Poslovni broj Usž-2245/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenica Doris Košta, odvjetnica u Splitu i 2. ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Močiću, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi oglašavanja ništavim rješenja o utvrđenju građevne čestice, odlučujući o žalbi tužiteljice ŠM protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-321/2024-6 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-321/2024-6 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ŠM za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-321/2024-6 od 17. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA:UP/II-350-05/23-08/72, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 5. siječnja 2024., kao i poništenje rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje, KLASA: UP/I-350-05/23-05/000044, URBROJ: 2181-1- 10-5/1-23-0008 od 15. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika od 5. siječnja 2024. odbijana je žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje, KLASA: UP/I-350-05/23-05/000044, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-0008 od 15. svibnja 2023. (točka I. izreke) kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja o utvrđivanju građevne čestice KLASA: UP/I-350-05/21-05/000054, URBROJ: 2181/01- 03-02/4-22-0009 od 1. kolovoza 2022.

2. Tužiteljica ŠM je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud de facto priznaje da upravni akt ima nedostatka, da stranke koje su trebale biti sudionici nisu sudjelovale i nisu ostvarile temeljno pravo sudjelovanje i pravo na djelotvorni pravni lijek – sve zajamčeno člankom 6. i 13. Konvencije ESLJP, no usprkos svemu navodi kako to nije razlog za ništavnost i usvajanje tužbenog zahtjeva. Ističe da je tuženik kao tijelo u upravnom postupku postupajući po žalbi bio dužan odgovoriti na sve žalbene navode a da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog akta iznosi razloge donošenja odluke, a koji su neprihvatljivi i nemaju uporišta u činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja te relevantnim pravnim propisima. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, te da je onemogućena u pravu na jednakost oružja i pravu na sudjelovanje u postupku čime joj je nametnut neravnomjerni teret pa joj je povrijeđeno konvencijsko pravo na pošten i pravičan postupak u smislu članka 6. Konvencije ESLJP, kao i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu članka 13. Konvencije te pravo na pristup sudu koje je zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10., 76/10. i 5/14.).Poziva se na zauzetu sudsku praksu ESLJP. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud pretjerano formalistički tumačio odredbu članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a. Unatoč činjenici što je pobijani upravni akt izdan protivno pozitivnim propisima koji jasno strogo i decidirano navode uvijete predviđene za njegovo donošenje u smislu prostornog plana i propisa iz područja gradnje, sud odbija materijalne dokaze i navode tužitel jice. Radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata upravni spor je ZUS-om uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud ima mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem se primjenjuju jamstva prava na pravično suđenje sadržana u članku 29. stavku 1. Ustava. Predlaže ovom sudu usvojiti žalbu i ukinuti (pravilno poništiti) pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, zajedno s naknadom troška sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao da su osnovani razlozi zbog kojih tužiteljica pobija presudu, niti da postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno mišljenju tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredaba postupka jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne posto ji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 49. stavka 2. ZUS - a, proveo dokazni postupak uvidom u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika i uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku te nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.2. Vezano za prigovore tužiteljice da odluka prvostupanjskog suda nije valjano obrazložena treba reći da u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (npr. slučaj Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske), pravo stranke na pravičan sudski postupak uključuje i pravo na obrazloženu odluku o postavljenom zahtjevu, odnosno obvezu suda da jasnim i neproturječnim razlozima obrazloži svoju odluku, jer je protivnom ostvarena povreda članka 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.3. Međutim, obveza obrazlaganja odluke (niti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, niti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) ne znači obvezu podrobnog odgovora na svaku tvrdnju predočenu pred sudom već pretpostavlja pravo stranke u postupku da njezini navodi budu pažljivo ispitani. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA:UP/II-350-05/23-08/72, URBROJ: 531-03-4- 24-3 od 5. siječnja 2024.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji podnijeli zahtjev za oglašavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/21-05/000054, URBROJ: 2181/01-03-02/4-22-0009 od 1. kolovoza 2022. ništavim pozivom na odredbu članka 128. stavak 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu ZUP) navodeći da se po nijednoj pravnoj osnovi nije moglo izdati rješenje o utvrđivanju građevne čestice bez prethodno pravilnog i potpunog utvrđenja materijalne istine, a da oni u tom postupku nisu iznijeli svoju prethodnu i naknadnu pisanu ili usmenu suglasnosti na zapisnik glede izdavanja pobijanog rješenja o utvrđenju građevne čestice.

9. Odredbom članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

10. Razlozi koji tužiteljica navodi, a kako to pravilno navodi tuženik i prvostupanjski sud, nisu razlozi za oglašavanje rješenja ništavim. Eventualna nezakonitost nekog rješenja ne predstavlja razlog za oglašavanje rješenja ništavim a takva nepravilnost nije ni po nekom posebnom zakonu i izričitoj zakonskoj odredbi razlog za oglašavanjem ništavim rješenja.

11. Nadalje, pravilno navodi tužiteljica da sud nije vezan činjeničnim utvrđenjem upravnog postupka već je cilj samog upravnog spora provjera zakonitosti akta i postupka u kojem je takav akt i donesen. Dakle, radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata upravni spor je ZUS-om uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud ima mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem se primjenjuju jamstva prava na pravično suđenje sadržana u članku 29. stavku 1. Ustava .

11.1. Međutim, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno, prema navodima tužbe i po službenoj dužnosti utvrđivao postoje li razlozi za ništavost rješenja o utvrđenju građevne čestice, a tužiteljica je istovjetne razloge iznosila u prijedlogu za obnovu postupka okončanog izdavanjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice Klasa: UP/I-350-05/21-05/000054 Urbroj: 2181/01-03-02/4-22-0009 od 1. kolovoza, 2022. a koji prijedlog je odbačen rješenjem Splitsko – dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje Klasa: UP/I-350-05/23-05/000044 Urbroj: 2181-1-10-5/1-23- 0007 od 15. svibnja 2023. (presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I- 322/2024-6 od 7. siječnja 2025.).

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku vidljivo da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to je ovaj Sud odbio žalbu kao neosnovanu.

13. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

14. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu to joj ni ne pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković