Poslovni broj: Usž-182/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OĐ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Saši Vladiću, odvjetniku u Splitu, Meštrovićevo šetalište 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za građevinsku inspekciju, Split, Mike Tripala 6, radi odgode izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2303/2024 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2303/2024 od 13. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03- 12-24-11 od 19. kolovoza 2024., dok je rješenjem istog suda odbačena tužba u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024., odbijen je prijedlog tužitelja za prekid upravnog spora te određivanje odgodnog učinka tužbe, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 19. kolovoza 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024. kojim mu je kao investitoru naloženo ukloniti bespravno izgrađene građevine opisane tim rješenjem izgrađene izvan granica građevinskog područja na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome prigovara da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti postojanje javnog interesa u konkretnom slučaju. Smatra da nije bilo uvjeta za odbačaj tužbe osporenim rješenjem suda jer ističe da je podnio žalbu protiv rješenja tuženika o uklanjanju, o kojoj nije odlučeno, već je dostavljena prvostupanjskom sudu na odlučivanje i koji predmet se vodi pod poslovnim brojem: Us I-2277/2024. Navodi da je trebalo prekinuti predmetni upravni spor dok se pravomoćno ne okonča spor glede zakonitosti rješenja o uklanjanju. Osim toga, ističe da je naloženo uklanjanje jednostavne građevine za koju mu ni ne treba akt za gradnju jer se radi o građi autohtonim kamenom koja je izvedena na čestici tužitelja koja nije ni od kakvog javnog interesa. Smatra da bi mu izvršenjem rješenja o uklanjanju nastala nenadoknadiva šteta jer je 90% građevine rađeno ručno rađenim kamenom što je od neprocjenjive vrijednosti te kao takvo predstavlja kulturnu baštinu. S obzirom na sve navedeno, zaključuje da u konkretnom slučaju zaštita njegovog privatnog interesa nadilazi potrebu zaštite javnog interesa, odnosno da je trebalo primijeniti načelo razmjernosti između javnog i privatnog interesa, a što je sud propustio uč initi. Prigovara da sud pogrešno upućuje na odredbe drugih zakona budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje isključivo odredba članka 140. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže poništiti osporenu presudu i rješenje upravnog suda i predmet vratiti tuženiku na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište tuženika kako nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgode izvršenja rješenja o uklanjanju propisane odredbom članka 140. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
8. Odredbom članka 140. stavkom 1. ZUP-a je propisano da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
9. Kako iz smisla citirane zakonske odredbe proizlazi da se odgoda izvršenja rješenja na prijedlog stranke može odobriti ukoliko su kumulativno ispunjene pretpostavke propisane navedenom odredbom, a s obzirom da je jedna od navedenih pretpostavki i okolnost da odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu, za koju su tuženik i prvostupanjski sud pravilno ocijenili da nije ispunjena u konkretnom slučaju, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno odbijen prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju.
10. Naime, inspekcijski postupci o kakvom je riječ i u konkretnom slučaju, provode se po službenoj dužnosti upravo radi zaštite javnog interesa , a kako to proizlazi iz smisla odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) koji je lex specialis u odnosu na odredbe ZUP-a. Stoga i po ocjeni ovog Suda, nema osnove za određivanje odgode izvršenja rješenja o uklanjanju jer bi ista bila protivna javnom interesu, odnosno u konkretnoj situaciji nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za usvajanje predmetnog prijedloga tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o uklanjanju propisane citiranom odredbom članka 140. stavak 1. ZUP-a.
11. Slijedom navedenog, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke niti navodi tužitelja da bi mu naloženim uklanjanjem bespravne gradnje nastala nenadoknadiva šteta, kao i da je trebalo provesti test razmjernosti između zaštite privatnog interesa tužitelja te javnog interesa. S tim u vezi, ovaj Sud ističe da u konkretnom slučaju tužitelj niti nije vlasnik nekretnine na kojoj je izveo bespravnu gradnju čije uklanjanje mu je naloženo, već je predmetne građevine izgradio na dijelu zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i tek naknadno podnio zahtjev za kupnju navedenog zemljišta dana 15. travnja 2024., a kako to proizlazi iz spisa predmeta.
12. Osporenim rješenjem prvostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu kao nepravodobnu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika o uklanjanju. Osim toga, nije sporno da je protiv navedenog rješenja o uklanjanju u tijeku zaseban upravni spor u kojem je donesena prvostupanjska presuda, poslovni broj: Us I-2277/2024 od 13. listopada 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja o uklanjanju. Također, navedeni spor nije razlog za prekid ovog upravnog spora kakvog u vidu ima odredba članka 105. stavak 1. i 2. ZUS-a kako je pravilno obrazložio prvostupanjski sud. S obzirom da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio kao neosnovan, to je pravilno odbio njegov prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu odredbe članka 42. ZUS-a.
13. Kako tužitelj ni ostalim žalbenim navodima kojima u suštini osporava zakonitost rješenja o uklanjanju, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje njegove žalbe.
14. Budući da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
15. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
