Poslovni broj: Usž-1453/25-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Byder projektiranje d.o.o., Malinska, Rova 33, OIB: 55670089612, kojeg zastupa opunomoćenik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi koncesije na pomorskom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1091/2024-6 od 7. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1091/2024-6 od 7. veljače 2025.

II. Poništava se točka I izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-342- 22/23-01/43, URBROJ: 530-03-2-1-2-24-2 od 7. lipnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,5 EUR u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem točke I izreke rješenja tuženika KLASA: UP/II-342-22/23-01/43, URBROJ: 530-03-2-1-2-24-2 od 7. lipnja 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II izreke presude). Navedenim rješenjem tuženika, točkom I izreke, usvojena je žalba ovdje tužitelja i poništena Odluka Županijske skupštine Primorsko-goranske županije o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela plaže Rova, Općina Malinska-Dubašnica, KLASA: 024- 04/23-01/1, URBROJ: 2710/1-01-01/5-23-38 od 16. veljače 2023. Točkom II izreke tog rješenja tuženika poništena je Odluka Županijske skupštine Primorsko -goranske županije o davanju koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela plaže Rova, Općina-Malinska-Dubašnica, KLASA: 024-04/23-01/3, URBROJ: 2170- 01-01/5-23-42 od 25. svibnja 2023. kojom je najpovoljnijem ponuditelju trgovačkom društvu Game j.d.o.o. Rijeka dana koncesija na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela plaže Rova, Općina Malinska-Dubašnica bez mogućnosti ograđivanja i naplate ulaza na plažu.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom upućuje na odredbu članka 115. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/23. -dalje: ZUP) prema kojoj drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe. Ističe da je žalbu podnio samo protiv odluke Županijske skupštine Primorsko-goranske županije o davanju koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela predmetne plaže od 25. svibnja 2023., ali žalbom nije pobijao odluku o namjeri davanja koncesije od 16. veljače 2023. Smatra da tuženik nije bio ovlašten povodom njegove žalbe poništiti i odluku o namjeri davanja koncesije. Ista je stekla svojstvo pravomoćnosti prije nego što je donesena odluka o davanju koncesije i prije nego je tužitelj podnio žalbu. Rješenje tuženika nije doneseno u postupku pokrenutom temeljem odredbe članka 131. stavka 3. ZUP-a. Odlukom o namjeri davanja koncesije nije u upravnom postupku rješavano o obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe (članak 2. ZUP-a) i ta odluka nije upravni akt. Upućuje na odredbe članak 35. točke 3. i članka 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te naglašava da predstavnička tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave donose od luke i opće akte kojima uređuju pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pa tuženik nema ovlasti da istu odluku poništi u upravnom postupku. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu i da Sud sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi pobijano rješenje tuženika, podredno poništi presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Upućuje na odredbu članak 14. stavka 1. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11., 83/12. i 10/17.-dalje: Uredba). Ističe da je odluka o namjeri davanja koncesije sastavni dio upravnog postupka za donošenje odluke o davanju koncesije čiju zakonitost je ovlašten utvrđivati tuženik u upravnom postupku odnosno upravni sud u upravnom sporu. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) Sud nalazi da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Nije sporno da je 16. veljače 2023. Odlukom o namjeri davanja koncesije Županijske skupštine Primorsko-goranske županije pozivom na, između ostalog, odredbu članka 31. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj 68/17. i 107/20), članka 18. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj 18/03., 100/04., 141/06., 38/09., 12/11. 56/16 i 98/19.) te članak 14. stavka 1. Uredbe iskazana namjera davanja koncesije na pomorskom dobru za gospodarsko korištenje dijela plaže Rova, Općina Malinska-Dubašica. Istom je određeno područje i predmet koncesije, rok na koji se koncesije daje, početni iznos naknade za koncesiju, uvjeti sposobnosti ponuditelja i isprave kojima se dokazuje njihovo ispunjenje, kriteriji za odabir najpovoljnije ponude, način otvaranja ponuda i donošenja odluke. Istom je također određeno da se protiv te odluke ne može izjaviti žalba, već se žalba može izjaviti na odluku o davanju koncesije i odluku o poništenju postupka davanja koncesije. Također je određeno da odluka stupa na snagu prvog dana od objave u „Službenim novinama Primorsko-goranske županije“ te da postupak davanja koncesije započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u „Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske“ zajedno s cjelokupnom natječajnom dokumentacijom.

7. Također, nije sporno da je na temelju navedene odluke o namjeri davanja koncesije na predmetnom pomorskom dobru u Elektroničkom oglasniku javne nabave objavljena obavijest o namjeri koncesije te su u predmetnom postupku u propisanom roku zaprimljene dvije ponude, i to tužitelja i trgovačkog društva Game j.d.o.o. te je, nakon provedenog pregleda i ocjene ponuda, 25. svibnja 2023. donesena odluka o davanju koncesije navedenom trgovačkom društvu Gema j.d.o.o.

8. Tužitelj je protiv navedene odluke o davanju koncesije od 25. svibnja 2023. podnio žalbu povodom koje je tuženik osporenim rješenjem, točkom II izreke, poništio navedenu odluku o davanju koncesije, ali i odluku o namjeri davanja koncesije od 16. veljače 2023. (točkom I izreke rješenja), a što je potvrdio prvostupanjski sud pobijanom presudom odbijanjem tužbenog zahtjeva za poništavanje točke I. izreke rješenja tuženika. Ovo uz obrazloženje, između ostalog, da nije sporno da predmetna odluka o namjeri davanja koncesije nije upravni akt. Također je naveo prvostupanjski sud da ista odluka nema karakter klasičnog općeg akta, već bi se ista mogla tretirati kao pripremni akt u postupku davanja koncesije čija se zakonitost može preispitivati u upravnom sporu protiv konačne odluke o davanju koncesije, što je ovdje slučaj.

9. Prema stajalištu ovog Suda, izraženom u dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi, primjerice presuda Usž- 2425/15-2 od 18. veljače 2016. i Usž-462/16-2 od 21. travnja 2016. odluka o namjeri davanja koncesije predstavlja akt procesno pravne naravi kojim se ne rješava određena upravna stvar i nema značaj upravnog akta kao što je to istaknuo i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude . No, slijedom navedenog ta odluka se ne može pobijati žalbom, već se žalbom može osporavati samo odluka o koncesiji kao akt kojim se rješava konkretna upravna stvar. Navedenom odlukom o namjeri davanja koncesije ne odlučuje se u upravnom postupku upravnim aktom kakvog ima u vidu odredba članka 2. stavka 1. ZUP-a.

10. Budući da akt kojim se rješava u konkretnoj upravnoj stvari i na kojeg se jedino može uložiti pravni lijek je samo odluka o dodjeli koncesije, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio, nije bilo osnove da tuženik povodom žalbe tužitelja izrekom osporenog rješenja poništi i navedenu odluku o namjeri davanja koncesije, a što je prvostupanjski sud potvrdio pobijanom presudom, a čemu tužitelj osnovano prigovara.

11. S obzirom na izloženo, trebalo je poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu i osporeni dio rješenja tuženika.

12. Imajući u vidu ishod rješavanja ovog upravnog spora koji je riješen na način da je tužitelj u istom u cijelosti uspio, Sud je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, s obzirom na postignuti uspjeh, tužitelju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) priznao tražene opravdane troškove i to za sastav tužbe (Tbr. 27.1) u iznosu od 1.250,00 EUR-a, za zastupanje na raspravi održanoj dana 27. siječnja 2025. (Tbr. 27.2) u iznosu od 1.250,00 EUR kao i trošak sastava žalbe (Tbr. 27.3) u iznosu od 1.562,50 EUR, dakle sveukupno 4.062,50 eura.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke, a odluka o troškovima spora (točka III. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner