REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-1460/2024-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LJ vl. obrta "[obrt]", [adresa], zastupan po opunomoćeniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku iz Senja, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GJ iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maravić & Maravić u Ogulinu, Zrinski trg 5, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti - troškovi spora, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-1916/2023-16 od 21. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovnog broja: Us I-1916/2023-16 od 21. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda usvojen je prijedlog zainteresirane osobe i naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora (koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem: Us I-1916/2023) u iznosu od 2.500,00 € u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke.
2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu navodeći da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. , dalje u tekstu: ZUS) obzirom da se troškovi postupka dosuđuju stranci koja je uspjela u upravnom sporu. Smatra da zainteresirana osoba svojim odgovorom na tužbu ničim nije pridonijela rješavanju upravnog spora, te odgovor na tužbu zainteresirane osobe sačinjen po odvjetniku nije trebalo priznati kao nužan trošak za vođenje ovog upravnog spora. Smatra da je zainteresirana osoba samo ponovila sve navode koje je istakla u prvostupanjskom postupku i u nizu drugih postupaka. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ocjenjujući osporeno rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da osporenim rješenjem uz obrazloženje kakvo je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
5. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog suda proizlazi da se kod istog suda vodio upravni spor po tužbi tužitelja LJ, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Petru Tomljanoviću, protiv tuženika te uz sudjelovanje zainteresirane osobe GJ iz [adresa], također zastupanog po opunomoćeniku, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić iz Ogulina. Proizlazi da je kod istog suda na ročištu za glavnu raspravu (od 15. veljače 2024. godine) zainteresirana osoba zatražila trošak upravnog spora i to trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na navedeno ročište, za svaku radnju 1.250,00 € . Nadalje, prvostupanjski upravni sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika u navedenom upravnom sporu od 25. kolovoza 2023. godine te je odbio i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao što je pod točkom III. izreke presude naložio tužitelju naknaditi trošak upravnog spora tuženiku. Međutim, prvostupanjski upravni sud je u navedenoj presudi propustio odlučiti o zahtjevu zainteresirane osobe za naknadu zatraženih troškova upravnog spora, pa je stoga punomoćnik zainteresirane osobe navedeno zatražio podneskom od 20. veljače 2024. godine.
6. Imajući u vidu naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj Sud nalazi da je osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda pravilno zainteresiranoj osobi priznat trošak navedenog upravnog spora, a sve sukladno odredbi članka 79. ZUS -a i to trošak odgovora na tužbu i pristupa na naprijed navedeno ročište, sve u ukupnom iznosu od 2.500,00 € i sukladno Tbr. 27. u svezi Tbr. 46., 48. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.).
7. Odlučujući o zahtjevu zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora, mjerodavna je odredba članka 79. ZUS-a, kako je to već naprijed navedeno, pri čemu treba imati u vidu da je tužitelj spor izgubio, obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen presudom prvostupanjskog upravnog suda poslovnog broj: Us I-1916/2023-14 od 16. veljače 2024. pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj dužan naknaditi troškove spora zainteresiranoj osobi. Naime, odredbom članka 79. stavak 4. ZUS -a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz citirane odredbe članka 79. i Tarife zainteresiranoj osobi, u konkretnom slučaju, trebalo priznati ukupan trošak od 2.500,00 €.
8. Slijedom svega izloženog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. u vezi članka 67. stavak 3. te članka 79. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
