opisano u toč. 3.3. i predmet vraćen na ponovno suđenje.
4.1.Tijekom provođenja dokaznog postupka, I. tužiteljica JD i II. tužitelj ČD u tužbi navode i priznaju da su od I. tuženika KD **.**.2005. pozajmili iznos od 60.000,00 EUR, koji iznos su tužitelji primili na ruke i koji Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću sklopljen između II. tuženice ND kao zajmodavca i tužitelja kao zajmoprimaca, a temeljem čega je izvršena pozajmica od 60.000,00 EUR. Nadalje Ugovorom od 14. listopada 2010. i Sporazumom od 30. rujna 2010. utvrđeno je da tužitelji, tj. zajmoprimci iznos od 60.000,00 EUR moraju vratiti isključivo KD, a spomenuti Ugovor i Sporazum ovjereni su kod javnog bilježnika. Također iz tužbe proizlazi da je tuženik KD podnio protiv ovdje tužitelja tužbu radi isplate ovog iznosa dana 29. siječnja 2013. godine. Za razliku od navoda tužbe, u svojim iskazima, I. tužiteljica i II. tužitelj ostaju kod navoda da su doista pozajmili od ovdje tuženika određeni iznos eura, ali da su pozajmili 27.000,00 EUR, a ne 60.000,00 EUR kako je to upisano u Ugovorima i Sporazumu. No, iz njihovih iskaza, nedvojbeno, kao i iz tužbe i tužbenog zahtjeva proizlazi da su pozajmili određeni novčani iznos u eurima te da je ugovoreno da će dug vratiti I. tuženiku KD u eurima.
4.2. U odnosu na okolnost visine zajma tužitelji iskazuju kontradiktorno, ali između ostalog I. tuženica navodi da je KD vraćala dio duga u eurima i u kunama, koliko je imala. Navodi da su bili u teškim financijskim problemima i nisu bili kreditno sposobni. Pod dug je I. tuženiku nudila stan u [adresa] vrijednosti oko 60.000,00 EUR, iako je bila dužna samo 2.000,00 EUR i to samo zato jer se je bojala prijetnji od tuženika. Nadalje navodi da stan nije bio njezino vlasništvo i od II. tužitelja, već od trgovačkog društva, a nad kojim je bio otvoren stečaj te je "izgubljena benzinska" za koju je bila ova pozajmica od tuženika. II. tužitelj ČD također kontradiktorno tužbi navodi da je prvotno bilo dogovoreno pozajmljivanje 27.000,00 EUR. Odgovara da je potpisao Ugovor iz 2005. godine i 2010. godine, a Sporazum iz 2010. potpisala je samo majka. Osobno nije primio novac 2010. godine, a 2003. godine je bio prisutan kad im je I. tuženik pozajmio iznos od 27.000,00 EUR, tj. novac koji je bio vezan Ugovorom o štednji te je bilo dogovoreno da će vratiti 47.000,00 EUR kroz godinu dana. Vezano uz Ugovor i Sporazum iz 2010. godine na iznos od 60.000,00 EUR navodi da ne zna je li nešto vraćeno, ali je I. tuženiku nuđen pod dug stan od 75m2 u [adresa] te pojašnjava da je benzinska ''otišla u stečaj'', tužitelji su imali drugo trgovačko društvo preko kojeg su prodani stanovi, jednog je uzeo J pod dug, a jednog su nudili pod dug KD.
4.3. Analizom odgovora na tužbu, protutužbenog zahtjeva te iskaza I. tuženika- protutužitelja KD i II. tuženice-protutužiteljice ND potvrđuje se da su navodi identični kao i navodima, odnosno izvedenim dokazima u spisu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1239/2019. Slijedom navedenoga, tuženik- protutužitelj suglasno navodi kako je jednog dana vidio JD na susjedovom dvorištu koja je bila uznemirena, molila ga je da joj pozajmi novac jer je u financijskim problemima i pokazala mu je račune na iznos više od 400.000,00 kn koji su navodno njezinoj firmi dugovale treće osobe. Odlučio je pozajmiti joj novac koji je bio u Erste bank d.d. u Sesvetama na računu od njegove supruge II. tuženice-protutužiteljice ND te je tada bivša supruga podigla 46.000,00 EUR u banci i odmah predala iznos tužiteljima. Tužitelji su imali sa sobom već prije sastavljen i ovjeren Ugovor koji su predali tuženicima, čim su dobili novac. Nadalje tuženici tvrde da je kod njih ponovno došla JD kroz mjesec-dva, tj. najprije je došla kod susjeda SD pa kad on nije imao, tražila je od I. tužitelja i on joj je u svojoj kuhinji pozajmio još 10.000,00 EUR, a JD je ispisala potvrdu na iznos od 60.000,00 EUR, što su objedinili naknadno Ugovorom i ovjerili kod javnog bilježnika. Novac su se obvezali vratiti kroz mjesec-dva. Iz provedenog grafološkog vještačenja u spisu P-1239/2019 proizlazi da KD dolazi u obzir kao izvjesni, vjerojatni skriptor potpisa na potvrdama iz 2010. godine i to od 14.10., 25.8., 10.10., 28.6. i 27.3.
