Poslovni broj: Usž-30/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ST iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik u Varaždinu, Zagrebačka 89 , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IT iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Denis Mišić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 114, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3417/2024 od 15. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3417/2024 od 15. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom upravnog suda u točkama I. i II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/23-26/211, urbroj: 531-03-4-2-24-3 od 20. lipnja 2024. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkama III. i IV. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika usvojena je žalba zainteresirane osobe te je poništeno prvostupanjsko upravno rješenje o izvedenom stanu [adresa], Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostava Prelog, klasa: UP/I-361-02/13-02/3689, urbroj: 2109-09-3/04-23-23 od 20. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih jednostavnih zgrada (kuće za odmor i nadstrešnice) izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra u bitnom da je sud pogrešno ocijenio da građevine koje su predmet ozakonjenja nisu vidljive na DOF5/2011, odnosno da su vidljive u drugim dimenzijama u odnosu na trenutno stanje. Naime, ističe da iz ortofoto prikaza iz 2011. godine proizlazi da se na parceli nalaze konture objekta koje odgovaraju današnjim gabaritima, a djelomična nevidljivost posljedica je postojanja gustog raslinja. Osim toga, navodi da sud neosnovano zaključuje o nepostojanju građevine temeljem različitosti sjena i boje krova budući da su promjene u boji krova te refleksiji posljedica požara iz 2017. godine kao i kasnije sanacije i rekonstrukcije. Ističe da se navedeno može utvrditi uvidom u policijsku dokumentaciju, a što je prvostupanjski sud zanemario. Smatra da postojanje sjene na ortofoto snimku ne može biti jedini pokazatelj postojanja ili nepostojanja objekta, već se navedeno trebalo utvrditi uviđajem na licu mjesta, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio uz pogrešno obrazloženje da provođenje istog ne bi dalo korisne rezultate budući da se ne bi moglo utvrditi stanje iz 2011. godine. Međutim, smatra da su se provođenjem uviđaja na licu mjesta mogli utvrditi tragovi prethodne građevine, temelj, starost konstrukcije, istovjetnost dimenzija kao i kontinuitet gradnje. Ističe da sud svoje zaključke temelji isključivo na slobodnoj ocjeni i pretpostavkama bez stručnog uvida i provedenih mjerenja, te zanemaruje 2017. godinu kada se dogodio požar što je dovelo do nužnih promjena u izgledu nadstrešnice koja je rekonstruirana isključivo radi sanacije štete. Stoga zaključuje da se rekonstrukcija predmetnog objekta ne može smatrati novom gradnjom kako je navedeno u obrazloženju osporene presude, već vraćanjem u prvotno stanje. Predlaže usvojiti žalbu, u cijelosti poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda, otkloniti nedostatke i sam riješiti upravnu stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 625,00 €.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je odbijen zahtjev tužitelja za ozakonjenje predmetnih jednostavnih zgrada izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba članka 2. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon).

8. Odredbom članka 2. stavkom 1. Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog sniman ja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

9. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je tužitelj podnio nepotpun zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetne zgrade dana 28. lipnja 2013. Naknadno je dostavio geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada te iskaz njihovih površina i obračunske veličine, oboje izrađeno od trgovačkog društva „GiP Šarić“ d.o.o. iz studenog 2022. Iz spisu priležeće snimke DOF5/2011 vidljiv je objekt s dvostrešnim krovom boje cigle koji projicira sjevernopadajuću crnu sjenu, dok je na južnom dijelu pozicije nadstrešnice vidljiv objekt s krovištem boje cigle koji ima određenu visinu koja projicira sjevernopadajuću sjenu te je vidljivo da se između navedenog objekta i vidljive kuće nalazi drvo koje projicira sjenu. Nadalje, iz snimke DOF5/2017/2018 na poziciji navedene zgrade vidljiva je pravokutna bijela površina koja ne projicira nikakvu sjenu, dok su na snimkama DOF5 iz 2019/2020 i 2021/2022 jasno vidljive zgrade u obliku i dimenzijama koje su predmet ozakonjenja, a na mjestu položaja stabla sa snimke DOF5/2011 vidljiva je pozicija nadstrešnice.

