REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-4353/2024-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐĆ, [adresa], koju zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherri, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika, protiv točke III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5357/2023-7 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5357/2023-7 od 10. listopada 2025.
II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5357/2023-7 od 10. listopada 2025.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, klase: UP/II-551-06/22-014/93, urbroj: 251- 02-01/001-23-9 od 2. listopada 2023., kojim je pod točkom I. izreke obustavljen postupak pokrenut povodom prigovora radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnog tijela, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova.
1.1. Pod točkom II. izreke osporene presude naloženo je tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II -551-06/22- 014/93, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 16. ožujka 2023. Naloženo je tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.200 € (točka IV. izreke).
2. Protiv točke III. izreke osporene presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tuženik pozivajući se na odredbu članka 161. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku napominjući da se ovdje radilo o upravnom postupku pokrenutom na zahtjev stranke sukladno kojoj odredbi tužiteljica sama snosi trošak postupka. Smatra da se osporavanom točkom tuženiku nameće obveza nezakonitog nemogućeg i neostvarivog postupanja pri čemu se poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (Us-2145/2021.), koju djelomično citira. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporavanu točku III. izreke presude.
3. Tužiteljica žalbom pobija točku IV. izreke osporene presude ističući da nije riješeno o njezinom zahtjevu za naknadom zakonske zatezne kamate koju je zatražila u tužbi 2. studenog 2023. Ističe da je u skladu s odredbom članka 144. stavak 4. ZUS - a, sud dužan odlučiti o zateznim kamatama na iznos troškova spora po zahtjevu stranke. Poziva se na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda RH (Usž-3208/2023) napominjući da je sud u izreci trebao odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova spora u cijelosti, odnosno i u odnosu na zatražene zakonske zatezne kamate. Tužiteljica predlaže preinačiti točku IV. izreke presude i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak prvostupanjskog upravnog spora u iznosu od 1.200 € zajedno sa zateznim kamatama u roku od 15 dana od dostave odluke o troškovima. Ujedno tužiteljica traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 625 bodova uz pripadajući PDV ili 1.250 €˘ uz pripadajući PDV.
4. Tuženik se nije očitovao.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući osporavane točke III i IV izreke presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbama u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se navedene točke III i IV izreke presude osporavaju.
7. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 21. rujna 2023., podnijela tuženiku prigovor zbog nepostupanja tuženika po njezinu zahtjevu od 13. srpnja 2023., kojim zahtjevom je zatražila izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, klase: UP/II-551-06/22-014/1993, urbroj: 251-02- 01/001-23-5 od 16. ožujka 2023. Tuženik je osporenim rješenjem od 2. listopada 2023., pod točkom I. izreke obustavio postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice (točka I izreke) te je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (točka II izreke).
8. Prvostupanjski upravni sud je, nakon što je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za obustavu upravnog postupka iniciranog od strane tužiteljice zbog propuštanja izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti obzirom da je nastupila izvršnost i pravomoćnost rješenja od 16. ožujka 2023., a potvrda nije izdana, poništio rješenje tuženika od 2. listopada 2023., te je naložio tuženiku izdati tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti te odlučiti o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka (točka I, II i III izreke osporene presude).
9. Stoga, imajući u vidu da je poništena i točka II izreke rješenja tuženika od 2. listopada 2023., te da je predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde o izvršnosti i pravomoćnosti, pravilna je odluka prvostupanjskog upravnog suda kojom je tuženiku naloženo da, u ponovnom postupku meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku u tom postupku. Osnovanost takve odluke proizlazi iz odredbe članka 161. stavak 4. ZUP-a, kojom je propisano da se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.
10. Ovaj Sud stoga smatra da je prvostupanjski upravni sud prilikom odlučivanja o predmetnoj tužbi zauzeo pravilno pravno shvaćanje pa stoga navodi žalbe tuženika nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke ovog Suda. Naime, točkom III izreke prvostupanjske presude tuženiku se nije nametnula obveza priznavanja troškova, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka, o čemu je tuženik dužan odlučiti o rješenju sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.
11. Naime, o troškovima upravnog postupka odlučuje se primjenom odredbe članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovne troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev kojoj je postupak pokrenut ili protiv koje se vodi postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
12. Sukladno citiranoj odredbi Zakona proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda, izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, odnosno, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti. Obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da se ovdje radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužiteljice i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to u smislu citirane odredbe članka 161. stavak 2. ZUP-a, troškove postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva pa je odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene i citirane zakonske odredbe. Stoga činjenica da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, nije odlučna za priznavanje troškova zastupanja po opunomoćeniku u konkretnom slučaju.
13. Nadalje, a glede žalbe tužiteljice izjavljene protiv točke IV izreke osporene presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog upravnog spora i prigovora tužiteljice da istim troškom nije odlučeno u cijelosti s postavljenim zahtjevom, odnosno da prvostupanjski upravni sud nije uz priznat trošak odlučio i o zatraženim zakonskim zateznim kamatama na isti trošak, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud osporavanom točkom IV izreke nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice kada uz dosuđeni trošak nije odredio zakonske zatezne kamate. To stoga što, kako to pravilno navodi i prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude. Tuženik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zatezne kamate te ukoliko plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi. Tužiteljica može tražiti naplatu zateznih kamata na troškove postupka ukoliko su troškovi isplaćeni uz zakašnjenje i to u slučaju i kada plaćanje zatezne kamate nije bilo određeno u ovršnoj ispravi, pri čemu se napominje da je tužba tužiteljice podnesena 2. studenog 2023., u koje vrijeme je na snazi bio Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) te nije postojala obveza suda u izreci, uz priznavanje troškova spora odrediti i zakonske zatezne kamate, a sve iz naprijed navedenog razloga. Nenavođenje tijeka i visine kamate na dosuđeni trošak upravnog spora u izreci ne dovodi do nezakonitosti odluke o trošku.
14. Imajući u vid sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a riješiti kao pod točkom I. i II. izreke presude, a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. istog Zakona kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