4.4. Uvidom u spomenute potvrde u navedenom spisu utvrđuje se kako su povrati, odnosno potvrde naznačene dijelom na eure, a dijelom na kune i to potvrda od 14.10.2010. vraćeno 1.000,00 EUR, 25.8.2010. vraćeno 10.000,00 kn, 10.10.2010. vraćeno 11.000,00 kn, 28.6.2010. vraćeno 7.300,00 kn, 27.3.2010. vraćeno 7.100,00 kn.
4.5. Nadalje je sud uvidom u spis ovog suda P-177/2022 (ranije P-656/2015) utvrdio kako je doista I. tužiteljica-protutuženica nudila KD pod dug stanove u [adresa], a koji su u vrijeme kada je nudila stan pod dug imali upisanu hipoteku u iznosu od oko 90.000,00 EUR (zapisnik od 3. svibnja 2016.) te je utvrđeno da spomenuti stanovi uopće nisu bili vlasništvo JD i ČD, već su bili u vlasništvu trgovačkog društva.
5.1. Na okolnosti tužbenih zahtjeva sud je saslušao stranke, izvršio uvid u priloženi spis ovog suda broj P-177/22 i spojio spis Općinskog sud u Bjelovaru broj P1239/2019.
5.2. Na okolnost tužbenog zahtjeva i alternativnog tužbenog zahtjeva sud je poklonio vjeru iskazima I. i II. tužitelja, kao i iskazima I. i II. tuženika te je nedvojbeno utvrđeno da su tužitelji tuženicima 2005. godine pozajmljivali iznose novca i to u eurima, dakle u stvarnoj valuti, a spomenuto je posredno posvjedočio i svjedok SD koji potvrđuje da je u vrijeme pozajmica JD bila u financijskim problemima te je i od njega pozajmila izvjestan iznos u eurima koji mu nije vratila, a poznato mu je da je išla pozajmljivati novac od njegovog susjeda KD. Navodi da se je u selu znalo da on i KD imaju novac jer je on prodao stan, a KD digao kredit ili prodao kuću te da je to znala i JD.
5.3. Na okolnost protutužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u grafološko vještačenje kojim je nesporno utvrđeno da je određeni iznos duga I. tužiteljica JD vraćala periodično i sukcesivno tuženiku KD, a što je on potvrdio potpisom potvrda o preuzimanju novca.
6.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odlučio da je alternativno postavljen tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, dok je prvotno postavljeni zahtjev samim time neosnovan, kao i da je u potpunosti osnovan protutužbeni zahtjev.
6.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe i protutužbe bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Pri tome je sud u cijelosti poklonio vjeru Ugovorima i Sporazumu kojega su stranke zaključile kod javnog bilježnika, a isto tako u potpunosti je poklonjena vjera grafološkom vještačenju. Iskazima stranaka sud je poklonio vjeru djelomično, odnosno nije im poklonio vjeru u dijelu u kojemu se govori o visini zajma i o povratu pozajmljenog novca.
7. Tijekom dokaznog postupka ovaj sud je nesporno utvrdio:
- JD i DD pozajmili su od KD i JDD određeni iznos novca i to temeljem Ugovora o zajmu ovjerenog kod javnog bilježnika u Ivanić-Gradu 3. prosinca 2010. u kojem je utvrđeno suglasno da su tužitelji pozajmili 29. kolovoza 2005. od I. tuženika 60.000,00 EUR koji im je predan na ruke te da se obvezuju vratiti KD pozajmljeni iznos najkasnije do 31. ožujka 2011. godine; dakle vratiti 60.000,00 EUR,
- među strankama je nesporno da je pozajmljen određeni iznos novca u stranoj valuti koji je trebao biti vraćen u stranoj valuti, tj. u eurima do 31. ožujka 2011.,
- nesporno je i to da tužitelji nisu vratili tuženicima, odnosno I. tuženiku sav dug, odnosno iznos koji I. tuženik od njih potražuje,
- nesporno je da su u Ugovoru iz 2005. godine bili upisani kao zajmodavci KD i ND, koji su se u međuvremenu razveli pa je nesporno i u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je zaključen Ugovor i Sporazum temeljem kojega su se zajmoprimci obvezali novac vratiti isključivo KD.
8. Sporne su sljedeće okolnosti:
- da li su Ugovori i Sporazum temeljem kojih su stranke ugovorile pozajmljivanje novca valjani, odnosno da li se radi o ništetnim odredbama Ugovora u smislu čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 – u daljnjem tekstu ZOO), a obzirom da je u to vrijeme bio na snazi Zakon o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10) koji ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba, odnosno primjenom odredbi čl. 17. st. 2. tog Zakona samo bankama je dopušteno rezidentima odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Prema odredbi čl. 15. st. 1. istog Zakona plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke;
- da li su tuženici dužni vratiti tužiteljima iznos od 60.000,00 EUR / 452.070,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 29. kolovoza 2005., a u skladu sa odredbom čl. 323 st. 1 ZOO temeljem kojeg postoje obveze vraćanja svake strane svega što je primila temeljem ništetnog pravnog posla, uzevši u obzir činjenicu da temeljem Ugovora o zajmu od 14.10.2010. nije izvršeno pozajmljivanje, već je to izvršeno temeljem Ugovora o pozajmici od 29.8.2005. godine.
9.1. Pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu i alternativnom tužbenom zahtjevu sud je našao nedvojbeno utvrđenim kako prvotno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi da su sporni ugovori i sporazum ''nepostojeći te da ne postoje budući da nikada nisu sklopljeni te da isti ne proizvode pravne učinke''; nije valjano postavljen tužbeni zahtjev, a u skladu sa postojećom sudskom praksom. Naime, ovako postavljen tužbeni zahtjev, odnosno njegova izreka predstavlja pravnu posljedicu ništetnog ugovora, odnosno pojedinih odredbi ugovora pa su stoga tužitelji odbijeni s ovako postavljenim tuženim zahtjevom tj. zahtjevom kojim se traži utvrđenje da su navedeni ugovor i sporazum „nepostojeći“.
9.2. Nasuprot tome, sud je našao u cijelosti utvrđenim da je osnovan alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je Ugovor o zajmu od 14. listopada 2010. ništetan, kao i Ugovor o pozajmici od 29.8.2005. ništetan, u skladu s tada važećim propisima u RH.
9.3. Naime, pri donošenju ove odluke sud je uzeo u obzir da su spomenuti Ugovori ništavi jer su protivni prisilnim propisima, tj. Zakonu o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ('Narodne novine', br. 91 a/93 i 36/98) kojim je plaćanje u devizama i svaki promet bio zabranjen. Naime, prema Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/2559/2016 od 27. veljače 2018. kada se radi o ugovorima o pozajmljivanju strane valute, valjani su samo oni ugovori čije je sklapanje propisom izričito dopušteno. U vrijeme pozajmljivanja strane valute 2005. i zaključenja Ugovora 2010. godine člankom 10. Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu ('Narodne novine' broj 61/92. i 79/92.) bilo je zabranjeno pozajmljivanje strane valute u tuzemstvu. S obzirom da je taj propis kogentne prirode, ugovor o zajmu strane valute sklopljen usprkos takvoj zabrani je ništav u smislu članka 322 ZOO-a.
9.4. Naime, temeljem čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi sa odredbama Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13) utvrđuje se nije bila propisana mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba, odnosno primjenom odredbi čl. 17. st. 2. tog Zakona samo bankama je dopušteno rezidentima odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Budući da pozajmljivanje deviza između domaćih fizičkih osoba nije bilo dopušteno zakonom 2005. godine, odnosno 2010. godine, utvrđuje se da se radi o ništetnim ugovorima. Stoga je sud u cijelosti usvojio alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika JD i ĆD; kao osnovanim.
10. U odnosu na protutužbeni zahtjev I. tuženika-protutužitelja KD, ponavlja se kako je utvrđeno da su Ugovori o zajmu koji su zaključeni sa tuženicima ništetni sukladno odredbi čl. 322. st. 1. tada važećeg ZOO. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je Ugovor o pozajmici 29.8.2005. godine koji je utvrđen ništavim, zaključila ND kao zajmodavac te JD i ČD kao zajmoprimac; da su se tuženici u međuvremenu razveli te je zaključen Ugovor o zajmu od 14. listopada 2010. godine između KD kao zajmodavca te JD i ČD kao zajmoprimca, a ND izričito izjavljuje da nema potraživanja, već da su zajmoprimci iznos od 60.000,00 EUR dužni vratiti isključivo KD, a što je utvrđeno i u Sporazumu od 30. rujna 2010., a u kojem JD potvrđuje da su ona i njezin sin ČD primili iznos od 60.000,00 EUR te kojim se obvezuju najkasnije do 31. ožujka 2011. isplatiti KD iznos od 60.000,00 EUR. Ujedno se utvrđuje da je Ugovor o zajmu ovjeren kod javnog bilježnika 3. prosinca 2010. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je I. tuženik KD, temeljem nesporno zaključenih Ugovora i Sporazuma aktivno legitimiran kao isključivi tužitelj podnijeti protutužbu.
11.1. Slijedom svega izloženog, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito navoda tužbe samih tužitelja, našao nesporno utvrđenim da su tužitelji-protutuženici pozajmili iznos od 60.000,00 EUR te su se u Ugovorima koje su ovjerili kod javnog bilježnika obvezali I. tuženiku-protutužitelju KD vratiti do 31. ožujka 2011. pozajmljeni iznos; također u eurima.
11.2. Obzirom na naprijed izloženo, tj. da je KD tražio povrat novca protutužbenim zahtjevom koji je identičan činjeničnom opisu tužbenog zahtjeva koji je podnesen 29. siječnja 2013. godine u Bjelovaru, iz čega se utvrđuje da neije nastupila zastra. Nadalje, utvrđeno je da se na ovaj pravni odnos ima primijeniti odredba iz čl. 323 ZOO. Naime, u slučaju ništetnosti ugovora, ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Slijedom izloženog, nedvojbeno se utvrđuje da su tužitelji-protutuženici primili novčani iznos, spomenuto potvrdili sa dva pravna akta ovjerena kod javnog bilježnika te su stoga dužni solidarno vratiti tuženiku- protutužitelju KD novac. Nadalje je sud provedenim grafološkim vještačenjem te na temelju iskaza I. tužiteljice-protutuženice JD našao nedvojbeno utvrđenim da je KD potpisao potvrde kojima mu je JD vraćala dio novca i to potvrde od: 14.10.2010. na iznos od 1.000,00 EUR, 25.8.2010. na iznos od 10.000,00 kn, 10.10.2010. na iznos od 11.000,00 kn, 28.6.2010. na iznos od 7.300,000 kn i 27.3.2010. na 7.100,00 kn. Slijedom izloženoga sud nalazi utvrđenim da je I. tuženiku-protutužitelju KD do zaključenja ove rasprave od strane tužitelja-protutuženika vraćen iznos od 5.698,39 EUR / 42.934,52 kn. Obzirom na izloženo naloženo je tužiteljima-protutuženicima, solidarno, vratiti I. tuženiku- protutužitelju KD preostali iznos, dakle sve ono što su primili na temelju ranije opisanih ništetnih ugovora, sve temeljem čl. 323 st. 1 ZOO.
11.3. Napominje se samo kako je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) temeljem kojega je utvrđeno da je euro službena valuta u RH od 1. siječnja 2023. pa stoga tužitelji-protutuženici, solidarno, dužni vratiti KD dosuđeni iznos u eurima, a koji su sada službena valuta RH.
12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 96/08 57/11, 148/ 11, 25/13 , 2 108/13, 89/14 i 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), a isti se sastoje poglavito od troškova zastupanja po stručnom punomoćniku-odvjetniku te su isti troškovi odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, postavljeni zahtjev za nadoknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br.142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje: OT), imajući na umu da vrijednost boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn (Tbr. 50. OT) i da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodatnu vrijednost (Tbr. 42. OT).
13. Slijedom navedenog utvrđuje se da su stranke uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima pa je stoga određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, tužitelji su uspjeli sa alternativnim tužbeni zahtjevom, a I. tuženik je većim dijelom uspio s protutužbenim zahtjevom te se stoga utvrđuje da je njihov uspjeh u parnici srazmjeran.
14. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Ivanić-Gradu 19. veljače 2026.
Sudac:
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).
1. Presuda nepravomoćna
2. Vidi upisnik P
3. DNA:
- I. tužitelju-protutuženiku po pun. PD, odvj. iz [adresa]
- II. tužiteljici-protutuženici po pun. PD, odvj. iz [adresa]
- I. tuženiku-protutužitelju po pun. Cvjetku Lupi, odvj. iz Zagreba
- II. tuženici-protutužiteljici JDD
4. Sredi spis
5. Kal. 15 dana