10. Kako iz navedenih činjenica utvrđenih uvidom u službene digitalne ortofoto snimke Državne geodetske uprave, počevši od mjerodavnog trenutka 21. lipnja 2011. pa do razdoblja 2021./2022. proizlazi da se u mjerodavnom trenutku 21. lipnja 2011. na snimci nalaze objekti koji položajno i veličinom ne odgovaraju objektima koji se nalaze na snimci iz razdoblja 2021./2022. i koji su predmet ozakonjenja sukladno fotografijama priloženim iskazu površina i obračunske veličine nezakonito izgrađenih zgrada iz studenog 2022., to su i po ocjeni ovog Suda, tuženik i prvostupanjski sud pravilno zaključili kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradama kakve ima u vidu citirana odredba članka 2. stavak 1. Zakona. To stoga jer su u konkretnom slučaju predmet ozakonjenja zgrade koje su nesporno izgrađene nakon 21. lipnja 2011. budući da i tužitelj svojim navodima potvrđuje da je zgrada izgorjela u požaru 2017. godine, a što nesporno proizlazi i iz fotografija predmetnog zgarišta objavljenih na službenim internetskim stranicama portala eMeđimurje.hr čiju autentičnost tužitelj niti ne osporava. Osim toga, prvostupanjski sud pravilno obrazlaže kako iz priloženih fotografija zgarišta proizlazi da nadstrešnica koja je predmet ozakonjenja ne odgovara veličinom i funkcionalnim rasporedom nadstrešnici vidljivoj na fotografijama zgarišta.

11. Prigovor tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji predmetnih jednostavnih zgrada radi sanacije štete od požara nije osnovan jer iz priloženog geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada te iskaza njihovih površina i obračunske veličine, oboje izrađeno od trgovačkog društva „GiP Šarić“ d.o.o. iz studenog 2022. ne proizlazi da se radi o zahtjevu za ozakonjenje rekonstrukcije zgrade, već se radi o zahtjevu za ozakonjenje zgrada izgrađenih prije 21. lipnja 2011., a što ovdje nesporno nije slučaj.

12. U odnosu na prigovor tužitelja da je sud odbio njegov dokazni prijedlog provođenja očevida na licu mjesta, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) prema kojoj sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Budući da u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda, provođenje očevida na licu mjesta nije svrsishodno, to je prvostupanjski sud pravilno odbio provesti predloženi dokaz. Naime, u situaciji kad i sam tužitelj ne osporava da zgrada vidljivih na snimci DOF5/2011 više nema jer su stradale u požaru 2017. godine, a kako iz svih ostalih provedenih dokaza koji se nalaze u spisu predmeta proizlazi da su predmet ozakonjenja zgrade koje su izgrađene nakon 21. lipnja 2011. i kao takve nisu podobne za ozakonjenje, to rezultat očevida ne bi doveo do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

13. U tom kontekstu, upućuje se i na odredbu članka 53. stavak 1. ZUS -a prema kojoj sud prema vlastitom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka prosuđuje koje će činjenice uzeti za dokazane. Kako iz svih spisu priloženih fotografija nedvojbeno proizlazi da su predmet ozakonjenja zgrade različite u odnosu na one stradale u požaru 2017., to je prvostupanjski sud temeljem slobodne ocjene navedenih fotografija, pravilno zaključio da se radi o zgradama izgrađenim nakon 21. lipnja 2011. Isto potvrđuju i promjene u veličinu i funkcionalnom rasporedu objekata vidljivih na službenim ortofoto snimkama izrađenih kroz vremensko razdoblje od 10 -ak godina, a počevši od mjerodavnog trenutka 21. lipnja 2011.

14. S obzirom da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, nema osnove za usvajanje njegove žalbe.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe. 16. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze