Poslovni broj: Usž-4007/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Huzjak, odvjetnik u Zadru, Klaićeva 9, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2581/2024-7 od 30. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2581/2024-7 od 30. lipnja 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-320-02/22-21/126, URBROJ: 525- 06/195-24-2 od 23. rujna 2024. i rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove u Zadru, Odsjeka za vodno gospodarstvo, lovstvo i šumarstvo, KLASA: UP/I-320-02/19-02/917, URBROJ: 2198-14-02/4-22-12 od 7. studenoga 2022. Također je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je njemu i DIVE IN d.o.o., kao investitorima, za građenje građevine stambene namjene na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastale od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) kulture oranica, za površinu čestice od 1187 m2, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište u iznosu od 30.926,40 kn, odnosno svakom investitoru po 15.463,20 kn.
2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da su rješenja javnopravnih tijela suprotna ranijem rješenju tuženika i presudi prvostupanjskog suda i to u pogledu utvrđivanja površine. Naime, tuženik je prilikom ranijeg usvajanja žalbe dao jasnu uputu da se mora utvrditi površina građevne čestice neposrednim uvidom u geodetski projekt. Međutim, u ponovnom postupku nije izvršen neposredan uvid, već se dopisom drugog javnopravnog tijela došlo do neprovjerljivih podataka. Također, podaci su dobiveni iz glavnog arhitektonskog projekta, a ne iz geodetskog projekta. Osim toga, rješenje nije doneseno u općem roku zastare od 5 godina iz Zakona o obveznim odnosima, odnosno u roku od 6 godina iz Općeg poreznog zakona. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu tako da se usvoji tužbeni zahtjev i donijeti odluku o naknadi troškova tužitelju. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.-dalje: ZUS) Sud ne nalazi ni jednu žalbenu osnovu propisanu odredbom članka 126. ZUS-a, zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Osnovano je u konkretnom slučaju tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta sukladno odredbi članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18. i 115/18. -dalje: Zakon).
7. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju i DIVE IN d.o.o., kao investitorima, Grad Zadar, Upravni odjel za prostorno planiranje i graditeljstvo, izdao građevinsku dozvolu, KLASA: UP/I-361-03/19-01/000086, URBROJ: 2198/01-5-19- 0012 od 2. srpnja 2019., koja je postala izvršna i pravomoćna 2. srpnja 2019. i kojom je dozvoljena gradnja stambene građevine na predmetnom zemljištu. Nadalje, proizlazi da se predmetna nekretnina u katastru vodi kao kultura oranica, površine 1187 m², i koja se stoga, sukladno odredbi članka 3. Zakona smatra poljoprivrednim zemljištem.
8. Prvostupanjsko tijelo je rješenjem utvrdilo da su ostvareni uvjeti nametanja tužitelju obveze plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta primjenom odredbe članka 23. stavka 1. Zakona prema kojoj se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje.
9. Kraj navedene izričite odredbe Zakona prema kojoj se naknada plaća prema površini građevne čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, a s obzirom da spisu predmeta prileži dopis Upravnog odjela za prostorno planiranje i graditeljstvo koji je i izdao predmetnu građevinsku dozvolu, a koji je uputio na glavni projekt koji je sastavni dio iste dozvole i prema kojem površina predmetne građevne čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 1187 m2, to je pravilno naknada i određena za tu površinu građevne čestice, koju površinu tužitelj općenitim navodima nije doveo u sumnju.
10. Tužitelj je tijekom upravnog spora isticao prigovor zastare navedenog potraživanja pozivajući se na odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. -dalje: OPZ), koji je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim obzirom da Zakon ne propisuje zabranu donošenja rješenja o naknadi po proteku roka od 30 dana odnosno da se ne radi o prekluzivnom, već o instruktivnom roku protekom kojeg ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela za donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Izloženo shvaćanje o vrsti roka za poduzimanje procesne radnje donošenja rješenja o naknadi u skladu je s ustaljenom upravnosudskom praksom, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-5034/19 od 16. lipnja 2021. na koju je uputio i prvostupanjski sud.
11. Međutim, ovaj Sud smatra da je u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja odlučno, je li tužitelju predmetna obveza utvrđena nakon proteka zastarnih rokova propisanih člankom 108. OPZ-a. Naime, odredbe Zakona ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta kao novčanog javnog davanja slijedom čega se zastara utvrđuje primjenom odredbi OPZ-a, koje se na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i predmetna naknada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj. U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024., U-zpz-28/2021 od 25. svibnja 2021.). Odredbom članka 108. stavak 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utv rđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s time da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).
12. U konkretnom slučaju nije sporno da je građevinska dozvola za gradnju na predmetnoj čestici postala pravomoćna i izvršna 2. srpnja 2019. te da je sukladno citiranoj odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu za utvrđenje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta relevantan upravo trenutak kad je građevinska dozvola postala izvršna. Sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ-a zastara prava na utvrđenje predmetne naknade počela je teći 1. siječnja 2020. pa do donošenja rješenja tuženika (23. rujna 2024.) kao i prvostupanjskog rješenja (7. studenoga 2022.) nije protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a za utvrđenje te obveze. Kraj takvog stanja stvari to su neosnovani prigovori tužitelja i u tom pravcu.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. odbiti žalbu tužitelja kao i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspio.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
